Kada glava obitelji koristi novac i trud cijele obitelji, kako bi gradio svoju osobnu karijeru, a interes obitelji zanemari, tada on jest dakako loš i zločest vođa. A upravo takvog čelnika trenutačno ima Hrvatska!
Premijer Plenković, naime, otišao je ovih dana s punim kuferom novaca hrvatskih građana, i u maniri ”pijanog milijardera” kupovao naoružanje u Francuskoj i Njemačkoj.
Ta kupovina je bila stihijska i bez strategije, ali – a to je ono što je iznimno bitno – bez sagledavanja hrvatskih interesa.
Jer, svi znamo da kada nešto kupujete u većoj količini i dajete puno novaca, onda kao kupac imate i određene privilegije.
Kupovanje nečijeg oružja, znači i osiguravanje radnih mjesta u toj državi. Znači, kupac od te države treba i mora tražiti i dodanu vrijednost za svoje gospodarstvo.
Hrvatsko gospodarstvo vapi za dobrim radnim mjestima, stoga je bila obveza pri kupnji naoružanja ispregovarati da se dijelovi za to naoružanje proizvode u Hrvatskoj. Ali ništa od toga Plenković nije dogovorio.
Međutim, posebnost kod kupnje naoružanja jest i ta, da se s onom državom od koje se kupuje naoružanje ulazi u svojevrsno strateško savezništvo. Dakle, Hrvatska je morala voditi brigu od koje države kupuje naoružanje.
Logično je bilo da smo naoružanje kupili od SAD-a.
Svi znamo, da je SAD snažno podupirao Hrvatsku tijekom Domovinskog rata. Amerika je snažno podržavala hrvatsku borbu za slobodom – od izobrazbe naših časnika na američkim vojnim školama, do potpore u međunarodnim forumima.
S druge, pak, strane je Francuska, od koje je Plenković kupio naoružanje. Sve do mandata predsjednika Jacquesa Chiraca, dakle do sredine 1995 godine, Francuska je vodila zaštitničku politiku prema srpskim agresorima. Tu politiku je tadašnji predsjednik Mitterrand opravdavao s povijesnim francusko-srpskim prijateljstvom.
A upravo aktualni francuski predsjednik Macron javno ponavlja Mitterrandove teze o Srbiji. Macron je tako prilikom posjeta Srbiji, na srpskom jeziku, veličao francusko-srpsko prijateljstvo.
Zašto je onda Hrvatska kupila zrakoplove od Francuza a ne od Amerikanaca?
Uz dužno poštovanje Francuzima, ipak je riječ o jednoj od najzaduženijih država na svijetu, s ogromnim socijalnim napetostima, te političkim vodstvom kojega odbacuje više od 80 posto francuskih građana.
Amerika je, pak, nedvojbeno još uvijek velesila i dominira današnjim svijetom.
Upravo zbog navedenih činjenica su gotovo sve države bivšeg komunističkog bloka, koje su u NATO-u, kupile američke zrakoplove – osim Hrvatske?!
Bugari, Slovaci, Poljaci, Česi, Rumunji kupili su američke zrakoplove, ali Plenković kupuje francuske, i u toj kupnji društvo mu pravi Srbija koju predvodi ultranacionalistički autokrat Aleksandar Vučić.
Zašto, dakle, Hrvatska ne gradi strateško partnerstvo s SAD-om, već s Francuskom – i to u društvu sa Srbijom?
Koji interes ima Hrvatska u trgovanju s Francuskom?
Odgovor je nikakav!
Jedini interes za ovo štetno djelovanje jest, osobni interes Andreja Plenkovića, koji tim radnjama pokušava sebi osigurati nekakvu europsku karijeru.
Plenković naivno misli da ako potroši hrvatske porezne novce kod Francuza ili Njemaca, da će zadobiti naklonost francuskog predsjednika Macrona i njemačkog kancelara Friedricha Merza – dakle potpuna zabluda!
