Događanja oko dočeka hrvatskih rukometaša prije dva dana u Zagrebu dokazala su da su hrvatski građani izloženi neviđenoj manipulaciji, to jest, psihološkom zlostavljanju, a takvom zlostavljanju zasigurno nije izložen ni jedan drugi europski narod.
Jer, u Hrvatskoj se stvarni životni problemi u potpunosti ignoriraju, a istovremeno se izmišljaju navodne opasnosti, koje u stvarnosti uopće ne postoje!
Doista, hrvatska javnost se nalazi u shizofrenom stanju.
Podsjećam da je shizofrenija medicinska dijagnoza psihičkog poremećaja. Riječ je o gubitku osjećaja za stvarnost, ili deluziji kao jednom od simptoma same shizofrenije, znači čvrstog uvjerenja o nečemu, što nije utemeljeno na stvarnosti.
Znači, kada Plenković govori o visokim plaćama i dobrom životu, onda to jest dokaz da je izgubio osjećaj za stvarnost; ili kada Tomislav Tomašević govori o ustaško-fašističkoj ugrozi, onda to jest deluzija, jer takva opasnost ne postoji i u potpunosti je izmišljena.
Dakle, realnost koju Plenković, Milanović ili Tomašević ignoriraju, jest ono što običan građanin svakodnevno osjeća na svojoj koži.
Hrvatski građani znaju da je dodatno zdravstveno osiguranje poskupjelo 60%, hrvatski umirovljenici znaju da imaju najlošiju platežnu moć u cijeloj Europskoj uniji, hrvatski pacijenti znaju da njihova zakonska prava u stvarnosti ne vrijede ni papira na kojem su napisana, a zdravstveni zaposlenici znaju da su im plaće tri puta niže nego u Njemačkoj, ali su im zato cijene veće nego u toj Njemačkoj.
Hrvatski građani znaju da ih sudovi ne štite, i da sudjeluju u otimačinama skupa s lihvarskim agencijama, i znaju za niz drugih nepravdi koje vladaju u Hrvatskoj.
Sve navedeno hrvatski građani znaju; ali kao što to dijagnoza deluzije kaže, za hrvatske medije i političare (od samozvanih desnih do samozvanih lijevih), stvarni problemi hrvatskih građana ne postoje.
Za medije i političare postoji ugroza Fašizma i Ustaša, to jest, obrana Hrvatske od najezde jugo-udbaške falange.
Tako za Tomislava Tomaševića, Milanovića ili Hajdaš Dončića glavna ugroza Hrvatske su Ustaše i sveopći Fašizam koji navodno vladaju u Hrvatskoj. Tu klevetu ničim ne potkrepljuju; ali tu klevetu papagajski ponavljaju mediji – znači, čista dijagnoza deluzije.
Mediji su, pak, plaćeni od strane Plenkovića – točnije, mediji dobivaju novce hrvatskih poreznih obveznika, jamačno protuzakonito. Dakle, Plenković korumpira medije, a ti isti mediji koje Plenković korumpira, kleveću hrvatske građane!?
Znači, Plenković, Milanović i Tomašević djeluju sadržajno na isti način, samo u javnosti nastupaju u podijeljenim i dogovorenim ulogama.
Ovo je dakle taj psiho-teror kojemu su izloženi hrvatski građani! Takozvana ljevica kleveće svoj narod, a takozvani domoljubi brane hrvatski narod – a istina je, pak, da je riječ o podijeljenim ulogama; jer svi na političkoj sceni imaju jedan jedini cilj, a on jest zadržavanje vlasti putem medijske cenzure i blokiranog pravosuđa, a to zadržavanje postojećeg stanja ostvaruju manipulirajući najsenzibilnijim osjećajima hrvatskih građana.
A osjećaje ogromne većine hrvatskih građana vrijeđaju gotovo svi mediji s većinom političara kada Hrvatsku i Hrvate kleveću i izmišljaju nekakve zločine, iliti nekakav nacionalizam koji jednostavno ne postoji.
Tako imamo apsurd da srbijanski mediji, ili Pupovčev sustav u Hrvatskoj (koji desecima milijuna iz hrvatskog proračuna mi financiramo), optužuje nas Hrvate za nekakve zločine, i te srbijanske optužbe ponavljaju hrvatski političari i mediji, a Plenković novcima hrvatskih građana te klevete plaća.
Istina je, pak, da su Srbi jedina nacija koja je nakon Drugog svjetskog rata osuđena za genocid – i ta Srbija ima obraza nekoga optuživati.
No, mi ne možemo utjecati što će raditi ultranacionalstički sustav u Srbiji, ali možemo utjecati na to da hrvatski mediji ne truju hrvatsku javnost s bolesnim klevetama koje dolaze iz Srbije. A upravo mediji pod kontrolom Plenkovića i Milanovića imaju identične stavove o Domovinskom ratu, o Drugom svjetskom ratu ili o Marku Perkoviću Thompsonu, kao što imaju srbijanski mediji?!
Društvene vrijednosti u Hrvatskoj su u potpunosti poremećene, i stvorena je društvena klima koja u jednoj uređenoj i demokratskoj državi ne može, niti smije postojati.
Plenković je uspostavio medijsko-političke odnose u Hrvatskoj, u kojima jedan Tomislav Tomašević (bezidejni birokrat koji u životu ništa konkretno nije radio) može ponižavati naše športske heroje, kao što to naši rukometaši jesu.
