SEBELJUBI GLUME DOMOLJUBE
Zašto Slovenci, Česi ili Mađari ne iseljavaju iz svojih domovina?
Jednostavno, zato što u njihovim društvima, mediji i pravosuđe ne dopuštaju da njihovi političari otvoreno lažu svoje građane.
Jer vladati na temelju laži znači da istinu i stvarnost prilagođavaš svojim potrebama, a upravo to stanje imamo u Hrvatskoj.
Iz Hrvatske je iselilo pola milijuna ljudi, ali mediji slave Plenkovića da je sposoban.
Visoka cijena kreme Nivee, iz naslovne fotografije, jest dokaz stanja u Hrvatskoj. Kako je, naime, moguće da je cijena u Njemačkoj duplo niža nego u Hrvatskoj?
Ali vladajuća nomenklatura osudila je hrvatske građane na to da nemaju prava kao drugi europski narodi, te da Hrvati nemaju pravo na istinu i prosperitetan život.
U Hrvatskoj nemamo pravo znati kako se troše naši novci, nemamo pravo na pravedno pravosuđe i pristojan život. Za tu nepravdu određeni su glumci u različitim segmentima društva, čija je uloga obmanjivati hrvatske građane.
A odgovornost za radnje i postupke osoba koje hrvatski građani plaćaju da im riješavaju probleme, ne postoje.
Da je po volji dubioznog i cenzurističkog HRT-a, Baby Lasagna ne bi uopće nastupio na Euroviziji, on je, naime, bio rezerva, a ne prvi izbor.
Ovdje dolazimo do laži kao metode vladanja. Mi iz OIP-a stalno govorimo o problemima i to navodeći argumente i dajući rješenja, a reakcija moćnika na istinu jest izolacija mene i OIP-a. Nas nema u medijima zato što se istina ne smije čuti.
U Hrvatskoj postoji zabrana rasprave o bitnim temama; u Hrvatskoj se nebitno napuhuje, a bitno prešućuje.
Ovo stanje nije prirodno, ono je zabranjeno hrvatskim Ustavom, a u temeljnim vrijednostima Europske unije piše da je pravo na informaciju temeljno pravo svakog građanina kao i da se zakoni moraju provoditi, a o primjeni zakona skrbi neovisno pravosuđe. Oba temeljna europska prava u Hrvatskoj se ne primjenjuju, i to je to obspravljivanje hrvatskih građana naspram drugih naroda u Europskoj uniji.
Hrvatska ovih dana svjedoči do sada neviđenom laganju u javnom prostoru, a u trenutačnim obmanama prednjače Stjepo Bartulica i Stipe Mlinarić Ćipe iz Domovinskog pokreta.
Bartulica i Ćipe zlorabljuju najsenzibilnije osjećaje hrvatskih građana, kako bi osigurali sebi i svojim nalogodavcima vlast i privilegije.
Tako Stjepo Bartulica iz Domovinskog pokreta mrtvo hladno glumi zagovornika komunističkih žrtava.
Dakle, Bartulica, koji je 5 godina bio savjetnik Ive Josipovića, najupečatljivijeg zagovornika komunističkih zločina, drzne se glumiti antikomunistu!?
Josipović je opravdavao masovne poslijeratne zločine komunista nad nevinim žrtvama, on je čak opravdavao ubojstva 82-godišnjeg svećenika, tvrdeći da je likvidacija bez suda legitimna.
Je li se Bartulica suprotstavio ovoj protu-civilizacijskoj i antieuropskoj izjavi Josipovića? Ne, nije se suprotstavio, već je šutio i koristio privilegije predsjedničkog savjetnika.
Bartulica pompozno najavljuje muzej žrtava komunizma, a njegovu najavu prenose svi mediji koji baštine divljenje komunističkim nasilnicima – od Indexa do Jutarnjeg lista.
Dakle, potpuno je jasno da Bartulica, kao dio sustava, svojim izjavama manipulira hrvatsku javnost. Jer, muzej neće riješiti naslijeđe komunističke vlasti. Hrvatska treba otvoriti arhive UDBE i KOS-a koje od nas traži i Europski parlament, dakle, Hrvatska se treba suočiti s prošlošću. Ali Bartulica ne predlaže da to uđe u koalicijski sporazum.
