Nakon sjednice Odbora za nacionalnu sigurnost ovaj tjedan, na kojemu se ispitivalo kandidata za ravnatelja vojne obavještajne službe, dala sam vrlo kratku izjavu za medije.

Rekla sam da je 90 posto zapovjednog kadra u Hrvatkoj vojsci iz JNA, što je nedvojbena činjenica.

Nesporno je, naime, da su ključni zapovjednici u Hrvatskoj vojsci bivši oficiri JNA, počevši od načelnika Glavnog stožera, do sada novoimenovanog ravnatelja vojne obavještajne službe.

Svatko razuman se pita – kako je moguće da 32 godine nakon nestanka JNA u Hrvatskoj vojsci još uvijek dominiraju JNA oficiri? Nakon 32 godine udio djelatnih osoba s JNA prošlošću u Oružanim snagama može iznositi nekoliko posto, znači, sigurno manje od 10%, te bi u skladu s tim, zapovjednog kadra trebalo biti oko 10 posto koji imaju JNA prošlost.

Upravo je suprotno stanje u HV-u: zapovjedni kadrovi gotovo su isključivo iz redova JNA. Ova činjenica jest izrazito sporna i dokazuje da stručnost, obrazovanje i uspjeh nisu kriteriji napredovanja u Hrvatskoj vojsci.

Samo imenovanje generala Turkalja za ravnatelja vojne službe jest dokaz da je kriterij napredovanja pripadnost JNA, a ne obrazovanost i sposobnost. Turkalj nikada nije radio obavještajne poslove, ali je postavljen za šefa vojne obavještajne službe. Zamislite da urolog postane šef neurokirurgije – to je nezamislivo.

U vojnoj obavještajnoj službi, i u samim oružanim snagama, ima niz obrazovanih i sposobnih ljudi koji imaju iskustva u obavještajnim poslovima, ali očigledno ne zadovoljavaju ključnom kriteriju – nisu bili u JNA.

Upravo to jest neprihvatljiva činjenica, da nakon 32 godine od uspostave Hrvatske vojske u njoj imamo na stotine visoko obrazovanih časnika mlađe generacije, koji nemaju priliku dobiti zapovjedne dužnosti samo zato što ne pripadaju dubioznim lobijima.

Osim u HV-u, osobe s JNA prošlošću su i predsjednik Ustavnog suda Miroslav Šeparović i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović. Rezultate rada ovoga dvojca osjećaju hrvatski građani – u obespravljenosti pred sudovima, kao i u zaštiti korupcije od strane MUP-a, koju provodi Božinović.

Želim naglasiti da osobe koje su prešle u Hrvatsku vojsku iz JNA zaslužuju naše poštovanje, jer su doprinijeli obrani od srbijanske agresije. Ali treba isto tako reći da je to bila njihova obveza, jer koji su drugi izbor imali? Pa nisu valjda trebali ostati u Miloševićevoj JNA?

Ono što je u potpunosti neprihvatljivo, a u Hrvatskoj jest dominantno, to je nejednakost. U svim segmentima društva ključne pozicije imaju podobni, a ne sposobni, i to jest protivno hrvatskom Ustavu kao i europskim temeljnim vrijednostima.

Današnjim moćnicima odgovaraju osobe koje ne služe Ustavu i zakonu, već moćnicima i politici. Mentalitet JNA jest zaštita režima; zakoni za djelatnike u totalitarnim službama nisu igrali nikakovu ulogu. Tako danas Šeparović ne štiti Ustav, već Plenkovićevu vladu, a Božinović ne provodi zakone u interesu građana, već koristi policiju kao zaštitnika korupcije i nejednakosti.

Zato Hrvatskoj trebaju sposobni, obrazovani i moralni dužnosnici, koji savjesno rade svoj posao. Šef vojne službe, ili bilo koji drugi dužnosnik, mora slijepo slijediti Ustav i zakon, a to znači da se zakoni primjenjuju na sve jednako.

Kada bi u Hrvatskoj profesionalizam bio kriterij napredovanja, onda 90 posto pripadnika današnje elite ne bi bili to što danas jesu, ali bi standard hrvatskih građana bio dvostruko veći, te Hrvatska ne bi imala 3,8 milijuna stanovnika, već preko 4 i pol milijuna.

Osnovni uvjet napredka jest uređena država u kojoj institucije rade ono što im Ustav i zakon nalažu, a upravo to spriječavaju podobni i nesposbni današnji dužnosnici, koji su na svoje pozicije došli prema netransparentnim kriterijima.

Zato ovo manipuliranje medija i izvrtanje teza o tome što sam rekla o JNA i HV-u jest smješno, bizarno ali i razumljivo, jer sile tame se boje svjetla, a istina jest svjetlost kojeg se panično boje vladajuće strukture.

Jer, da su mediji provjerili moje navode, onda bi utvrdili da govorim istinu. Ali kako se istine boje i mediji i korumpirani političari, oni posežu za onim metodama koje jedino znaju – a to su laž i manipulacija.

Ključni mediji, kao i osobe koje se nazivaju analitičarima, jesu obični plaćenici, koje političke strukture plaćaju novcima hrvatskih poreznih obveznika. Jer, umjesto da mediji i akademska zajednica postavljaju kritična i analitična pitanja o nepravdi i nejednakosti u Hrvatskoj, te o uzrocima današnjeg stanja, mediji i ti analitičari otvoreno manipuliraju i šire laži te gaze sve etične i profesionalne standarde.

Jedan moj dugogodišnji prijatelj mi je jednom slikovito opisao rad hrvatskih medija. Kazao je – da je američki predsjednik Nixon imao hrvatske medije, on bi još uvijek bio predsjednik Amerike.

Zato u Hrvatskoj moramo uspostaviti jednakost, profesionalizam i moral kao ključne društvene vrijednosti, i sigurna sam da ćemo uskoro početi s provedbom tih promjena.

Hrvatska će postati uređena i uspješna država na radost ogromne većine hrvatskih građana, a na žalost uske skupine manipulatora i smutljivaca koji danas upravljaju Hrvatskom.