Ovih dana mediji objavljuju kako je bivši ministar financija Zdravko Marić u prošloj godini uspio zaraditi 700 000 eura. Isto tako nas izvještavaju da HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba ima satove marke Rolex, Patek Philippe i Cartier, koji imaju tržišnu vrijednost nekoliko desetina tisuća eura.

Istovremeno nas mediji, onako usput i bez drame, izvještavaju kako u ambulanti u Dalmaciji pacijentima uzorke krvi uzimaju na cesti, a urin se uzima ispod borova. (!?) Na jednoj strani dakle imamo građane kojima su osnovni uvjeti života kao što je zdravstvena skrb uskraćeni ili drastično ograničeni, a na drugoj strani su političari sa standardom kao da ne vladaju u Hrvatskoj, već su američki ili njemački političari.

Dok se korumpirani mediji dive „sposobnosti političara“ kao što je dokazano korumpirani Zdravko Marić, a Porezna uprava na te informacije spava, javljaju mi se građani koji kažu da su izvrgnuti teroru te iste Porezne uprave. U jednom slučaju doktor znanosti, i po svim društvenim parametrima uzorita osoba, mora dokazivati legalnost uplate gdje je sasvim očito da je porijeklo novca nasljedstvo, a u drugom slučaju jedan mladi poduzetnik mora opravdavati posudbe vlastite tvrtke sebi kao vlasniku, te druge osobne pozajmice koje je dobio iz država kao sto su Njemačka ili Australija, dakle OECD države.

Ovi primjeri dokazuju da su institucije Republike Hrvatske doslovno okupirane, da Porezna uprava ne radi po zakonu, već je servis korumpiranih elita istovremeno terorizirajući obične ljude.

Francuski fizičar i filozof Blaize Pascal, formulirao je jednu veliku istinu rekavši „da je pravda bez sile nemoćna, a sila bez pravde tiranija“.

Doista u Hrvatskoj je sila bez pravde na djelu, a u toj svojevrsnoj tiraniji običan čovjek je pod stalnom sumnjom i mora dokazivati svoju nevinost kao što su navedeni slučajevi znanstvenika i poduzetnika, a istovremeno, očigledni lopovluk smatra se nepostojećim.

Poreznoj upravi nije palo na pamet provjeriti od koga to bivši ministar financija Marić prima prihode. Jesu li to možda poduzetnici koji su duboko umočeni u sumnjive radnje kao što je ŽITO Marka Pipunića iz Osijeka, i što to piše na računu koji izdaje Zdravko Marić? Koje su to usluge koje Marić zaračunava, je li možda riječ o sređivanju visine poreza kod Porezne uprave kojom je Marić donedavno upravljao?

Naime, kada ste nezaštićeni poduzetnik onda vas Porezna uprava ispituje kome i što plaćate, je li je ta usluga izvršena itd. Međutim, Poreznoj upravi nije bilo sumnjivo kada je izvjesni gospodin Škugor, umirovljeni maslinar iz Šibenika, na računu imao pola milijarde kuna. Tu Porezna ništa ne ispituje. Da obična bankovna službenica nije prijavila sumnjive transakcije, afera INA se nikad ne bi dogodila. Dakle Poreznoj upravi nije sumnjivo kada umirovljenik ima pola milijarde, ali joj je sumnjivo što netko privatno posuđuje novce ili dobiva nekoliko desetaka tisuća eura od ostavine.

Poreznoj upravi nije sumnjivo da Mislav Herman, koji je zaposlen kao liječnik u državnoj bolnici, i čiji su roditelji cijeli život proveli kao liječnici u Hrvatskoj, ima bogatstvo (i to samo u satovima) kao da je liječnik u New Yorku.

Poreznoj upravi nije sumnjivo ni bogatstvo predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića koji je gradio kuću na elitnoj Šalati u Zagrebu za vrijeme dok je bio Sanaderov ministar vanjskih poslova, javno objavljujući da je prodao poslovne udjele u tvrtki svoga oca koja se bavila održavanjem zgrada u Bjelovaru. Dakle to obrazloženje ne da nije vjerodostojno nego je uvreda za zdrav razum.

Poreznoj upravi isto nije bilo sumnjivo kada je bivši predsjednik Stipe Mesić bez ikakvog obrazloženja kupio dva stana ne navodeći izvore da bi u konačnici rekao da mu je te novce posudio bivši pukovnik UDBE iz Slovenije, ne prilažući nikakve dokaze za svoju tvrdnju. To Poreznoj upravi nije bitno. Poreznoj upravi isto nije bitno koje usluge je zaračunavao Milanovićev ministar obrane Ante Kotromanović kada je dobivao 9 000 kuna od Gradske ustanove za športske objekte Maksimir.

