Psihologinji u zatvoru u Berlinu, 1991. godine, tadašnji pritvorenik, a do 1989. svemoćni šef tajne službe u DDR-u, Erich Milke, ispričao je razlog zašto je pokrenuo smjenu svoga šefa, komunističkog diktatora, Ericha Honeckera. Honecker je, naime, priča Milke, na vrhuncu krize u DDR-u, u listopadu 1989., kad DDR-ovi građani bježe u veleposlanstva zapadne Njemačke u Pragu i Budimpešti, kad se događaju prosvjedi i država se doslovno raspada, Honecker je otišao u lov, jer se u lovištu, koje je služilo samo njemu, pojavio jelen-kapitalac.

Na upozorenje suradnika, da je situacija u državi dramatična i da se moraju donositi odluke, Honecker je rekao – imali smo mi puno kriza, u dva dana se neće ništa dogoditi.

Šef tajne službe Milke na to je rekao – moramo ga smijeniti, on je poludio.

Doista, i u Hrvatskoj vladaju osobe bez osjećaja za stvarnost i dramatičnost trenutka, u kojoj se hrvatski građani i država nalaze.

Pravosuđe i mediji serviraju javnosti iritantne afere, kao što su besplatna odjela za političare i suce, ili prikrivanje prometnih prijestupa lokalnih moćnika, samo kako bi preusmjerili fokus s općeg bezakonja i neviđenog lopovluka.

Plenkoviću i njegovim moćnicima je jedino bitno kontrolirati medije i pravosuđe. Njima, kao ni Honeckeru prije 34 godine, krize nisu tema, oni žive u svom svijetu; niže se afera na aferu ali se te afere ne rasvjetljuju; narod plaća visoke poreze, kvalificirani Hrvati napuštaju Hrvatsku, ali njima to nije problem, jer postoje daleke države kojima su hrvatske plaće više nego dobre. Što će biti s Hrvatskom za 10 godina – njih ne zanima, jer jedino što hrvatske moćnike zanima jest njihova osobna korist i dobar život.

Dok u Europi cijene energenata padaju, kao i cijene osnovnih namirnica, u Hrvatskoj se cijene ne snižavaju. Javnost doznaje o desecima milijuna eura gubitka koje HEP trpi zato što ministar Filipović ne odgovara na dopise i ne provodi odluke vlade.

Zdravstvo se doslovno raspada, zdravstveni djelatnici sustavno napuštaju Hrvatsku, pacijenti umiru na hodnicima bez da itko išta primijeti (slučaj u Zagrebu u bolnici Sveti Duh), ali kako o ovim gorućim problemima javnost ne bi bila osviještena, hipnotizira je se s konstrukcijama i navodnim velikim otkrićima USKOK-a i medija.

U Hrvatskoj jedino što sustavno funkcionira jest kontrola medija i stožersko širenje laži.

Mediji, skupa s vlašću, objavljuju ankete na koje svatko normalan umire od smijeha.

Tako najnovija anketa, po običaju, govori o rastu HDZ-a, a istovremeno, kaže anketa, više od tri četvrtine građana misli da se Hrvatskom loše upravlja i da ide u krivom smjeru.

U prijevodu – građani, koji smatraju da se državu vodi loše i na krivi način, istovremeno daju potporu onima koji vode Hrvatsku u krivom smjeru. Ovu logiku, naravno, nitko normalan u svijetu ne razumije, ovu logiku razumiju samo mediji i vlast u Hrvatskoj.

A stvarnu vjerodostojnost političkog sustava u Hrvatskoj pokazali su Riječani kad je prije nekoliko tjedana manje od 10% birača sudjelovalo na mjesnim izborima.

Isto su pokazali i Splićani prošle godine, kada je 72% birača ignoriralo izbore za gradonačelnika.

Vladajuće strukture i mediji u Hrvatskoj pokušavaju s bedastim anketama, kojima nitko normalan ne vjeruje, ali i dramatičnim prikazima bagatelnih delikata, preusmjeriti fokus javnosti s ključnih problema u Hrvatskoj.

Tako se, primjerice, izvjesni Nino Đula (samozvani novinar, a u biti trbuhozborac ovršnih moćnika) kroz njihov organ zvani Jutarnji list, obrušio na Plenkovićevog savjetnik Marija Kapulicu zbog besplatnih odijela koje je dobivao od bivšeg direktora JANAF-a.

U aferi Janaf, gdje je riječ vjerojatno o desecima milijuna eura koji su sporni i koje bi trebalo istražiti, USKOK je najednom otvorio istragu o besplatnim odijelima, sveukupne vrijednosti oko 16 tisuća eura.

