Plenković je skupa sa svojom potpredsjednicom Anjom Šimpragom nazočio sjećanju na žrtve srpskog zločina u Škabrnji. Nazočni branitelji te članovi obitelji poginulih negodovali su zbog neprimjerenog ponašanja Plenkovićeve potpredsjednice te samog Plenkovića.

Isti dan kao i Plenković u Škabrnji, Pupovac je u Vukovaru sa svojim izaslanstvom bacao vijence u Dunav s izjavom da je jedan vijenac za srpske, a drugi za hrvatske žrtve.

Plenkovićevo pozivanje na suživot i pomirbu poznata je politika izjednačavanja žrtve i agresora kako bi se Hrvatska morala opravdavati, to jest, kako bi se Hrvatsku slabilo i ponižavalo.

Hrvatskoj se ne dopušta utvrđivanje istine. Vladajućim strukturama ne odgovara civilizirana i uređena Hrvatska koja na temelju činjenica i istine utvrđuje svoju povijest, na temelju koje onda gradi svoju budućnost i odnose sa svojim susjedima.

Bi li bilo moguće da na dan ustanka u varšavskom getu dođe predstavnik njemačke manjine i kaže kako se sjeća njemačkih agresora te poljskih i židovskih žrtava? Ne bi bilo moguće. Kada bi se to, pak, dogodilo, vjerojatno bi poljski Državni odvjetnik pokrenuo postupak protiv osobe koja bi to izjavila. Jer, na dan ustanka u varšavskom getu u cijeloj Poljskoj održava se minuta šutnje, zvone sva crkvena zvona – a bilo kakvo relativiziranje bilo bi vrijeđanje, te je samim time nezamislivo.

Kada bi na Dan obilježavanja napada na Pearl Harbor u SAD-u došao Japanac i govorio o japanskim žrtvama, bio bi odmah uhićen.

Identičan pristup kao u SAD-u i Poljskoj bio bi u Francuskoj, Češkoj, i tako dalje.

Hrvatska je 31 godinu nakon ovih zločina suočena s potpunim relativiziranjem, to jest, ponižavanjem žrtava srpske agresije. To relativiziranje započeo je Pupovac i njemu slični. Tu politiku, nažalost, provodi i dobar dio medija, i ono što je najtužnije, službene vlasti u Hrvatskoj.

Pupovčeva argumentacija je neprihvatljiva, te je možemo usporediti kao da vam netko provali u kuću, ubije nekoliko članova obitelji, pokrade vas, a vi ga u samoobrani ogrebete. I onda provalnik kaže – meni su nanesene boli!?

Izvesti ranjenike iz bolnice, kao u Vukovaru, i strijeljati ih, što su to učinili članovi Pupovčeve stranke (jer, predsjednik njegove stranke zvao se Goran Hadžić, znači, Pupovac je nasljednik ratnog zločinca Hadžića), taj čin šokirao je Europu i cijeli svijet kada se 1991. za to doznalo.

Poubijati u ravnokotarskom selu Škabrnji gotovo 10% stanovništva, jest zločin koji se može usporediti s češkim Lidicama, kada su nacionalsocijalisti u osveti zbog ubojstva njihovog čelnika Heydricha spalili cijelo selo.

Plenkoivćeva potpredsjednica Šimpraga dođe u Škabrnju i govori o poštivanju žrtava. Ona ne kaže da se ispričava u ime svoje stranke i srpske nacionalne manjine koja je, nažalost, sudjelovala u agresiji na svoju domovinu. Njezin istup je uvredljiv i ponižavajući, kao i Pupovčev, kao i njegovo prenapuhavinje te sustavno laganje i izvrtanje povijesnih činjenica.

Koji je uzročnik navedenom stanju?

Uzročnik u odnosu na manipulativno prikazivanje nedavne hrvatske povijesti ima isti predznak kao i aktualne tegobe kojima su izloženi hrvatski građani.

On se zove – blokirane institucije, u ovom slučaju, blokirano pravosuđe.

Jer, kako je moguće da za žrtve Vukovara, Ovčare, Škabrnje, Baćina, Nadina, Široke kule gotovo nitko nije odgovarao, pogotovo nitko od ”krupnijih riba”? Kako je moguće da je 15 tisuća hrvatskih građana odvezeno u koncentracijske logore u Srbiju, gdje se rat nije odvijao, gdje su bili izloženi neljudskim zvjerstvima, a do dan danas nijedan zlikovac, zapovjednik ili organizator tih koncentracijskih logora nije osuđen? Ne da nije osuđen, nije uopće optužen!

I ove bolne činjenice dokazuju nam da DORH, sudovi, policija, SOA ne rade svoj posao.

Država Izrael je bila u stanju doslovno na drugoj strani svijeta pronaći Adolfa Eichmanna, “strpati ga u vreću” i dovesti ga u Izrael i osuditi ga.

U Hrvatskoj se našetavaju ljudi za koje se zna da su bili silovatelji i srpski ratni zlikovci, a policija i DORH ništa e čine.

Hrvatska do dan danas ne zna tko su osobe koje nakon pada Vukovara nose četničke zastave i pjevaju pjesmu ”klat ćemo Hrvate…”. Što radi taj DORH i policija, zašto ih plaćamo?

Ne postoji nijedan zakon, kao nijedan zahtjev međunarodne zajednice, da se nekog silovatelja, zlostavljača iz logora, ubojicu djeteta ili ubojicu zarobljenika iz logora, napadača na bolnicu ili na civilne ciljeve može abolirati. Nigdje nikada takav sporazum nije potpisan, i nikada Tuđman nije abolirao ratni zločin, niti je to u bilo kojem zakonu navedeno.

