Dobar dio političkih stranaka i medija smatra da je dopušteno blokirati pravosuđe i dio izvršne vlasti. Osnovno načelo ustroja države jest postojanje triju grana vlasti: zakonodavne, izvršne i sudske, ali trenutnim ključnim političkim čimbenicima te tri grane vlasti – nisu potrebne.
Djelovanje današnjih hrvatskih političara koji glume velike europejce (od Plenkovića, Jandrokovića, Grbina, Tomaševića, do navodno novog lica, šibenskog župana Jelića) dokazuje kako se Hrvatskom vlada putem lažnog predstavljanja i stožerski organiziranih manipulacija. Jer, navedeni dužnosnici imaju odgovornost za stanje u pravosuđu i izvršnoj vlasti na državnoj i županijskoj razini, a to stanje jest ne-europsko i protuustavno.
Konkretno, ako se dozna da je Fortenova (Agrokor) partneru Pavla Vujnovca prodala atraktivni shopping centar u Zagrebu za, kako je procijenjeno, 14 milijuna eura niži iznos, a pravosuđe na to ne reagira, onda je to dokaz da je jedna grana vlasti u Hrvatskoj (ona pravosudna) izvan funkcije. U Njemačkoj ili Češkoj na ovakovu vijest tijela progona, znači DORH i policija, trenutačno djeluju. Na ovu iznimno ozbiljnu optužbu o velikoj krađi jedne tvrtke ne samo da nema reakcije DORH-a, već se ta vijest medijski skriva. Jedan portal koji ju je objavio, vrlo brzo ju je sklonio sa naslovnice.
Ili, ako se međimurskog župana Posavca uhiti zbog zapošljavanja, navodno, preko veze (a zapošljavanje u jednoj županiji jest posao župana), ili kada DORH traži istražni zatvor za šefa zračne kontrole, isto zbog zapošljavanja, ali istovremeno, kada glasnogovornik vlade Milić zapošljava po državnim tvrtkama slanjem SMS-ova direktorima, i to osobe koje ne zadovoljavaju natječajne kriterije, DORH to ignorira – onda je to dokaz da DORH ne radi po zakonu. To jest protuustavno, i protivno europskim pravilima o jednakosti pred zakonom.
Osobe koje se busaju u „europska prsa“, blokiraju pravosuđe i korumpiraju medije s jednim jedinim ciljem – a on se zove – neometano, protupravno bogaćenje. Ljudi kao Plenković, Milanović ili Jandroković svjesni su da blokada dijela državne vlasti automatski znači loše posljedice za većinu naroda, jer u pravnom neredu nema uređenog tržišta, i posljedično nastaje siromaštvo većine, kao što jedna uska skupina postaje bolesno bogata. Pravni nered, naravno, stvara i nered u svim segmentima društva, od znanosti do poljoprivrede. Znači, osobe koje se pozivaju na europske vrijednosti, u stvarnosti su obični muljatori koji upravo sve rade suprotno europskim vrijednostima.
Ako rad srca ograničite za dvije trećine, onda je logično da će organizam imati posljedice, i osoba sa slabijim radom srca neće moći funkcionirati s punom fizičkom snagom. Ako državi ograničite funkcioniranje pravosuđa i dijela izvršne vlasti (kao što su Porezna uprava ili Inspektorat), onda takva država ne može biti efikasna, to jest, ne može biti uspješna.
Životni standard u Hrvatskoj je činjenično dokumentiran, kao što su, primjerice, niske plaće u trgovini. Dakle, zaposlenici Kauflanda, Konzuma, Tiska i raznoraznih trgovačkih lanaca, zarađuju od 600 do 1000 eura – radeći u prosjeku 9 sati dnevno i radeći subotama i nedjeljama. Znači, ti ljudi zarađuju jednu trećinu onoga što zarađuju njihovi kolege u Njemačkoj, Francuskoj ili Austriji. Ti isti trgovački lanci imaju u dobrom dijelu niže cijene u Austriji i Sloveniji nego u Hrvatskoj. Je li ovaj podatak istinit? – Jest. Je li istina da ljudi koji rade u Poreznoj upravi, državnom Inspektoratu, na Sveučilištu i u građevini također zarađuju 2,3 ili 4 puta manje nego u državama s boljim standardom? – Da, istina je.
