Poznat je pristup mafije koja, primjerice, izaziva ekscese u nekom restoranu, potom pristupi vlasniku restorana kojemu ti ekscesi stvaraju štetu, te mu ponudi da će riješiti taj problem, a zauzvrat taj vlasnik mora skupo plaćati tu ”zaštitu”. To se zove reket.

Političko-medijski reket jest kada strukture koje upravljaju medijima i pravosuđem, ali i raspolažu novcima poreznih obveznika, putem medija i pravosuđa izmisle ili preuveličaju određenu temu u „problem“, kojega onda tobože rješavaju.

Metodama mafijaškog reketarenja hrvatska javnost je izložena već godinama, izmišljaju se nepostojeće ustaše koje ugrožavaju Hrvatsku, onda nekakvi INDEXI, Mesići ili Nobile napadaju nepostojeće ustaše, a tada se pojavljuje Plenković, Bujanec ili Penava koji tobože brane Hrvatsku od Jugoslavena.

Možemo slobodno konstatirati da se hrvatskom javnošću manipulira dogovorenom predstavom, u toj predstavi jedni glume desne, drugi glume lijeve, a u stvarnosti svi imaju dvije zajedničke vrijednosti kojima služe.

Jedna vrijednost se zove korupcija, a druga vrijednost zove se

korumpirano pravosuđe.

I takozvani lijevi i takozvani desni, bez ovih „vrijednosti“ ne bi nikada postojali niti bi nas sustavno zlostavljali.

Matija Babić iz Indexa i Velimir Bujanec, službenik korumpiranog Marija Radića, žive jedan od drugog, a obojica provode cenzuru i služe korupciji od koje dobro žive!

Znači, ovo reketarenje i manipuliranje hrvatskom javnošću jest obično prikrivanje stvarnih problema kojima bi se Hrvatska trebala u stvarnosti baviti.

– tema hrvatske javnosti bi trebala biti prošlotjedna smjena direktora državnih tvrtki, kao što je slučaj smijenjenog direktora Hrvatske pošte Ivana Čule za kojega se zna da je djelovao korumpirano, ali nije procesuiran, jer je bio pod zaštitom predsjednika Sabora Jandrokovića

– tema hrvatske javnosti bi trebala biti činjenica da u Hrvatskoj nedostaje minimalno 30 posto dječjih liječnika (pedijatra) čime je temeljna zdravstvena skrb naše djece ugrožena.

– tema bi trebala biti administrativno-porezno divljanje koje nastupa od 1.1.2026 godine. Naime Plenkovićeva Porezna uprava uvodi dodatnu fiskalizaciju te će de facto sva zanimanja biti dužna izdavati fiskalne račune. To znači da Porezna uprava smatra svakog OPG-ovca, svakog ugostitelja i svaku kumicu na placu, potencijalnim lopovom. Poznato je da su na primjer naši ugostitelji redovito izloženi administrativno-inspekcijskim kontrolama kakvima ugostitelji u Njemačkoj ili Austriji nisu. Dovoljno je uzeti račun iz restorana u Njemačkoj i Austriji i račun iz restorana u Hrvatskoj i odmah ćete uočiti koliko je Hrvatska višestruko više regulirana. Postavlja se pitanje kome i čemu služi ta inspekcijska represija? Ona ne služi ugostiteljima niti njihovom teškom poslu, ona služi Državnom inspektoratu da reketari ugostitelje, a tu činjenicu potvrđuje reketarsko djelovanje Andrije Mikulića, Plenkovićevog Glavnog državnog inspektora.

Znači, hrvatska politička javnost bi se trebala baviti životom naših ljudi, trebala bi se baviti budućnošću naših mladih, trebala bi se baviti funkcionalnim pravosuđem te nizom drugih akutnih tema, ali ne, hrvatski mediji se bave ustašama i partizanima. Oni se bave nepostojećim problemima.

Većina medija ne vidi probleme kao što je divljanje lihvarskih agencija i 200 tisuća blokiranih građana, naši mediji u svemu vide nepostojeće ustaštvo, Od Davora Butkovića do Ivanke Tome, od Ante Tomića do Aleksandra Stankovića.

Navedeni novinari vjerojatno kada se ujutro probude, prvo ritualno 10 minuta kliču Staljinu, Titu i Ratku Mladiću prisežući da će pobijediti ustaštvo i fašizam. Nakon tog rituala pristupaju svojoj stvarnoj svojoj ulozi, a ona je da kao plaćenici od strane političkih struktura, prikrivaju sveopću korupciju koju čine raznorazni Plenkovići, Milanovići, Mrak Taritaši, Hajdaš Dončići i ostale korupcionaške strukture.

Valja podsjetiti da osim medija, Plenkovićeva vlada, kao i vlade Sanadera, Kosorice i Milanovića, izdašno financiraju i tu takozvanu Antifu, i to poreznim novcima, a riječ je o stotinama milijuna eura godišnje.

