Današnja izjava Zorana Milanovića otvara slijedeće pitanje:
je li Hrvatska u potpunosti društveno-pravno blokirana država, u kojoj političari otvoreno nastupaju kao mafijaši?

Milanović je, naime, danas izjavio slijedeće:
”Kreneš li mi kopati po kandidatima, imam caterpillare da prekopam tvoje, ali sve ćemo ih smrviti do kosti. Ovo su trenutno najbolji kandidati koje Hrvatska može dati, ili su najgori, ali su opet naši.”

Dakle ovo nije riječnik političara, već je ovo riječnik mafijša; ovo je komunikacijski i vrijednosni primitivizam, koji nije dostojan načelnika općine, a kamoli predsjednika države!

Jer, u prijevodu Milanović poručuje Plenkoviću, da ukoliko Plenković o kandidatima za veleposlanike, koje Milanović predlaže, u javnosti pusti kompromitirajuće materijale, onda će Milanović pustiti kompromitirajuće podatke o Plenkovićevim kandidatima. Znači, Milanović otvoreno priznaje da su i njegovi, ali i Plenkovićevi kandidati kompromitirani!

Kada mafija ucjenjuje, primjerice, nekog ministra, kaže mu: ”Pustit ćemo snimku tvoje afere (koju su mu organizirali i pritom ga snimili), ali nećemo je pustiti ako nam daš posao na kojem ćemo zaraditi trostruko više od zakonitog.” To se zove ucjena.

Ucjena je, pak, i po hrvatskom, i po europskom pravu kazneno djelo.

Znači, danas je Hrvatska doznala da po Ustavu RH prvi čovjek države, predsjednik RH, svoju dužnost obnaša mafijaški.

Da se ovo dogodilo u Slovačkoj, Švedskoj, Rumunjskoj ili Velikoj Britaniji, državni odvjetnik već bi otvorio istragu protiv predsjendika države, te ga ispitao o kompromitirajućim činjenicama o kandidatima koje on predlaže, te o kompromitirajućim činjenicama kandidata koje predlaže Plenković.

U Hrvatskoj, naravno, državni odvjetnik Turudić neće saslušati ni Plenkovića, ni Milanovića, jer je na funkciju državnog odvjetnika postavljen upravo zato što je i sam ucjenjiv. Dakle, Plenković je postavio ucjenjivu osobu kako bi mogao blokirati provedbu zakona u Hrvatskoj.

A ucjenjivost pravosudnog sustava jest nosivi stup današnje vlasti u Hrvatskoj. To Zoran Milanović u današnjoj izjavi ponovno potvrđuje.

On, primjerice, i dalje inzistira na imenovanju sutkinje Mirte Matić za predsjednicu Vrhovnog suda.

A ta sutkinja, po svim razumnim kriterijima, uopće ne bi smjela biti ni sutkinja, a kamoli predsjednica Vrhovnog suda. Prije deset godina, prilikom istraživanja u svezi Bandićevog kriminala u aferi ”Advent”, dotična sutkinja je snimljena kako je svojoj šogorici dojavila da je njezin bivši muž pod pravosudnim istražnim mjerama.

Dakle, sutkinja je otkrila pravosudnu tajnu, čime je počinila kazneno djelo, a Milanović kaže da ona treba biti šefica svih sudaca.

Odgovorno tvrdim da bi u svakoj uređenoj državi ovakav prijestup suca značio trenutačno izbacivanje iz pravosudnog sustava, ali i kaznenu odgovornost. Ali u Hrvatskoj se ništa od toga nije dogodilo.

Međutim, sutkinja Matić ima još jednu ”kvalitetu”, koja je čini poželjnom kandidatkinjom i Plenkoviću, i Milanoviću.

Naime, gospođa sutkinja bila je visokopozicionirana menadžerica u sustavu Emila Tedeschija, osobnog prijatelja i Plenkovića, i Milanovića. Zajedničko Plenkoviću, Milanoviću i Tedeschiju jest pripadnost jugo-udbaškim moćnicima.

Tedeschijev otac bio je oficir Udbe; Tedeschijevu tvrtku je osnovala Udba, o čemu je pisao slovenski sveučilišni profesor Rado Pezdir; Tedeschi je Gradu Sinju krao novce za obranu i nikada nije kažnjen za tu krađu; utajivao je porez, o čemu su dokaze slale austrijske vlasti, ali hrvatske vlasti nisu postupale; kod Tedeschija su zaposleni mnogi bivši političari – i Plenkovićevi, i Milanovićevi prijatelji; visokopozicioniran kod Tedeschija je, primjerice, i Ivica Mišetić s kojim je Plenković izrazito povezan, a čija je kći Tena Mišetić dugogodišnja Plenkovićeva pouzdanica.

Dragi prijatelji, ono što ponavljam, i stalno ću ponavljati – pravna država nije sve, ali bez pravne države, sve je ništa.

Država u kojoj je pravosuđe svedeno na karikaturalne pouzdanike moćnika, takva država ne može biti uspješna i njezini građani ne mogu biti zadovoljni. Tu leži odgovor na sve nepravde i na sva zla u Hrvatskoj.

Milanović, Plenković i ostali moćnici su od pravosuđa načinili svoje privatne izvršitelje, a posljedica tog pravnog nasilja jesu 200 tisuća bloiranih građana, 60 posto zaposlenika u Hrvatskoj koji žive na rubu ili u samom siromaštvu, 600 tisuća raseljenih.

Vladajući moćnici razaraju Hrvatsku kako bi mogli gramzljivo živjeti na visokoj nozi, i upravo se tome moramo oduprijeti. Mi smo dužni potjerati lopovluk iz vladajućih sruktura, a mafijaški primitivizam kojekakvih Milanovića valja primjereno kazniti.