Kako je moguće da gradonačelnik Zagreba ne dočeka naše brončane rukometaše i službeno ih pozdravi na bini?
Znači, kada bi gradonačelnik Pariza, Praga ili Varšave zabranio doček svojoj reprezentaciji zbog pjevača kojeg ta pobjednička reprezentacija želi, taj gradonačelnik bi isti dan bio potjeran sa svoje funkcije, i vjerojatno iz samog grada, jer je to jednostavno nezamislivo.
Taj čin Tomaševića jest duboko drzak, ali i nepristojan, jer pobjednička momčad bira kako će proslaviti pobjedu koju su nam ti dečki poklonili.
Kako se u izbor pjevača i u stil proslave može miješati nekakav političar, kako mu uopće nije neugodno?
Ovakvo ponašanje si ne može priuštiti nijedan političar u normalnom društvu, doista prestrašno.
Uz navedene činjenice, imamo i činjenicu da Ustav RH, kao i temeljne vrijednosti EU-a (koje su u Hrvatskoj obvezatne), propisuju jednakost pred zakonom kao temeljnu vrijednost.
Znači, Marku Perkoviću Thompsonu samo sud može zabraniti nastupe, a nikakva Gradska skupština nema te ovlasti.
Zabranu bi mogla izreći i policija ako bi njegove pjesme ugrožavale opću sigurnost, što nije slučaj, jer Thompsonu je 500 tisuća ljudi platilo ulaznicu da ga sluša, znači, ugroza je isključena.
I sada se javlja najveći besposličar u Hrvatskoj, Zoran Milanović, koji svoju funkciju predsjednika doživljava kao priliku luksuznog života na trošak hrvatskih građana, i govori o kršenju Ustava.
Znači, Milanović ne vidi kršenje Ustava kada lihvarske agencije uz pomoć hrvatskih sudova otimaju imovinu hrvatskih građana. Milanović ne vidi kršenje Ustava kada pravosuđe štiti kriminal, kao što je slučaj zaštite lopovluka obitelji Todorić ili zaštite kriminala Pavla Vujnovca, ili lopovluka Borisa Vujčića kojega je Milanović postavio, a Plenković dodatno potvrdio za guvernera HNB-a.
Ovdje Milanović ne vidi kršenje Ustava, ali u domoljubnim pjesmama Milanović vidi ugrožavanje Ustava, i upravo ova činjenica jest to bolesno zlostavljanje hrvatskih građana.
Ovaj pristup ima svoju logiku, ali i tradiciju. Hrvatski narod je desetljećima izložen klevetama, i mi se stalno nalazimo pod pritiskom i moramo se opravdavati, a onaj koji se opravdava ne može redovno djelovati.
Građani moraju stalno biti pod pritiskom kako ne bi postavljali pitanja koja ja permanentno iznosim – zašto su nam cijene europske, a plaće afričke, ili zašto jedino u Hrvatskoj lihvarske agencije ne moraju poštivati Europsku uredbo o zaštiti podataka?
Dakle, Plenković i Milanović nameću putem korumpiranih medija teme koje nemaju uporište u stvarnom životu – ustaštvo, nacionalizam, ugroženost Srba, i tome slične teme – kako se ne bi govorilo o raspadu zdravstva, raseljavanju hrvatskih građana i sličnim stvarnim temama.
Ovdje navodim izjave Andreja Plenkovića koje sam čula od 5 različitih osoba, a koje je Plenković izgovorio. Plenković, naime, često u privatnim razgovorima kaže doslovno: „Hrvati su primitivan narod, i zato podržavaju ustaštvo“.
Ove Plenkovićeve izjave podudaraju se s njegovom stvarnom politikom, a ona je nedvojbeno štetna za Hrvatsku.
Jer, Plenkovićeva vlada izgrađuje 40 srpskih centara kojima upravlja srpsko-nacionalistički političar Pupovac; isto tako Plenković dopušta da se Hrvatskom ponovno širi četništvo – a najnoviji slučaj jesu izjave gradonačelnika Banja Luke.
Naime, gradonačelnik Banja Luke u Gračacu je nedavno izjavio da je Gračac dio Srbije, a tu njegovu izjavu slušali su zastupnica u Hrvatskom saboru Anja Šimpraga i načelnik općine Gračac bez da su napustili skup.
Što je Plenkovićeva vlada učinila? Ništa. Je li raspustila Općinsko vijeće Gračaca? Nije. Je li DORH podnio kaznenu prijavu protiv zastupnice Šimprage? Nije. Je li gradonačelniku Banja Luke zabranjen ulazak u Hrvatsku? Nije!
Nitko razuman ne može opravdati politiku koju sam opisala, i nitko razuman ne može tvrditi da nije riječ o izdajničkoj politici!
Pozivam Plenkovića da me tuži za napisano i da idemo na poligrafsko ispitivanje!
Ukratko, hrvatske građane vrijeđaju oni koji ih i potkradaju, to je jednostavno činjenica.
Ima li izlaza iz ove situacije?
IMA!
Izlaz je vladavina prava; izlaz je poštivanje zakona i jednakost pred zakonom. Jer, kada se zakoni budu poštivali, onda će ove opisane anomalije biti nemoguće, a predvodnici ovih anomalija će nestati s političke scene!
Zato podržite OIP, jedinu političku opciju koja je odlučna urediti Hrvatsku – a samo uređena Hrvatska, može biti uspješna Hrvatska.