I doista, afera s odijelima jest alarmantna, ali isključivo u kontekstu sudioništva suca Turudića u toj aferi, a ne Marija Kapulice.

Naime, Turudić je sam priznao da je odlazio u opskurne prostorije u Slovenskoj, a s obzirom na to da je sudac, upravo je to stvarna afera i ugroza za pravni poredak. Ali Đula se ne usudi problematizirati Turudića koji ima izravnu ulogu u aferi JANAF, jer je Turudić, naravno, bitna karika korumpiranog sustava u Hrvatskoj koji sustavno zlostavlja hrvatske građane i sustavno ih obespravljuje.

Turudićeva sestra Marija bila je potpredsjednica Fonda za privatizaciju, članica u desetinama Nadzornih odbora, te ga je ona namjestila za pomoćnika ministra dubioznom i skandaloznom Miroslavu Šeparoviću, a potom i za predsjednika Županijskog suda.

Međutim, raznorazni Đule drže se podalje od zabranjenih zona, kao što su vinovnici krupne i stvarne korupcija Hrvatskoj ili dubiozni suci. Jer, kada bi se bavili stvarnom i krupnom korupcijom, onda bi radili protiv svojih nalogodavaca.

Ti se nalogodavci mijenjaju, ali sustav ostaje – od Mesića i Sanadera, do Plenkovića i Pavla Vujnovca.

Kolegica, pak, Nine Đule i supruga Plenkovićevog koalicijskog partnera Milorada Pupovca, izvjesna Slavica Lukić, u svom poznatom manipulatorskom pristupu, štiti pravosuđe koje jest glavni instrument zaštite korupcije i zlostavljanja hrvatskih građana. Novinarka Lukić opisuje navodno loš status sutkinja na građanskom sudu u Zagrebu te prikazuje sudstvo žrtvom, a svi znamo da to suci, čast iznimkama, definitivno nisu.

I doista, tekstovi Slavice Lukić loši su uraci, kao što su i jeftine manipulacije. Jer, upravo taj građanski sud u Zagrebu predvodnik je kršenja Ustava, elementarnih europskih vrijednosti i ostalih prava hrvatskih građana. Suci tog suda hladnokrvno pogoduju bankama, izbacuju građane iz njihovih stanova, i provode protuustavne i protucivilizacijske ovrhe u režiji vlasnika tog Jutarnjeg lista, koji plaća i Slavicu Lukić.

Hrvatski bi građani po mišljenju vladajućih struktura trebali vječno trpjeti nepravdu i slijediti hipnoze kontroliranih medija, u kojima će im se nabacivati teme o putnim nalozima i besplatnim odijelima kako ne bi razgovarali o milijardama koje se otvoreno kradu i o zakonima koji nigdje u Europi ne postoje (kao što su Ovršni zakon, predstečajne nagodbe ili institucije kao što je Fina).

Ta hipnoza treba hrvatske građane odagnati od razmišljanja kako to da se nekog Župana uhiti zbog prometnog prekršaja, gdje nije bilo ljudskih žrtava, a ni materijalna šteta nije dramatična, ali o željezničkoj nesreći kod Novske u kojoj pogine troje ljudi ne smije se ni govoriti ni razmišljati jer je upetljan Plenkovićev tajkun Vujnovac.

Hrvatski građani trebaju po volji vladajućih moćnika, slijediti hipnoze korumpiranih medija i prihvatiti da budu građani drugog ili trećeg reda u Europskoj uniji, kao i da se Plenkovića proglašava sposobnim, iako je za vrijeme njegove vladavine 10% građana pobjeglo iz države.

Jer, ono zbog čega je austrijski kancelar Kurz smijenjen i prijeti mu zatvor, za višestruko veće delikte Plenkoviću se ništa ne događa, te on mirno vrši svoje zlouporabe.

Pojednostavljeno, Austrijanac ima pravo na primjenu zakona, na funkcionalnu državu, na trostruko veće plaće, te u mnogočemu niže cijene, a Hrvat treba trpjeti i šutjeti kako bi Plenkoviću, obitelji Hanžeković, Đuli i Slavici Lukić bilo dobro.

Ali mi ćemo im reći – ne!

Hrvatski narod je stari europski narod, Hrvatski narod su pošteni i čestiti ljudi, i nema nijednog razloga da zbog interesa nekolicine gramzljivih, egoističnih i neodgovornih ljudi, cijeli narod pati.

Zato smo svi dužni dignuti glas protiv nepravde, protiv kršenja zakona i odlučno uspostaviti pravednost u našoj jedinoj domovini Hrvatskoj.