Ovo nadasve nelogično stanje ima svoje uzroke, a uzrok smo pojasnili u uvodnom dijelu. Efikasnost državnog uređenja Hrvatske je ograničena i to iz jednog jedinog razloga – kako bi mala uska skupina u narodu (njih dvije ili tri tisuće) mogla kršiti zakone, bogatiti se i raditi što ju je volja.
Svjedočimo nedostojnoj i primitivnoj retorici koju koriste Plenković i Milanović. Ta ”zlatna” komunistička mladež pokazuje rijetko viđenu neodgovornost prema narodu koji je plaća. Ovaj dvojac podređuje interese milijuna hrvatskih građana svojim osobnim interesima.
Naivno bi bilo vjerovati da je sadržaj Milanovićeve i Plenkovićeve svađe ono što javno prezentiraju vrijeđajući jedan drugog na razini pubertetskih delinkvenata. Njihov sukob je dublje naravi, a on ima interesne uzročnike.
Hrvatski moćnici Hrvatsku doživljavaju kao bankomat; tu moju formulaciju od prije dvije godine, počeo je koristiti ministar Davor Filipović, što me iskreno veseli, jer nije bitno koje je boje mačka, bitno je da lovi miševe.
Milanović i Plenković, ili bolje rečeno, njihov kružok, na nekoliko krupnih korupcionaških slučajeva dokazuju da su jednako duboko u korupciji – od slučaja Croatia osiguranja i INE, do PPD-a. Jedini preduvjet njihova opstanka jest zadržavanje kontrole nad medijima i nad pravosuđem; upravo mediji prenose primitivizme Milanovića i Plenkovića kako se ne bi govorilo o stvarnim problemima u Hrvatskoj.
Kada bi hrvatsko pravosuđe funkcioniralo, ovakav PPD nikad ne bi postojao. Samo na slučaju preuzimanja Dalekovoda svjedočimo zajedničkom lopovskom poduhvatu Plenkovića i Milanovića: Milanović preko svog kuma Dinka Novoselca, a Plenković preko Vujnovca, HBOR-a, Zdravka Marića, Ante Žigmana ili Tomislava Ćorića. U slučaju preuzimanja Dalekovoda svjedočili smo kaubojskom pristupu te kršenju niza zakona i europskih uredbi kako bi se preuzela ova značajna tvrtka s dugom poviješću. Pritom su obespravljeni mali dioničari, stotine njih, na način da im je umanjena vrijednost dionica za 99%, što je protivno europskim pravilima, protivno Ustavu i protivno zakonima. Što radi HANFA, koja treba to spriječiti? – Ništa. Što radi DORH? – Ništa. Trgovački sud u Zagrebu razvlači i smicalicama gura problem pod tepih, sprječavajući ostvarivanje pravde.
Milanović i Plenković svojim međusobnim uvredama sramote državu; zbog svojih osobnih egoizama ne donose odluke o veleposlanicima i konzulima, zbog čega je Hrvatska postala predmet ismijavanja u diplomatskim krugovima, a činjenica da su zbog svoje neodgovornosti dopustili da Hrvatska nema šefa vojne obavještajne službe, neviđeni je skandal. U vremenu svjetskih globalnih nemira i zveckanja oružjem u samom susjedstvu, šef vojne obavještajne službe podnio je ostavku, a zamjenika već godinu i pol dana nema. To znači, vojno obavještajna služba je obezglavljena. Razlog – Milanović i Plenković ne mogu se usuglasiti oko osobe.
Ako je pekaru u opisu radnog mjesta da peče kruh, a on ga ne peče, dobit će otkaz. Ako predsjednik i premijer zajedničkom odlukom, znači supotpisom, imenuju šefa obavještajne službe, veleposlanike ili generalne konzule, a oni to nisu u stanju (iz bilo kojih razloga) učiniti, onda moraju podnijeti ostavku.
