USKOK je jučer u 6 sati ujutro upao u kuću gradonačelnika Oroslavlja Viktora Šimunića, u kojoj živi sa svojim roditeljima.

Policija je po nalogu državnog odvjetnika Ivana Turudića oduzela mobitele i računala, i Šimuniću, i njegovim roditeljima.

Ovaj događaj, osim što predstavlja neviđeni skandal i otvoreno kršenje Ustava, jest i dokaz da je hrvatsko pravosuđe postalo otvoreni zaštitnik korupcije, i da djeluje protivno hrvatskim zakonima, ali i protivno temeljnim europskim vrijednostima.

U Ustavu, naime, piše da postupanje pravosudnih tijela mora biti u razmjeru s djelom za koje se netko sumnjiči, a sumnja protiv gradonačelnika Šimunića jest smiješna, i svakoj razumnoj osobi je jasno da je riječ o montiranju kaznenog djela, gdje ga jednostavno nema.

Dakle, Šimunića se tereti da je pogodovao nekakvim tvrtkama koje su organizirale Advent u Oroslavlju. Znači, s obzirom na djelo, i ustavnu odredbu o razmjeru naspram djela, Šimuniću je u ured trebao doći policijski pozornik i obaviti klasično utvrđivanje dokaza.

Ali kada želite nekoga mrcvariti i javno sramotiti, onda radite predstavu i upadate u 6 ujutro u privatne kuće.

Ove metode jesu nedvojbene metode iz komunističkog vremena i metode kojekakvih UDBI, KGB-a i STASI-ja, ali zasigurno nisu metode koje bi se smjele događati u jednoj demokratskoj državi.

Kada se, pak, uzmu u obzir činjenice o gradonačelniku Oroslavlja, onda se dobiva i potpuna slika o načinu rada pravosuđa u Hrvatskoj, to jest, dobivamo dokaz da DORH izravno štiti kriminal i terorizira one koje se protiv kriminala bore.

Taj Viktor Šimunić je postao poznat kada je odbio mito koje mu je ponudio tadašnji šef zagorskog HDZ-a i saborski zastupnik Žarko Tušek. Naime, Šimunić je, znajući o kakvim ljudima je riječ, potajno snimio Tušeka koji mu je u razgovoru nudio protuzakonito financiranje političke kampanje.

Znači, Viktor Šimunić je odbio korupciju i razotkrio ju je javno, i naravno došao na udar korumpiranog sustava.

Nećete se čuditi da tom Žarku Tušeku nije upala policija u 6 ujutro, iako je snimljeno kako nudi mito, i taj Tušek je danas državni tajnik u ministarstvu kod Olega Butkovića.

Viktor Šimunić je sudjelovao i u razotkrivanju lopovluka u hrvatskim športskim savezima i u Hrvatskom olimpijskom odboru. Kao što znamo, nije zabilježeno da je policija upala Zlatku Mateši u 6 ujutro jer je kao predsjednik HOO-a ignorirao desetogodišnju krađu u Skijaškom savezu, ali je zato upala u obiteljski dom Viktora Šimunića.

Reakcija većine medija i političara na ovo protuzakonito djelovanje USKOK-a, jest u svojoj naravi najveći skandal.

Jer, djelovanje USKOK-a protiv Šimunića, i po načinu postupanja, i po napuhivanju bagatelnih iznosa u veliki lopovluk, jest protuzakonito i protuustavno.

Mediji, pak, ovo protuzakonito djelovanje USKOK-a tretiraju kao normalno, a političari – od Nikole Grmoje do Anke Mrak Taritaš – se prave naivni i daju izjave kao da im ih je pokojni Bandić pisao, u stilu „institucije rade svoj posao“.

Ono što vidi većina hrvatskih građana i svi strani analitičari, ne vidi hrvatska oporba, ni korumpirani mediji.

Znači, istraživati Advent u Oroslavlju, a ne istraživati Zagrebačku turističku zajednicu za koju su objavljeni dokazi o davanju novca tvrtkama koje su razotkrivene u kriminalu u aferi Zagrebački Advent, jest apsurdno, i jest dokaz da DORH prikriva kriminal.

Isto tako, podsjećam da je objavljeno da je Hrvatska turistička zajednica pod predsjedanjem ministra Tončija Glavine, samo nekoliko mjeseci prije uhićenja u Skijaškom savezu tom savezu dala izvanredno pola milijuna eura. Svi znamo da je Skijaški savez novce sa svoga računa putem fiktivnih računa prao, i u gotovini se taj novac dijelio. Postavljam pitanje zašto se nije ispitala ova isplata Hrvatske turističke zajednice?

No, vrhunac ovog apsurda u svezi Viktora Šimunića jest novinarsko propitivanja ministra Branka Bačića da komentira USKOK-ovo teroriziranje Viktora Šimunića.

Podsjećam, Branko Bačić je od Ive Sanadera dobio u crnoj torbi ilegalni novac, koji je u svom radnom stolu držao godinu dana. A kao državni tajnik dobio je od direktora ACI-ja sat u vrijednosti od 5 tisuća dolara.

