Dragi prijatelji,
SRETAN VAM DAN DRŽAVNOSTI!
Kako u osobnom životu, kada se za rođendan prisjećamo najvažnijih događanja u svojemu životu, tako se i za rođendan svoje Domovine, znači danas, treba podsjetiti što je za nas Domovina.
Domovina je uvijek, na ovome svijetu, jedna i jedina. Tako je i naša
Domovina Hrvatska za nas jedini dom. Taj dom smo stoljećima sanjali, a mi, naša generacija, hrvatsku je neovisnost i dosanjala.
Mnogi dobri ljudi, vrlo često oni koji su se istinski žrtvovali za Hrvatsku – od onih koji su sudjelovali u Domovinskom rata, do onih čiji su najbliži članovi obitelji poginuli za Hrvatsku – znaju mi reći: ovakvu Hrvatsku nismo sanjali.
Ja im svima kažem,
HRABRO NAPRIJED, NE BOJTE SE,
ne smijemo odustati!
1990. godine, kad je Hrvatska krenula putem slobode i neovisnosti, u Zagrebu je bilo 30 vojarni, a u Karlovcu njih čak 28. Dakle, Hrvatska je bila u stvarnoj okupaciji, ali su Hrvati bili odlučni postati gospodari svoje Domovine, što je preduvjet istinske slobode.
Na stotine tisuća ljudi okupljali su se u svibnju 1990. godine u svim
hrvatskim gradovima, i nije ih plašila ta sila srbizirane JNA. Iako je danas Hrvatska međunarodnopravni subjekt, hrvatski narod nije
postigao onu slobodu koju imaju drugi europski narodi. Stoga smo dužni pokazati hrabrost kao naše generacije 90.-ih godina, te ustati protiv nepravde i ugroze koja je danas ključni problem svakog Hrvata.
Devedesetih smo bili izloženi ugrozi izvana, a danas je glavna ugroza hrvatske države bezakonje i korupcija, i tu ugrozu smo dužni pobijediti. Na to nas obvezuju generacije koje su se žrtvovale za Hrvatsku stoljećima, ali nas na ovu pobjedu obvezuju prvenstveno naša djeca!
Dragi prijatelji, Hrvatsku smo izborili uz velike žrtve. Prema tim žrtvama imamo obvezu uspostaviti pravednu, funkcionalnu, slobodarsku Hrvatsku koja je svojim građanima majka, a ne, kao danas, vrlo često maćeha.
Neka je vječna slava i hvala svim palima za Hrvatsku kroz cijelu našu
bogatu povijest!
UVIJEK I SVE ZA HRVATSKU, A JEDINU I VJEČNU HRVATSKU NIZAŠTO!