U petak je Sabor prihvatio izvješće Glavne državne odvjetnice Hrvoj Šipek. Izglasavanje je popratilo dobro raspoloženje zastupnika, pogotovo dubioznog predsjednika Sabora Jandrokovića.

Naglašavam da je Jandroković dubiozan, jer, da se u Hrvatskoj primjenjuju zakoni po europskim kriterijima, on bi zasigurno bio procesuiran zbog svojih uloga, od Sanadera do Hrvatske pošte i Hrvatskih šuma, te ne bi bio dužnosnik, već osuđenik.

Jandroković se radovao zato što je državna odvjetnica prošla glasovanje, jer to za Plenkovića, njega ili Miroslava Šeparovića znači neometano daljnje kršenje zakona i, naravno, zaštitu od procesuiranja.

U zadnjih nekoliko dana svjedočili smo:

– incidentima u zdravstvu: zagrebačka Vinogradska bolnica 7 mjeseci nije adekvatno izvijestila pacijenticu da ima karcinom, a u toj istoj bolnici je prošli tjedan pao i strop, i to na odjelu pedijatrije.

– razotkrivanju upletenosti u korupciju i bezakonje Plenkovića i Jandrokovića u slučaju SMS: u toj aferi smo doznali da moćnici protivno zakonima i zdravom razumu putem SMS-ova upravljaju državnim tvrtkama i javnim nabavama, kao što je nabava softwarea za ministarstvo Gabrijele Žalac.

– doznali smo da analitičari koji nas godinama maltretiraju navodno neovisnim analizama, u stvarnosti su plaćeni manipulatori, kao što je slučaj s Krešimirom Macanom i njegovim prihodima od strane Hrvatskih šuma.

– Ivica Todorić je pravomoćno oslobođen u slučaju „Mali Agrokor“. Todorić je u tom slučaju ponižavao cijelu Državu, nije htio angažirati odvjetnika, te je unatoč tomu oslobođen. Za Todorića postoji „tona“ dokaza: gradnja dvorca u kojemu još uvijek živi, protivno građevinskoj dozvoli, nanoseći štetu poreznim obveznicima jer je gradio poslovni objekt, a koristio ga privatno; nadalje, Todorić samo za otok Smokvicu državi nije platio 200 milijuna kuna, a o njegovom manipuliranju bilancama očitovali su se međunarodne agencije, bez reakcije DORH-a.

-Državno sudbeno vijeće je imenovalo u potpunosti kompromitirane, te time i protuzakonito, predsjednike Županijskih sudova u Splitu i Osijeku. Predsjednik Županijskog suda u Splitu Bruno Klein je za vrijeme lock-downa pijančevao sa Željkom Kerumom. Kada se saznalo za tu aferu, ministar pravosuđa Malenica je izjavio da ukoliko ne reagira DSV da će on sukladno zakonu pokrenuti stegovni postupak. Nakon godinu dana stegovni postupak nije pokrenut, a gospodin je imenovan za predsjednika suda.

Sve navedene afere i bezakonje imaju uzročnik u DORH-u i sudstvu, te istovremeno sve navedeno jest uzročnik niskih plaća kao, primjerice, u zdravstvu. Liječnici nam odlaze jer su plaće u Mađarskoj i Slovačkoj duplo više, a u Njemačkoj i Irskoj trostruke.

Jer, krađa poreznih novaca te otvoreno kršenje zakona u Hrvatskoj je javno i otvoreno.

Javne nabave su platforma za pljačku, od zdravstva do kulture, od HEP-a do Hrvatskih šuma – jednostavno, vladajući moćnici nemaju mjeru, nemaju ni srama, ni morala.

Javno zdravstvo se otvoreno razara kako bi se šačica privilegiranih mogla gramzljivo bogatiti.

Na primjer, postoji jedna privatna klinika u Svetoj Nedelji kod Zagreba, Radiochirurgia Zagreb, koja nudi medicinske usluge iz područja onkologije. Jedan od suvlasnika je stari Jandrokovićev znanac, Miro Kovačić. Obojica, i Jandroković i Kovačić bili su osobni referenti od Ive Sanadera, a u prvom Sanaderovom mandatu Kovačić je bio državni tajnik za E-Hrvatsku. Nakon toga je s dubioznim Ratkom Mačekom osnovao tvrtku za marketing. Taj Kovačić nije liječnik, i postavlja se pitanje njegove uloge u tom partnerstvu.

S obzirom na to da navedena Radiochirurgia ima povlašten status od HZZO-a, za pretpostaviti je da je Kovačić taj koji preko svojih veza (kao što je Jandroković) sređuje privilegije od strane državnih institucija. Jer, Radiochirurgia ima ugovor s HZZO-om, te se postavlja pitanje kriterija po kojima je dobila taj ugovor, te zašto ga nemaju druge privatne klinike?

Za navedenu Radiochirurgiju se veže još jedan dokaz o razgradnji javnih institucija kako bi privatni interesi bili uspješni. Naime, liječnik s instituta za tumore, Danko Velimir Vrdoljak, istovremeno radi za Radiochirugiju, a vidimo da Institut za tumore propada a Radiochirurgija cvate!

Metode kojima se javno zdravstvo razara su poznate, u redovnom zdravstvu učiniti dostupnost i kvalitetu usluga lošom, te preporučiti privatnu ustanovu kao rješenje problema kojega ima pacijent.

Ovaj opisani način jest nemoralna ucjena te kazneno djelo kada bismo primjenjivali Njemačke ili Austrijske standarde.

