Prošli mi je tjedan jedan iznajmljivač iz zadarske Županije ispričao kako mu je bračni par iz Njemačke pomalo šokirano došao s upitom, ima li nekakvih normalnih trgovina, jer u trgovini u kojoj su bili, dobar dio proizvoda znatno je, pa čak i duplo skuplji nego u Njemačkoj.

Drugi događaj jest vijest da je ugledni Business Insider objavio kako je Središnja banka Nigerije upozorila na trgovanje s Vijetnamom, Hrvatskom i Kamerunom, s obzirom na to da se u tim državama štiti pranje novaca.

Ove dvije vijesti govore da je Hrvatska u izvanrednoj situaciji, jer njome upravljaju osobe i strukture koje su u potpunosti izgubile osjećaj za relanost, te su isključivo fokusirane na zadržavanje pravnog nereda kako bi onemogućile istraživanje i zaustavljanje korupcije, koju čine u Hrvatskoj.

Kada hrvatski građanin svakodnevno ulazi u trgovinu, izložen je doslovnoj pljački u suorganizaciji državnih institucija. Plenkovićeva vlada blokirala je Državni inspektorat, Agenciju za zaštitu tržišnog natjecanja, DORH i Poreznu upravu kako bi privilegirani proizvođači i trgovci mogli doslovno pljačkati hrvatske građane.

Cijene prehrambenih proizvoda nemaju nikakve veze sa stvarnošću, niti su posljedica tržišnih odnosa – upravo suprotno, one su posljedica kartelskog udruživanja proizvođača i trgovaca, koje bi po zakonu morali sprječavati Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Državni inspektorat, što oni ne čine.

Da je tomu tako, dokazuje preusuda Eurospskog suda iz Luxemburga, koji je nadležan i za Hrvatsku. Taj sud je u presudi protiv Facebook-a, a po tužbi njemačke Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, dao za pravo njemačkoj Agenciji koja je kaznila FB zbog zlouporabe svoje tržišne dominacije. Ukratko, njemačka Agencija kaznila je FB zato što zlorabljuje osobne podatke svojih korisnika, ali FB je pokrenuo sudski postupak i na njemačkim sudovima pobijedio, jer je tvrdio da Agencija nije nadležna za osobne podatke.

No, njemačka Agencija išla je na Sud EU i tvrdila da korištenje osobnih podataka tržišno dominantne kompanije ugrožava slobodu tržišta. I Sud EU joj je dao za pravo.

Ovo se zove istinsko djelovanje sukladno zakonu, i zaštita svojih građana.

U Hrvatskoj postoji Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, za koju nitko ne zna čemu služi. Međutim, kada bi ta Agencija radila svoj posao, cijene u trgovinama u Hrvatskoj bile bi između 50% i više posto niže.

Državni inspektorat, pak, služi pojedinim moćnim strukturama, ali i kao instrument teroriziranja raznoraznih obrtnika i poduzetnika koji nemaju politički zaštitu.

Vijest, da vlada namjerava ukinuti neovisno djelovanje Državnog ureda za reviziju (na način da će vlada utvrđivati visinu plaća), dokazuje da Plenkovićeva vlada odlučno djeluje kako bi u potpunosti podredila cjelokupni državni sustav svojim gramzljivo-koruptnim pothvatima.

Državni ured za reviziju jedna je od rijetkih državnih institucija koja uredno i profesionalno radi svoj posao. Navest ću samo dva primjera: prvo, njihovo utvrđivanje kriminala prilikom privatizacije Croatia osiguranja, i drugo, utvrđivanje zlouporaba u HAVC-u.

Općepoznato je, pak, da Državna revizija svoje izvješće šalje DORH-u, a DORH te predmete ne procesuira, već ih stvalja u ladice, ili ih spaljuje – što od ove dvije opcije čine, to točno ne znam, ali jednu doista čini.

Drskost u demonstriranju svoje moći, Plenkovićev sustav pokazuje u najnovijoj aferi PLIN. Po ovoj temu ću slijedeći tjedan institucionalno djelovati.

Ovdje ću samo ukratko dati mali osvrt, uz osobno priznanje da me ova vijest uistinu šokirala.