Jer, Bartulica i osobe kao Bartulica su kontrolirani i ne smiju otvarati teme koje su bitne. Jer kada bi se otvorili arhivi bivših komunističkih službi kao u drugim postkomunističkim državama, onda bi u Hrvatskoj pale maske s vladajuće strukture – od Josipovića, do Plenkovićeve obitelji, od ključnih osoba u medijima do ključnih osoba u pravosuđu, i naravno, razotkrili bi se vodeći neetični gospodarstvenici u Hrvatskoj.
Bartulica galami jer su mu naložili da manipulira i da na otvorenim ranama obitelji žrtava komunizma dobije glasove kako bi ušao u Europski parlament.
Bartulica zna da ga mediji nakon EU izbora neće pitati što je pričao prije izbora, kao što ga ne pitaju ni što je jedan vjernik radio u uredu Ive Josipovića, ili što jedan vjernik radi u korumpiranom okruženju što Domovinski pokret nedvojbeno jest.
Jer, kao što znamo, socijalni nauk Katoličke crkve osuđuje nepravdu, lopovluk i izrabljivanje slabijih, a Bartuličin šef Mario Radić sa svojim kompanjonom Pavlom Vujnovcem izrabljuje radnike u Pevexu, a taj Pevex je, naravno, pod sumnjivim okolnostima preuzeo – ili oteo, ovisno koje kriterije primjenjujemo na slučaj Pevec.
Još sramotniju ulogu ovih dana odigrava Stipe Mlinarić Ćipe. Naime, Ćipe je za Plenkovića izjavljivao da je “ološ, lopov i najveći izdajica“, a Ćipe sada bez ikakvog objašnjenja potpisuje potporu tom Plenkoviću.
Ovaj Ćipin postupak jest rijetko zabilježen skandal, kao i vrijeđanje vlastitih birača.
Zašto Ćipe nije tražio da se u koalicijski sporazum uvrsti obeštećenje zatočenika srpskih koncentracijskih logora od strane Srbije, a do tog obeštećenja bi Hrvatska trebala blokirati pregovore Srbije s EU-om.
Ne, Ćipe se poziva na zatočenike logora kako bi glumio domoljuba i osigurao vlast sebi i svojim nalogodavcima, dakle, njega sudbina logoraša ne zanima.
Općenito, u Hrvatskoj ima niz osoba koji trguju s najsenzibilnijim osjećajima hrvatskih građana, iz jednog jedinog razloga, a on se zove osobni interes.
Bartulica, Ćipe, ali i Davor Ivo Stier ili Marijana Petir, nastupaju kao osobe kojima je tobože stalo do kršćanskih vrijednosti ili do žrtava Domovinskog rata, a u stvarnosti služe kao prijevara Plenkovićeve vlasti koja dokazivo radi protiv interesa hrvatskih građana i isključivo za osobne interese.
Jer, podupirati blokiranje državnih institucija kako bi uska skupina mogla neometano krasti jest s kršćanskog aspekta grijeh, kao što je lagati iz koristoljublja također grijeh.
U Hrvatskoj su cijene visoke, a plaće sramotno niske, zato što država ne vrši svoje zadaće zbog kojih postoji.
Osobe koje su odgovorne za stanje u Hrvatskoj imaju svoje ime i prezime, a jedini razlog zašto te osobe opstaju i zašto su hrvatski građani obespravljeni jest blokada rada državnih institucija. Temelj te blokade jest laž kao društvena „vrijednost“.
Stoga nam je se boriti za istinu jer pobjedom nad laži, koja je u današnjoj Hrvatskoj sveprisutna, pobjeđujemo nepravdu i beznađe.
Istina, pak, znači poštivanje zakona, društveni moral i profesionalna etičnost – a rezultat takvih društvenih vrijednosti bit će uspješna i uljuđena Hrvatska.
Ugodnu nedjelju i sretan majčin dan vam želim!