Primjer kako nam se zdravstvo uništava jest metoda koja se primjenjuje u svim segmentima, a to su korupcija i ucjene koju, naravno, plaćaju hrvatski građani.

Jer ako Todorić ne plaća poreze, a do sada nitko iz sustava Agrokora nije odgovarao, onda je u potpunosti jasno da Todorić ima instrumente ucjene prema političarima i pravosuđu.

Javna je tajna daje policija 2017. spremala uhićenje Todorića, ali tada ministar postaje Božinović te se istraga preusmjerava i nastupa klasično podrivanje pravnog poretka – odugovlačenjem i raznim prozirnim smicalicama.

Zakoni svake uređene države kažu da kada namjerno uništavate javno dobro, kako bi korist imao pojedinac, organizacija ili druga država, onda je to kazneno djelo veleizdaje.

Mi vidimo da se zdravstvo uništava kako bi pojedinci imali korist. Zbog toga nam ljudi nemaju adekvatnu zdravstvenu skrb i prerano umiru, ili umiru zbog bolesti koje bi se mogle izliječiti. DORH je toga svjestan, ali s obzirom na to da je duboko u protuzakonitostima, ništa ne poduzima.

Drugi brutalni primjer je INA. Plenković je odobrio zatvaranje rafinerije Sisak kako bi hrvatsku naftu jeftino izvozio u Mađarsku te tu prerađenu naftu skuplje uvozio u Hrvatsku. To je znatna šteta za INU, znači, i za dobit koju bi Hrvatska uprihodila kao suvlasnik, ali je to i smanjivanje gospodarskog potencijala Hrvatske. Ovoj primjer jest nedvojbeno čin izdaje.

Kada kumulativno analiziramo posljedice blokade pravosuđa i štete koje nastaju zbog te blokade, onda je jasno da u Hrvatskoj nemamo samo klasičnu korupciju već je u pitanju veleizdaja.

Jer ako nam liječnici odlaze, ne samo zbog plaća već i organizacije zdravstva koja je u potpunosti destruktivna, onda je onemogućena obveza države za skrb o zdravlju građana.

Ako je korupcija kao u slučaju INA ili software takovog obima da ugrožava društveni poredak, onda to jest ugroza državnog opstanka.

Jer, milijarda kuna u INI je razotkrivena samo zbog nesmotrenosti prvooptuženog Damira Škugora, jer je 500 milijuna kuna uplatio svome umirovljenom ocu. Znači, tu mega-pljačku nije primijetila ni INA, ni Porezna uprava, ni tajna služba SOA – to jest, razmjer pljačke je toliki da su je navedene institucije vidjele, ali su šutjele. A to je dokaz da te institucije sudjeluju u plački naroda, a ta pljačka svojim razmjerima ugrožava svakodnevicu običnog čovjeka.

Isto tako je laž da kriza Agrokora porezne obveznike nije ništa koštala.

Neka objave podatke o predstečajnim nagodbama tvrtki iz afere “Agrokor-mjenice”, pa će se vidjeti koliko država nije uprihodila poreznih sredstava. Isto tako, neka se objavi iznos kojega su mirovinski fondovi izgubili u sustavu Agrokor – riječ je o milijardama.

Svaki euro kojeg država u javnoj nabavi plati više nego treba, svaki euro kojeg država uprihodi manje nego što je mogla, jesu šteta za porezne obveznike, to jest, razlog za nižu plaću, za slabiju zdravstvenu skrb, za lošije uvjete u znanosti i školstvu.

Svaki korumpirani sudac, svaki korumpirani državni odvjetnik jest razlog za slabije gospodarstvo, za manje stranih investicija, kao i za raseljavanje naših ljudi.

Plenković je u Münchenu izjavio da je Kongo 2017. zabranio posvajanje djece m, ali da on traži drugačije odluke sudova u Kongu. Znači, Plenković, koji je pravnik, smatra da sudovi mogu donositi odluke protivno zakonima. Plenkovićevo shvaćanje prava imali su jedino Josip Broz i Edvard Kardelj.

Ali ovakova izjava jest stvarni mentalni sklop Plenkovića, ali i ostalih vladajućih moćnika, a oni misle da mogu sve! Jer, Plenković misli da, kada ima potporu ucijenjenih sudaca, kao što je Miroslav Šeparović, da mu je onda sve dopušteno.

Plenković ovih dana stalno ponavlja svoje prozirne manipulatorske izjave o govoru mržnje: jer, govoriti o njegovim i zlouporabama njegovih sljedbenika, za njega jest govor mržnje.

Međutim, govor mržnje nije kada se govori istina; govor mržnje je kada se laže, i kada se skrivaju lopovluk i bezakonje, te potiče društvena nepravda.

Ali jasno treba reći da sve ovdje navedeno jest protivno zakonima Hrvatske, Europskim normama i zdravoj logici.

Zbog ovakovih zlouporaba ili izjava u Češkoj, Rumunjskoj, Poljskoj ili Švedskoj se isti tren odstupa, i u pravilu kazneno odgovara.

Nama Plenkovići, Jandrokovići ili Todorići poručuju da smo drugorazredni građani Europe, i to samo da bi pojedinci mogli krasti.

Vrijeme je da kažemo dosta, jer mi Hrvati smo pobjednici, vrijedni i čestiti ljudi. Jedino moramo biti odlučniji u ostvarivanju svojih legitimnih prava.

I zato moramo urediti Hrvatsku, u kojoj se zakoni poštuju i u kojoj su svi jednaki pred zakonom, jer samo uređene Hrvatska može biti i uspješna Hrvatska.