Znači, HEP kupuje plin od Ine po 47 eutra po MWh, te potom taj plin prodaje PPD-u po 1 euro.

PPD, pak, kupljeni plin za 1 euro po MWh, prodaje taj plin Gradskoj plinari Zagreb za 108 eura MWh.

Gubitke koje Gradska plinara Zagreb ovdje generira, po zajedničkom dogovoru Plenkovića i Tomaševića, pokrit će vlada iz proračuna, to jest, hrvatski građani svojim porezima.

Znači, ovo je dvostruka krađa na jednom poslu, i omogućavanje zarade PPD-u kakvu ne poznaje nijedna uređena država, pa ni afrička diktatura.

Doista, nisam vjeoravala da je Plenkovićeva struktura potpuno izgubila razum. Otvoreno sudjelovanje Tomaševića u kriminalu također je teško shvatljivo.

Činjenica je, pak, da je na ovakvu vijest cijelo društvo moralo ustati na noge, jer, ova korupcije – u pravom smislu riječi – razara Hrvatsku, i utječe na živote ogromne većine hrvatskih građana, i to na način da im ugrožava elementarnu egzistenciju.

Dakle, korupcija je raselila na stotine tisuća hrvatskih građana, i ono što je posebno šokantno, ona svakim danom postaje sve brutalnija.

Glavne političke stranke u potpunosti neadekvatno reagiraju, te bez ikakvih dvojbi možemo zaključiti – a što potvrđuje i najnovija plinska afera – da je ogromna većina političkih stranaka (u različitim oblicima) uključena u korupciju. A onaj manji dio, koji nije uključen, nema ni znanja, ni odlučnosti suprostavit se ovome zlu.

Svatko tko je svjestan svoje društvene odgovornosti, ne može pasivno promatrati ovo brutalno razaranje pravnog poretka, koje posljedično razara i hrvatsku državu.

Vladajuće strukture u zadnjih 20 godina sustavno su razarale pravni poredak kako bi omogućile svoju osobnu korupciju, i onemogućile redvno djelovanje tijela koja su zadužena za suzbijanje korupcije.

U toj svojoj pohlepi i neodgovornosti oni sramote Hrvatsku, i doveli su je u skupinu s Kamerunom i Vijetnamom.

Pravosuđe je prožeto nepotizmom, korupcijom i bezvlašćem, a mediji su napustili profesionalne standarde i dale se u funkciju korumpiranim strukturama.

Može se reći – građani su prepušteni samima sebi. Oni, koje građani plaćaju da ih štite, oni ih zlostavljaju.

Ovakva stanja postoje otkad postoji i čovječanstvo, te slijedom toga postoje i rješenja za ovakva stanja otkad postoji i čovječanstvo.

Ono se zove – zaštita prvnog poretka od nasilnika koji su okupirali institucije pravne države, kojima su se građani dužni suprotstaviti javnim prosvjedima.

DORH je u izjavi jednim dnevnim novinama priopćio da događaje vezane uz plinsku aferu pozorno prate putem medija. U prijevodu – DORH, koje je dužno otkrivati i suzbijati kriminal, oni putem medija promatraju lopovluk i jedu kokice.

U načelu bismo ih trebali prestati plaćati, ali tu mogućnost nemamo, jer nam poreze uzimaju pri svakoj kupnji ili prilikom isplte plaće. Znači, ne pitaju nas za privolu, samo nam uzimaju novce. S tim novcima hrvatskih građana oni podmiruju sebe, i skupa s drugim akterima kradu te novce od poreznih obveznika.

Pravo na samoobranu je opće ljudsko pravo, i prihvaćeno je u međunarodnom pravu. Znači, kad vas netko napadne, imate se pravo braniti.

Hrvatski građani izloženi su agresiji korupcionaških struktura, na njihov osobni život, a te strukture si uzimaju za pravo cjelokupni državni sustav podrediti osobnim, protupravnim interesima, s posljedicama koje se vide u smješno niskim plaćama i bolesno visokim cijenama, u raspadu od poštarskog, do zadravstvenog sustava.

Slijedom svega opisanog, hrvatski građani moraju se ugledati na druge europske narode koji su javnim prosvjedima sprječavali razaranje svoje države, pobjeđivali nepravdu i micali odnarođene pohlepne elite.