Sam Tomislav Tomašević je dobivao milijune kuna još za vrijeme Sanaderove vlade, a ti novci su se tobože koristili za financiranje civilnog društva. U stvarnosti to su novce Antifa besposličarima, koji od poreznih novaca hrvatskih građana žive na visokoj nozi, a te iste građane kleveću da su fašisti!

Svi znamo da ukoliko netko osporava suverenitet i neovisnost jedne države čini kazneno djelo. Zamislite da je netko u Varšavi demonstrirao i tražio da se Poljska podredi Njemačkoj, koliko bi taj prosvjed trajao? Trajao bi onoliko dugo koliko treba policiji da uhiti te demonstrante!

Zašto Plenkovićeva vlast onda nije uhitila demonstrante koji su prošlu nedjelju u Zagrebu s ćiriličnim transparentima, tražili da Hrvatska ponovno bude Jugo kolonija?

Razlog je jednostavan, Plenkoviću treba ekstremna Antifa kako bi se on prikazivao da je zaštitnik hrvatstva. A svi znamo da je brojčanost te Antife minimalna i da Hrvatsku Antifa ne može ugroziti. Hrvatsku ugrožavaju korumpirani političari, korumpirani suci, korumpirani mediji te svi oni koji ne dopuštaju da se u Hrvatskoj zakoni primjenjuju doslovno i jednako prema svakome.

Zato je vladajućim strukturama potrebna medijska galama i izmišljanje nepostojećih neprijatelja. U tom kontekstu treba sagledavati i slučaj časne sestre koja se po objavi zagrebačke policije samo-ozlijedila. Ukoliko je istina da se samo-ozlijedila, onda je riječ o psihičkoj rastrojenosti, te u tom slučaju valja poštivati dostojanstvo bolesne osobe, a ovaj histerično-aferaški pristup medija ovom slučaju svakako nije primjeren te ima obilježja osuđivanja cijele Katoličke crkve.

I ovo je dokaz da hrvatskim medijima dominiraju hrvato-mrziteljske skupine, koje pak financira Plenkovićevska vlast. Znači ona vlast koja glumi zaštitnike hrvatstva.

Vrhunac medijsko-političke histerije je najava da će tu časnu sestru, sa zdravstvenim tegobama, policija prijaviti zbog lažnog iskaza.

Dakle, taj njezin čin nije nikoga u Hrvatskoj ugrozio, ali će je unatoč tome Plenkovićeva policija prijaviti zbog, možemo reći, uznemiravanja javnosti.

Ali,

– Plenkovićeva policija neće prijaviti ravnatelja Vinogradske bolnice koji je primio na posao Vilija Beroša, iako Beroš nije mogao priložiti potvrdu da se ne vodi kazneni postupak protiv njega.

– Plenkovićeva policija neće podnijeti kaznenu prijavu protiv Milorada Pupovca koji je u središtu Zagreba organizirao veličanje autora genocidnog srpskog plana SANU, dakle Pupovca jer otvoreno širi četništvo.

– Plenkovićeva policija neće prijaviti samog Plenkovića koji svakodnevno iznosi neistine. Zadnja neistina je u slučaju Andrije Mikulića kojeg je Plenković razriješio par sati prije njegovog uhićenja – a onda je mrtav-hladan rekao da nije znao za uhićenje. Znači, Plenković nas laže bez da se imalo zacrveni.

Stanje u Hrvatskoj je takvo da će možebitno bolesni čin jedne časne sestre u medijima biti objavljivan kao udarna vijest, ali nema udarne vijesti:

– kada europsko tužiteljstvo utvrdi koruptivne radnje ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek, koja je sa svojim prijateljima hrvatskim građanima ukrala na stotine tisuća eura

– kada Krunoslav Fehir, lažni svjedok u slučaju generala Branimira Glavaša, samom sebi šalje prijeteće SMS-poruku, a unatoč tomu mu država da stan u bescjenje, a mediji ga slave kao borca protiv ratnih zločina; dakle, osvjedočeni lažov.

– kada tri srpska državljanina nasilno upadnu u vojarnu Hrvatske vojske na Udbini, i umjesto da završe u zatvoru, sud ih pusti na slobodu.

– kada nakon osam godina zbog lopovluka u Agrokoru nije održano nijedno ročište, kada nakon 6 godina od javne spoznaje o lopovluku u Janafu nije održano nijedno ročište, kada nakon sedam godina od afere Uljanik, u kojoj su hrvatski građani isplatili već milijardu eura za HDZ-IDS-SDP kriminal, ali nitko nije završio u zatvoru.

Stoga treba jasno kazati da je Hrvatska ugrožena. Ta ugroza se zove bezakonje, korupcija i općedruštvena nepravda i tko god brani bezakonje, nije niti ljevičar, niti desničar, već podupiratelj nepravde i ugroza za hrvatske građane.

Hrvatskoj treba pravednost i istina, a u takvoj Hrvatskoj će svatko raditi svoj posao, i takva Hrvatska će biti uspješna i u takvoj Hrvatskoj će željeti živjeti.