Ovo protuzakonito i protucivilizacijsko stanje rezultat je blokiranog pravosuđa te kontroliranih i korumpiranih medija koji su temelj plenkovičevsko-pupovčevske vlasti. Jer, kada bi pravosuđe radilo svoj posao, a mediji bili odgovorni i profesionalni, onda bi niz pouzdanika upravo tog Pupovca bilo osuđeno za ratne zločine, i ne bi bili u javnom životu. Onda mediji nikad ne bi vrijeđali naše žrtve ratnog zločina silovanja, naše majke ubijene djece i ne bi kroz relativiziranje agresije vrijeđali hrvatske građane.

Ali blokirane institucije, osim što su protuustavne, protueuropske i protucivilizacijske, imaju i svoju materijalnu dimenziju.

Prije nekoliko dana objavila sam da hrvatska država daje u bescjenje svoje nekretnine, na primjer, bivšim nositeljima stanarskog prava. Konkretno, imamo situacije da je bivša JNA dovela nekoga iz Republike Srbije, dala mu stan sa stanarskim pravom u Zagrebu, taj je, naravno, napustio Zagreb, i sudjelovao u agresiji na Hrvatsku. I sada dođe njegov sin ili kći, i hrvatska vlada mu da prvo stan u najam, a nakon toga ga otkupi po nekom smiješnom iznosu.

Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu odbio je priznati da je stanarsko pravo oblik vlasništva. Znači, to što radi hrvatska vlada jest šteta za sve porezne obveznike u Hrvatskoj, a s obzirom na to da nagrađuje agresora to je i čin veleizdaje onih dužnosnika koji to provode.

Isti slučaj je i s priznavanjem radnog staža, i time povezanom isplatom mirovina iz poreznih sredstava. Naime, to je započela Račanova vlada – priznavati staž zaposlenicima bivše tvorevine Krajine, tako da u međuvremenu imamo drugi nevjerojatni apsurd: mirovine se isplaćuju onima čiji je opis radnog mjesta bio napadati Hrvatsku.

Ovdje treba podsjetiti da pojedinac nije kriv zbog neke politike. Ali u Francuskoj mirovine pripadnicima SS-postrojbi, kojih je bilo u Francuskoj, plaća njemačka država. Znači, stvar je vrlo jasna: mirovine vojsci i miliciji ”Krajine” može plaćati Srbija, ali ne Država Hrvatska.

Vratimo se na teze iz početnog dijela teksta: Hrvatska je suverena država, kao što su Poljska, Češka, Francuska ili SAD. Ove gore opisane anomalije protuzakonite su i protuustavne. Jer, sprječavanje progona ratnih zločina jest protuustavan čin i kazneno djelo.

Stoga, svakom dobronamjernom čovjeku mora biti jasno da ne-procesuiranje ratnih zločinaca, silovatelja i ubojica, ide na dušu vladajućoj strukturi, koja blokira rad pravosuđa, i, naravno, vodstvima DORH-a, policije, SOA-e i sudstva.

Znači, oni koji nas ponižavaju i omalovažavaju hrvatske žrtve iz Domovinskog rata, iste te strukture nas kradu, obespravljuju i razgrađuju Hrvatsku.

Ovih dana je europska tužiteljica Laura Kovesi bila u Hrvatskoj, te ću podsjetiti da je kao Državna odvjetnica Rumunjske strpala u zatvor ne samo političare, već i medijske moćnike, i suce, i ostale pravosudne dužnosnike.

Stoga, kada upozoravam na nepravilnosti i destrukciju u Hrvatskoj, uvijek spominjem i medije.

Kod medija u Hrvatskoj, osim što su izrazito korumpirani i neprofesionalni, postoji i jedan dio koji se može nazvati i mrziteljima Hrvatske.

Takovih mrzitelja imaju sve nacije i sve države. Ali, vrijeđanje žrtava i glorificiranje zločinaca, na način da se ti zločini umanjuju, nijedno zrelo demokratsko društvo ne može i ne smije tolerirati.

Hrvatski mediji stalno potenciraju tezu o nekakovom dogovorenom ratu, što je obična beogradska propaganda koja služi umanjivanju odgovornosti Srbije za zločine i agresije na Hrvatsku, BiH i Kosovo, te činjenicu da je Srpska vojska jedina osuđena za genocid u Europi u 21 stoljeću.

Bi li bi bilo moguće da netko u Poljskoj, Francuskoj ili Češkoj umanjuje zločine Hitlerove vojske – to je apsolutno nezamislivo.

Naša sveta obveza jest urediti Hrvatsku, kao funkcionalnu i pravednu državu, u kojoj se sankcioniraju i ratni zločini, i lopovluci.

A to znači jednakost, te jednak zakonski tretman neovisno o tome kako se tko zove. Jer, Hrvatskoj nije potrebno ništa doli istine.

Ne želimo nikoga proganjati, ni maltretirati. A današnje vladajuće strukture čine sve kako bi Hrvatska bila u mraku, u kojoj se ništa ne rasvjetljuje – bio to lopovluk u INI, bio to zločin u Vukovaru. Sve ostaje nedorečeno, moćnici mogu što hoće, a ogromna većina naroda izložena je nepravdi i ponižavanjima.

Žrtve Vukovara i Škabrnje nas obvezuju. Obvezuju nas da uredimo Hrvatsku.