Jer, Macron i Merz su politološki promatrano, „super laka kategorija“ koja uopće nama sposobnosti vođenja.
Merz i Macron su postali predmetom ismijavanja, na primjer, u slučaju Ukrajine. Jer, oni se ponašaju kao da su međunarodni čimbenici, a uopće ne sudjeluju na sastancima na kojima se upravo preslaguje svjetska politička arhitektura. Kako onda mogu utjecati na te svjetske prozese??
Jer, Francuska, Njemačka ili Velika Britanija su godinama zanemarivali svoj vojni potencijal. Svoje države su podložili Woke idelogiji koja dokazivo razara društvo, a time i samo gospodarstvo. Dakle, te države su jako oslabljene i samim time njihov utjecaj je izrazito malen.
Igrati, dakle, na kartu Francuske, Njemačke ili Engleske jest u potpunosti pogrešno i jako štetno za državu kao što je Hrvatska.
Hrvatska treba pouzdanog i jakog saveznika na svjetskoj sceni kako bi se mogla sigurno razvijati.
Plenković igra na kartu Merza i Macrona, koji su (po samim main-stream medijama u njihovim državama) najslabije političke ličnosti zadnjih desetljeća.
Za Macrona i Merza doista vrijede teze iz nove Nacionalne strategije SAD-a, koja kaže da je Europa ugrožena medijskom cenzurom i totalitarnim stremljenjem samozvanih liberalnih demokrata, koji svaku kritiku osuđuju kao ugrozu demokracije.
A upravo su cenzura medija i ograničavanje slobode političkog djelovanja temeljna platforma na kojoj djeluje plenkovićevsko-milanovićevski sustav.
Dakle, Plenković se razbacuje novcima poreznih obveznika – te ga njegovi mediji i kontrolirana oporba u tome slave.
Za medije u Hrvatskoj ne postoji činjenica da medecinska sestra u zagrebačkom domu zdravlja, s 25 godina staža zarađuje 970 eura, a u tom istom domu zdravlja ginekološke preglede vrši ginekolog koji ima 75 godina – zato što su drugi ginekolozi dali otkaze! Ovakvo stanje vlada i u svim drugim segmentima: od trgovine do znanosti, od poljoprivrede do kulture, svugdje je nered.
Ali u cenzuriranoj Hrvatskoj ne postoje teme o stvarnom životu hrvatskih građana. U Hrvatskoj se izvještava o Drugom svjetskom ratu, i o tome tko se od koga rastavio i koja cajka trenutačno nastupa u Zagrebu.
Voljela bih čuti ove „tvrde konzervativce i desničare“ što kažu o činjenici što Plenković traži prijateljstvo s Macronom i Merzom, koji tvrde da ne postoje muško i žensko, već 60 spolova, koji su se na otvaranju olimpijskih igara 2024. ismijavali s Isusom Kristom; istovremeno imamo Trumpovu administraciju, koja je utvrdila ono što svatko normalan zna, da postoje isključivo dva spola.
Bijela kuća je, na primjer, prije par dana čestitala katolički blagdan Blagovijest, istinski se zalaže za kršćanske vrijednosti, a kanzelar Merz, pak, prilikom čestitanja Uskrsa ove godine, ni jednom riječju nije spomenuo Isusa!
Na čijoj, dakle, strani treba biti Hrvatska?
Moj odgovor je na svojoj strani. Hrvatska treba u skladu sa svojim međunarodnim statusom gledati svoje interese, pri čemu treba sklapati savezništva s onima, s kojima dijeli iste ili slične vrijednosti!
Hrvatska ne smije dopustiti da se s interesima nacije i države igraju kojekakvi bezidejni birokrati iz inkubatora Mate Granića, koji na račun Hrvatske grade svoje karijere.
Hrvatski interes uvijek mora biti ispred svakog osobnog interesa!
