Ako su u jednoj državi predsjednik vlade ili države uspješni, onda njihov uspjeh u svojoj svakodnevici osjećaju građani, koje ti čelnici predvode.

Ili, ako je guverner narodne banke u jednoj državi uspješan, onda njegov uspjeh na svojem džepu osjeća narod čiji je on guverner.

Ovo bi dakle bila zdrava logika, ali zdrava logika je nažalost u Hrvatskoj zabranjena.

Mediji i moćnici nam u Hrvatskoj konstantno vrijeđaju inteligenciju, proglašavajući osobe koje vladaju Hrvatskom uspješnima, i tobože cijenjenima u inozemstvu, iako tu uspješnost i ugled hrvatski građani ne susreću u svojem svakodnevnom životu.

Kada Hrvati odu u trgovinu, kada prime svoju plaću, kada moraju na sud, kada se naručuju na specijalistički pregled ili kada su izloženi represiji Porezne uprave ili Državnog inspektorata, na svojoj koži osjećaju koliko su upravljačke strukture u Hrvatskoj nesposobne i kriminalne, i koliko su državne institucije postale servis privilegiranih skupina.

Stoga je razumljivo da su zdrava logika i istina u Hrvatskoj zabranjene, jer istina je „smrtni neprijatelj“ vladajućoj strukturi u Hrvatskoj. Jer kada bi narod znao istinu o stvarnom stanju u Hrvatskoj, raznorazni Plenkovići, Milanovići ili Tomaševići te njihovi pomagači, od medija do pravosuđa, ne bi bili na svojim pozicijama, već bi krasili rubrike crnih kronika.

Tako nam ovih dana mediji prezentiraju tri imenovanja, to jest, tri skandalozna prijedloga, koja organiziraju Milanović i Plenković, iako su svi predloženi poznati kao kompromitirane osobe koje godinama krše zakone i rade za interesne skupine a protiv hrvatskih građana, i samim s time protiv Hrvatske!

Znači, prijedlozi da guverner HNB-a Boris Vujčić postane potpredsjednik Europske središnje banke, da Mirta Matić postane predsjednica Vrhovnog suda, te još uvijek neslužbena namjera da se Mladena Pavića postavi na mjesto glavnog državnog inspektora, jesu u svojoj naravi kolaps pravnog poretka, ali napose i sramota društvenih elita koje na ove protudemokratske i protunarodne radnje vladajućih struktura šute i prave se da ništa ne vide.

Jer, svatko iole normalan zna da ako na javnu dužnost postavljate nekoga tko je već kompromitiran, onda s tim činom obezvrijeđujete tu službu i posljedično umanjujete njenu efikasnost, što na koncu na svojoj koži osjeća običan građanin!

A Boris Vujčić, Mirta Matić i Mladen Pavić su osobe za koje se godinama zna da su kompromitirane i da su sudjelovale u protuzakonitstima, i kada bi se zakoni primjenjivali kao u bilo kojoj drugoj državi EU, ni jedna od ovih osoba ne bi bila na javnim pozicijama. Svih troje bi zbog svojih djelovanja zasigurno bilo procesuirano. Ovdje jamačno nisam naivna i ne idealiziram stanje u drugim članicama EU, ali razina bezobzirnog, protupravnog djelovanja vrhuški u Hrvatskoj ne postoji u nijednoj drugoj državi EU.

Pogledajmo dakle nepobitne činjenice o ovim trima osobama koje će nam ujedno biti dokaz kako je jedini kriterij za postavljanje na utjecajnu poziciju u Hrvatskoj da ste ucjenjivi, to jest, kompromitirani.

Boris Vujčić, na primjer, je glavni uzročnik za postojanje lihvarskih agencija. HNB naime odobrava prijenos i prodaju bankarskih potraživanja, i kada bi HNB primjenjivao zakone kao druge nacionalne banke u EU, lihvarske agencije ne bi postojale, jer i hrvatski zakoni i europske norme zabranjuju ono što HNB odobrava bankama.

Vujčić dakle krši zakone kako bi omogućio da lihvari mogu zlostavljati hrvatske građane – ostavljam svakome da sam zaključi rade li se ovakve radnje bez mita?

A Vujčićeva uloga u aferi Agrokor je morala dovesti do njegovog procesuiranja; ali to se naravno nije dogodilo, jer pravosuđe u Hrvatskoj jest izvršitelj korumpiranih struktura, i ne slijedi ni zakoni, ni pravdu.

Također, govori se o Vujčićevom razvratnom ponašanju i ekscesima na javnim skupovima, o alkoholizmu ali i konzumiranju kokaina; nadležne institucije bi te glasine morale istražiti, što naravno ne čine.

Konačno, Vujčića je postavio Milanović a zadržao Plenković. Treba li dodatni dokaz za udruženo djelovanje HDZ i SDP-a?

