Plenkovićeva vlada je prošli tjedan na zadnjoj prošlogodišnjoj sjednici najavila pojednostavljivanje i ubrzavanje izdavanja radnih dozvola za strance.

Kao što znamo, radne dozvole nisu potrebne za državljane drugih država članica Europske unije, te je u potpunosti jasno kako je riječ o građanima Srbije, Nepala, Filipina, Iraka, itd.

Plenkovićev i njegovi pomagači ovom najavom u potpunosti se demaskiraju i dokazuju kako su se pogubili u pravom smislu te riječi.

Hrvatski građani – i to iz svih društvenih segmenata – zbog loših uvjeta rada, to jest, zbog niskih plaća, te zbog opće društvene nepravde, odlaze u Irsku, Španjolsku, Njemačku, Austriju, itd., što stvara nedostatak radne snage, od građevine do ugostiteljstva.

Poznato je kako većina turističkih država u Europi ima različite državne potpore kako bi poduzetnici, primjerice, u segmentu hotelijerstva i ugostiteljstva, mogli tijekom cijele godine zadržavati zaposlenike. U Hrvatskoj, unatoč tvrdnjama, ti programi gotovo da uopće nisu zaživjeli, te slijedom toga zaposlenici u ugostiteljskoj branši više od pola godine nemaju plaće. A i tijekom sezone te su plaće preniske.

Ovdje treba nadodati da kao u svim segmentima hrvatskog društva, pa tako i u hotelijerstvu i ugostiteljstvu, dobar dio tih moćnika nisu to svoje bogatstvo i gospodarsku moć stekli marljivošću i radom, već činjenicom da su dio vladajućih struktura.

Takvi poduzetnici nemaju ni morala ni etičnosti, te su skloni izrabljivanju svojih zaposlenika, što za posljedicu ima raseljavanje naših ljudi te uvoženje radne snage iz država gdje je gospodarska situacija lošija nego u Hrvatskoj, koji su sretni s hrvatskom plaćom, ali koje se izrabljuje, jer ti ljudi se ne obraćaju nijednoj instituciji zbog kršenja njihovih prava.

Vlada bi, znači, trebala napraviti poticajne programe kako bi ugostiteljstvo i hotelijerstvo imali cjelogodišnje zaposlenike, trebali bi spriječiti rad na crno, i, naravno, smanjiti poreze za poduzetnike i zaposlenike.

Ali to bi značilo da se spriječi korupcija. Ali kad se samo u jednom razotkrivenom lopovluku, kao što je slučaj INA, ukrade 130 milijuna eura, kada na arbitraži s MOL-om Hrvatska izgubi 250 milijuna eura, a šteta u afera Agrokor-mjenice je 2 milijarde i 200 milijuna eura, onda je logično da se ne mogu sniziti porezi i poticati hrvatsku radnu snagu za ostanak u Hrvatskoj.

Plenkovićeva najava u svezi radnih dozvola jest dokaz da njegova vlada izravno radi protiv hrvatske budućnosti.

Pri tom djelovanju glavna poluga te veleizdajničke i lopovske politike jesu mediji u Hrvatskoj.

Opće je poznato da se osobe koje lažu, zapetljaju u tim lažima. Tako Plenković jučer izjavljuje kako je Hrvatska jedina država koja je isti dan uvela eura i pristupila Schengenu. Naravno da Plenković zna da je Schengen nastao 1995., a euro uveden 2002. godine. Kako bi onda države utemeljiteljice pristupale kao Hrvatska?

Sam Schengen i euro nisu nikakve senzacija, već dodatne mogućnosti svih članica Europske unije. A Hrvatsko je trebalo gotovo 10 godina da to postigne. Da nije bilo Plenkovića i Milanovića, to bismo uspjeli prije 8 godina.

O tome koliko su mediji ogrezli u Plenkovićev korupcionaški sustav svjedoči njihovo izvještavanje, ali i njihovo prešućivanje pojedinih događaja.

Tako mediji prenose izjavu Željka Keruma, koji je jako oduševljen s Plenkovićem. Za podsjetit jest da je to onaj Kerum koji je za vrijeme pandemijskog zatvaranja s vrhom sudstva u splitsko-dalmatinskoj županiji organizirao nelegalne pijanke.

Ni Kerumu, ni tim sucima ništa se nije dogodilo. Oni slave Plenkovića. Plenković njih štiti, a sve plaćaju hrvatski građani.

U mjesecu studenom mediji su javljali da je državna tajnica u Božinovićevom MUP-u, izvjesna Terezija Gras, kandidatkinja za šeficu Frontex-a (Granična služba EU). Naravno da gospođa Gras nije izabrana, ali mediji koji su prenosili da je kandidirana kako bi Plenkovićevu vladu prikazali kao uglednu, nisu javili da joj je kandidatura propala.

Ovdje valja podsjetiti da, počevši od Ive Josipovića, Zlate Đurđević i sada Terezije Gras, znači sve one koje kandidira hrvatska vlada kao svoje poslušnike, ne prolaze na međunarodnoj sceni.

Vlada i korumpirani mediji prikazuju imenovanja Dubravke Šuice ili drugih dužnosnika kao međunarodni uspjeh, a to su samo funkcije na koje države same imaju pravo imenovati svoje ljude sukladnu ugovoru o EU.

Znači, da je hrvatska vlada umjesto Šuice kandidirala Rojsa, on bi bio izabran, jer hrvatska vlada ima pravo na jedno mjesto u Europskoj komisiji.

Osobe koje mediji u Hrvatskoj prikazuju stručnima i uglednima, u svijetu nemaju prolaz, ali zato imaju u Hrvatskoj.

U stvarnosti, Hrvatskom upravljaju podobna i nesposobna djeca komunizma, ucijenjeni i nesposobno poslušni. Hrvatska itekako ima sposobne i poštene ljude ali oni nemaju priliku u korumpiranom sustavu.

Najbolji dokaz tomu jest slučaj Ive Sanadera, kojega su mediji proglašavali supereuropejcem, a njegovo uhićenje na naplatnim kućicama u Austriji pokazalo je taj „njegov ugled“.

Današnja europska tužiteljica Laura Kovesi uhitila je niz medijskih moćnika i urednika u borbi protiv korupcije u Rumunjskoj. To pročišćavanje će morati proći i Hrvatska, svi oni koji primaju novce od države, državnih tvrtki ili poduzetnika koji su povezani sa korupcijom a zauzvrat cenzuriraju informacije morat će odgovarati.

Mediji su glavni sudionici u obespravljivanju hrvatskih građana, korupciji i neviđenom lopovluku, i ono što je najgore, političari nam velikim porezima i niskim plaćama uzimaju naše novce, i s našim novcem podmićuju medije.

Ono što je dobro u Hrvatskoj jest opća spoznaja hrvatskih ljudi o kojoj vrsti lopovluka je u Hrvatskoj riječ, a to je mogla vidjeti i Plenkovićeva gošća Ursula von der Leyen. Ispijanje kave s von der Leyen pokazalo je koliko hrvatski ljudi preziru hrvatske političare. Dok su hrvatske reprezentativce dočekali na stotine tisuća hrvatskih ljudi, Plenkovićevo napuhivanje i manipuliranje su dočekali s odbojnošću i ignoriranjem.

Svakoj laži dođe kraj, tako vrlo brzo dolazi kraj vladajućim moćnicima, a što će podrazumijevati polaganje računa i stvarni novi početak Hrvatske – one marljive, radišne i uspješne, naspram ovim današnjim ”elitama” koje su lažljive, nemoralne i nepoštene.