Javili su mi se zaposlenici Konzuma koji govore o svojim mizernim plaćama (i to oni ljudi koji svoju plaću u skladištu i dostavama doslovno krvavo zarađuju). To su plaće koje vrijeđaju dostojanstvo čovjeka. Radnici u Konzumu ili na gradilištu u Splitu loše su plaćeni zato što se zakoni ne primjenjuju, zato što institucije koje trebaju primjenjivati zakone, ne rade po zakonu.
Ako se tvrtka na jednoj transakciji Vujnovca i shopping centra u Zagrebu (kao što je slučaj s početka teksta), ošteti za 14 milijuna eura (100 milijuna kuna), onda je jasno u kakvom teškom stanju se nalazi Hrvatska.
Da je kriminal poprimio bolesne okvire vidjeli smo na slučaju INA gdje krađu od milijardu kuna nitko nije primijetio.
Jasno da kod tog razmjera lopovluka nedostaje novaca za poljoprivrednike, za radnike, trgovce, profesore i liječnike. Za Plenkovićevog tajkuna Vujnovca, međutim, nema zime. On u džepu, onako usput, nosi ogrlicu od pola milijuna eura, i usto još izjavi da nije znao da je treba prijaviti carini.
I sada korumpirani mediji ponovno otvaraju ideološke teme, pozdrav za dom spremni, pričaju o centru, desnici, ljevici, okupljanju, te dokazano nesposobnim političarima (kao što je šibenski župan Jelić koji u dvije godine upravljanja Županijom, a prije toga gradom Kninom, nikakve pomake nije napravio, a što je posebno bitno, nije rasvijetlio djelovanje svojih prethodnika), pune medije prikazujući ih kao nova lica, kako bi, naravno, zaštitili stari sadržaj. Jer, Jelić se dokazao da neće utvrđivati činjenice o svojim prethodnicima, kao što neće uspostavljati jednakost i vladavinu prava, već će sve ostati po starom – uz obligatorne ideološke fraze. Jelića prikazuju kao novo lice, kao što su mediji prikazivali Račana, Sanadera, Milanovića, kao i Plenkovića. Tobože nova lica, a sadržaj – uvijek isti.
Plenkovićevi nastupi gdje govori o nekakvim uspjesima izazivaju podsmjeh u europskoj javnosti. U Plenkovićevom mandatu pola milijuna ljudi napustilo je Hrvatsku; razumni ljudi si postavljaju pitanje jesu li u stvarnosti ili u nekom lošem filmu, jer mediji bi trebali takove apsurdne izjave kritički secirati – ali ne. Mediji su kupljeni i glavna su poluga današnje vlasti. Razina do koje je srozan hrvatski demokratski život, i razina socijalne nepravde nestvarne su. Za ono što rade Plenković, Vujnovac ili Milanovićeve strukture, u svakoj drugoj članici EU završava se u zatvoru. Hrvatskim građanima se to prikazuje kao normalno.
Iznimno je bitno prenositi istinu i ne nasjedati lažima i manipulacijama, već na temelju činjenica donositi prosudbe. Ako korumpirani i kontrolirani mediji promiču određene političare, onda je jasno da je u pitanju prijevara. Ako mediji nekog političara glorificiraju, kao što, primjerice, mediji proglašavaju Plenkovića sposobnim, a platežna moć njegovih građana je najgora u EU i cijene su nepodnošljivo visoke, onda je jasno da je u pitanju manipulacija.
I zato im treba svima odlučno poručiti da ćemo uspostaviti pravednost u našoj lijepoj hrvatskoj državi i da će zakoni vrijediti za sve jednako. Svatko od sadašnjih moćnika će morati podnijeti izvješće što je radio, kako je stekao svoju imovinu, i što nije radio, a bio je dužan raditi.
Dužni smo svojoj djeci urediti Hrvatsku, jer samo uređena Hrvatska može biti uspješna Hrvatska.