Kada bi Plenkovićevoj vladi interesi Hrvatske bili važni, onda ne bi postavljali osobe poput Vujčića da reprezentira Hrvatsku. Ali Plenkoviću i Milanoviću interesi hrvatskih građana su važni kao meni snijeg na Himalaji; dakle, njima su važni oni i njihovi sljedbenici, a narod je tu da ih financira.

A kada u ime države predlažete likove poput Vujčića ili Dubravke Šujice, onda nas u skladu s kvalitetama tih hrvatskih predstavnika europske institucije i tretiraju. Dubravka Šuica u prvom mandatu u Europskoj komisiji uopće nije imala resor, a sada su joj izmislili resor, dakle, potpuno je nebitna.

Ta priča o Plenkovićevim umijećima u Europskoj uniji je tolika izmišljotina, da je nema smisla uopće komentirati.

Da je umjesto Plenkovića premijer Željko Kerum, rezultati bi bili isti, jer Hrvatska kao, i druge države, dobiva sredstva po točno utvrđenim kriterijima; dakle, Plenkovićev doprinos u konntekstu europskih sredstava za Hrvatsku ne postoji. Njegov jedini doprinos jest da se europska sredstva troše za korupciju i da Hrvatska od tih sredstava nema one učinke kao što ih je na primjer imala Poljska.

U Hrvatskoj moćnici nemaju ni plan, ni viziju – u nijednom segmentu društva. Dok druge države EU europskim sredstvima razvijaju umjetnu inteligenciju, izgrađuju znanstvene institucije i podupiru svoju poljoprivredu, dakle, skrbe za budućnost svojih nacija, Plenkovićevu i Milanovićevu je isključivo bitno zadržavanje postojećeg stanja u Hrvatskoj, to jest zaštita korupcije.
Jedina kostanta moćnika u Hrvatskoj jest sveopći napor da se u Hrvatskoj zadrži postojeće stanje, točnije, stanje koje osigurava nepravdu po kojoj jedna uska skupina može što hoće, gramzljivo se bogateći na račun većine hrvatskih građana.

A da se u Hrvatskoj sve zadrži kao što jest, za to se brinu pravosuđe i druge državne institucije.

Stoga je Milanović za predsjednicu Vrhovnog suda predložio provjereni kadar, Mirtu Matić, koja je svoje pravno znanje stjecala u udbaškom imperiju Emila Tedeshija, poznatog utajivača poreza. A činjenica da je Mirta Matić priznala da je sprječavala rad pravosuđa tako što je članu svoje obitelji javila da se nad njime provode tajne pravosudne mjere, jest dokaz duboke korumpiranosti pravosuđa.

U svakoj državi bi takva osboba ekspresno izletjela iz pravosuđa i bila bi procesuirana; ali Milanović takvu osobiu predlaže za šefa svih sudaca – a Plenkoviću to također nije problem.

Nikola Grmoja, pak, želi da Turudić dođe u Sabor i potvrdi što je ta Matić već priznala. Zanimljiv pristup takozvanog oporbenjaka Grmoje.

Stoga je svađa Plenkovića i Milanovića obična predstava. Oni se malo „naguravaju“, ali isključivo kako bi svaki za svoj klan izborio veći dio hrvatskog nacionalnog kolača.

Tako je i najava da će za nasljednika Andrije Mikulića biti postavljen Mladen Pavić, osoba koja je bila izvršitelj Ive Sanadera i Petra Čobankovića, također potvrda stanja u kojemu se Hrvatska nalazi. Jer, o Pavićevoj korupciji koju je navodno činio s Čobankovićem govori se još od 2005. godine, a činjenica da je u sustavu više vlada koje su odreda bile korumpirane, jest dokaz da je izvršitelj korumpiranih struktura.

A plenkovićevsko-milanovićevskoj strukturi trebaju osobe kao Mikulić i Pavić koje će zadržavati kaos na tržištu, u kojemu će se inspekcija obračunavati sa kumicama i ugostiteljima, ali će ignorirati rad na crno, kršenje zakona o radu, zlouporabu poljoprivrednih poticaja – ukratko, štiti moćnike i tlačiti sirotinju!

Dragi prijatelji, sve opisano je utemeljeno na činjenicama, i sve jest protuzakonito. Ne smijemo se pomiriti s nepravdom i negativnom selekcijom.

Mi smo narod pobjednika, mi smo jedan od najstarijih europskih naroda i mi zaslužujemo uređenu i uspješnu državu u kojoj na vodećim pozicijama neće biti mjesta za smutljivce.

Zato podržite OiP, jer mi smo istinski odlučni uspostaviti pravednost i red, a samo takva Hrvatska može biti i uspješna Hrvatska!