Branko Bačić bi po svim uobičajenim europskim standardima bio već odavno osuđen, ali protiv njega nikada nije ni otvoren proces, niti mu je USKOK dolazio u 6h ujutro, već on komentira Viktora Šimunića.

Mogla bih napisati cijelu knjigu o slučajevima u kojima USKOK štiti korupciju i kriminal, a riječ je o milijardama eura kad se sve zbroji. No, USKOK ne djeluje po zakonu, ne štiti našu imovinu za što ih plaćamo, već maltretira gradonačelnika Oroslavlja koji je dokazani borac protiv korupcije.

Svatko treba biti svjestan da ukoliko pravosuđe u jednoj državi ovako otvoreno krši zakone, da ta država ne može biti uspješna, niti građani te države mogu imati dobar i spokojan život.

Mi u slučaju Viktora Šimunića imamo dokaz da je DORH postao nasilnička organizacija koja sprječava razotkrivanje lopovluka, a o tom djelovanju DORH-a šute svi koji ne bi smjeli šutjeti, od Zorana Milanovića do akademske zajednice, od braniteljskih udruga do Hrvatske biskupske konferencije.

Kao što Albert Einstein kaže, “Svijet je opasno mjesto za život, ne zbog ljudi koji su zli, već zbog dobrih ljudi koji ništa ne poduzimaju.”

A jučerašnji dan jest bio crni dan za hrvatski pravni poredak. Naime, presuda Visokog kaznenog suda, koji je potvrdio osuđujuću presudu protiv generala Branimira Glavaša jest dokaz da hrvatskim pravosuđem vlada, osim koruptnog, i otvoreni antihrvatski virus.

Bivši ministar Ivan Jarnjak je javnobilježnički ovjerio izjavu da mu je Vladimir Šeks, prije nego što je pokrenut kazneni postupak protiv Branimira Glavaša (a pokrenut je kad se razišao sa Sanaderom i Šeksom) rekao da nema vremena za njega (Jarnjaka) jer piše podlogu Mladenu Bajiću, tadašnjem državnom odvjetniku, za kaznenu prijavu protiv Glavaša!

U svakoj iole uređenoj državi ovakva izjava se mora temeljito provjeriti, jer duboko kompromitira cijeli proces.

Oko slučaja Glavaš imat ću poseban osvrt slijedećih dana, ali svakome je jasno da Glavaš kao zapovjednik obrane Osijeka, koji je mjesecima bio u opasnosti da ga srbijanski agresor ne zauzme, sigurno nije imao vremena za naganjanje građana srpske nacionalnosti koji su živjeli u Osijeku.

A kad ovome pridodamo da je krunski svjedok bio Krunoslav Fehir, koji je policijski dokazano, slao prijetnje sebi i novinaru Dragi Hedlu, svatko se normalan pita – koji su to argumenti protiv Glavaša?

Jedan njemački profesor prava rekao mi je – “Vaše pravosuđe kao da radi za Srbiju. Nemate nijednu osobu optuženu zbog organizacije srpskih koncetracijskih logora u kojima je bilo zatočeno 15 tisuća Hrvata, za gotovo 1000 ubijenih civila u Osijeku nitko nije osuđen, a osuđujete generala Glavaša koji je glavni organizator obrane Osijeka. U normalnom svijetu takvu osobu se smatra herojem. Kakvo je to pravo, kavo je to pravosuđe?”

Ovdje ponovno dolazimo do medija. Naslađivačko izvještavanje o osudi Branimira Glavaša istinski je degutantno i svjedoči o neprofesionalnosti korumpiranih medijskih struktura.

Tako imamo primjer da europski mediji ovih tjedana izvještavaju da je talijansko i austrijsko tužiteljstvo otvorilo istragu zbog srbijanskog organiziranja turističkog ubijanja civila u Sarajevu, ali hrvatski mediji prešućuju srbijanske zločine o kojima bruji cijela Europa.

Zaključno možemo konstatirati: pravosuđe u Hrvatskoj, od DORH-a do sudova, otvoreno štite korupciju, štiti lihvarske agencije, štiti pljačku hrvatskih poreznih obveznika i putem zlouporabe svoje moći, kao u slučaju gradonačelnika Oroslavlja, terorizira one koji se bore protiv korupcije.

U slučaju Branimira Glavaša hrvatsko pravosuđe protivno zakonima vodi procese kako bi kompromitiralo Domovinski rat, istovremeno štiteći srbijanske ratne zločince.

Ove je, dakle, realnost. Ta realnost je protivna hrvatskom Ustavu, hrvatskim zakonima, protivna je temeljnim europskim vrijednostima, protivna je hrvatskom narodu i hrvatskoj državi, i naposlijetku, protivna je budućnosti naše djece.

Zato je sveta dužnost svake odgovorne i savjesne osobe sve poduzimati kako bi se s pozicija maknuli korumpirani političari i korumpirani pravosudni dužnosnici, i kako bi se u napokon u Hrvatskoj zakoni počeli primjenjivati prema svakome jednako.

Samo uređena Hrvatska može biti uspješna Hrvatska.