Naime, Ante Kotromanović je bio žestoki kritičar Račana i Mesića, da bi se, bez ikakvog obrazloženja, prometnuo u njihovog žestokog zagovornika. U trenutku te svoje preobrazbe, kada Kotromanović mijenja mišljenje o Mesiću i Račanu, Pavle Kalinić, tadašnji pročelnik za šport grada Zagreba, daje nalog Gradskoj športskoj ustanovi da se Kotromanoviću mjesečno isplaćuje 9 000 kuna neto.

U isto vrijeme Kotromanović je dobio i ugovor od Mesićevog kuma i njegove firme KIO Orahovica. Navodno je mjesečno KIO Orahovica Kotromanović koštao 30 000 kuna. A kao što znamo Stipe Mesić je kao Predsjednik države tražio od Hrvatske državne poštanske banke da isplaćuje stotine milijuna kuna KIO Orahovici koja je propala, a novce HPB-u nikad nije vratila

Slučaj Kotromanović jest dokaz kako se novcima hrvatskih građana kupuju pojedinci kako bi služili korumpiranom sustavu.

Mogla bih sada cijelu knjigu napisati, i dokumentirati, na koji način moćnici vladaju Hrvatskom. Bili oni glavni „karcinomi“ kao što su HDZ ili SDP, ili „metastaze tih karcinoma“ Domovinski pokret, Tomislav Jonjić, Marija Selak Raspudić, Most i ostali trabanti.

Jer nered koji sam opisala oni ili stvaraju (HDZ/SDP) ili ga svojom šutnjom omogućuju kao navedene lažne oporbene stranke ili pojedinci.

Dakle niti oporba govori ono što joj je glavna zadaća, niti mediji slijede elementarni profesionalizam. Oni su se jednostavno prodali. Neki za više, neki za manje.

U Hrvatskoj se ne govori o tiraniji kojoj su izloženi obični ljudi, jer osobe kao Zdravko Marić ili Ante Kotromanović profitiraju od nereda koji vlada u Hrvatskoj. Taj nered, u kojem običan čovjek ne može ništa, a moćnici mogu sve, jer se zakoni ne provode već se zakoni prilagođavaju, služi kojekavim Marićima i Kotromanovićima da ispostavljaju račune za svoju korupciju.

A do koje razine oholosti su ti vladajući uzurpatori došli svjedoči jučerašnji pogreb pape Franje. Naime Milanović i Plenković su tobože iz sigurnosnih razloga koristili odvojene letove s državnim zrakoplovom, znači, na račun poreznih obveznika generirali su svima nama dupli trošak.

Istovremeno je izaslanstvo Njemačke koristilo jedan let s državnim zrakoplovom u kojem je bio Predsjednik države, Kancelar, Predsjednica parlamenta, Predsjednica gornjeg Doma parlamenta, Predsjednik Ustavnog suda. Kompletno vodstvo države letjelo je jednim zrakoplovom.

Njemačka dakle pazi na troškove i njegovi čelnici ne glume nezamjenjive, jer svaka osoba ima svoju zamjenu i u slučaju nesreće država nije obezglavljena.

Mi pak u Hrvatskoj imamo kojekakve besprizorne činovnike, počevši od Plenkovića do Milanovića, koji su na svojim funkcijama isključivo kao posljedica korupcije i blokiranih institucija, te koji nikada Hrvatskoj nisu koristili već su joj uvijek bili teret, a smatraju se nezamjenjivima.

Ovo stanje u Hrvatskoj je moguće jer oni koji trebaju sprječavati to stanje šute. Hrvatskom dominiraju licemjeri koji se pozivaju na uzvišene nacionalne i demokratske vrijednosti, a u biti su prodane duše i prave se da ne vide nepravdu i nered kojega stvaraju vladajući moćnici.

Književnik Meša Selimović napisao je o licimjerima sljedeće:

“Ulizice – to su za mene najgori ljudi na svijetu, najštetniji, najpokvareniji. Oni podržavaju svaku vlast, oni i jesu vlast, oni siju strah bez milosti, bez ikakvog obzira, hladni kao led, oštri kao nož, kao psi vjerni svakoj državi, kao kurve nevjerni svakom pojedincu, najmanje ljudi od svih ljudi. Dok njih bude nema sreće na svijetu, jer će uništiti sve što je istinska ljudska vrijednost.”

Dragi prijatelji, nemojmo posustati u borbi za jednakost, ljudskost i poštovanje svakog pojedinca. Nemojmo odustati od uređene Hrvatske.

Samo uređena Hrvatska može biti uspješna Hrvatska, zato nas u OIP-u poduprite kako bismo uredili Hrvatsku.