Svjetski mediji ovih dana detaljno opisuju korupcionašku aferu u okruženju ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog.

Naime, riječ je o dvoje ministara te osobnom prijatelju predsjednika Zelenskog, koji su preko ukrajinske državne tvrtke (kao naš HEP) prali novce, a spominje se da je na taj način ukradeno više od 100 milijuna dolara.

Ali ono što je posebno zanimljivo jest, da je ukrajinsko tužiteljstvo prisluškivalo i ministre i tog prijatelja predsjednika Zelenskog, ozvučilo njihove kuće i razotkrilo navedenu korupciju.

Znači, Ukrajina koja je u ratu ima državno odvjetništvo koje se bori protiv korupcije, a predsjednik Ukrajine Zelenski, koji vlada u ratnom stanju (dakle, ima ogromnu političku moć), nije mogao spriječiti istragu protiv svojih ministara i svog osobnog prijatelja, te je bio primoran smijeniti ne samo ministre, već i niz drugih dužnosnika.

U Hrvatskoj smo, pak, doznali da je ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek osobno u kriminalu; isto tako se godinama zna da je direktorica Podravke Martina Dalić duboko u sumnjivim poslovima; ali premijer Plenković nije smijenio ni Obuljen, niti Martinu Dalić. A državni odvjetnik Turudić nije pokrenuo istragu protiv ministrice Obuljen Koržinek, niti protiv Plenkovićeve pouzdanice Martine Dalić, kao što je to učinio ukrajinski državni odvjetnik protiv ukrajinskih ministara i prijatelja predsjednika Zelenskog.

Jer, kako bi Turudić uopće pokrenuo istragu kada je on dio družine Plenkovića i Milanovića, i to otvoreno demonstrira. Turudić je, primjerice, ovo ljeto ljetovao u državnoj rezidenciji na Brijunima. Znači, Turudić je dio establišmenta, i on niti hoće, niti smije istraživati establišment.

Jer, kada bi DORH radio kao državno odvjetništvo ratne Ukrajine, onda bi Turudić morao ozvučiti kuće Pavla Vujnovca, Mate Graniće, Gordana Jandrokovića, Davora Božinovića, itd., i možemo si tek zamisliti što bismo otkrili kada bismo pratili tu družinu.

Jer, korupcija ima svoju sistematiku: kao i u Ukrajini, korupcija se događa putem državnih tvrtki i javnih natječaja, na način da političari imaju svoje pouzdanike u gospodarstvu, i da zajedno kradu novce građana.

Međutim, Hrvatska ima jedan posebni problem, a on se zove mediji (uz, naravno pravosuđe) koji uopće ne izvještavaju o kršenju zakona. Aferu u Ukrajini su pokrenuli mediji, a u Hrvatskoj mediji ne izvještavaju o korupciji, jer mediji su u Hrvatskoj dio korupcije.

Naši mediji isto tako nisu izvještavali o aktualnoj ukrajinskoj aferi, iako su po profesionalnoj logici morali izvještavati, kao što to čine svjetski mediji.

Ali hrvatski mediji ne djeluju po profesionalnim načelima. Mi u Hrvatskoj u biti imamo jednu redakciju za sve medije, kojom upravlja Andrej Plenković putem kojekakvih Macana, Marka Milića, a uz potporu Real grupe (”nova Fimi medija”) – i oni, naravno, imaju problem izvještavati da se negdje korupcija kažnjava, jer to u Hrvatskoj nije slučaj, i zato se o kažnjavanju korupcije ne smije govoriti.

Posljedica ovog opisanog stanja u Hrvatskoj je: 800 tisuća građana u siromaštvu, više od 200 tisuća koji su blokirani, na stotine tisuća s minimalnim plaćama, ili nešto malo više od zakonskog minimuma – dakle, velika većina građana sklapa kraj s krajem, a mladi napuštaju Hrvatsku.

OiP i ja smo jedini u Hrvatskoj koji govore o svim ovim anomalijama, a drugi, koji bi morali govoriti (bila to oporba ili drugi društveni činitelji), oni su se proglasili ”mudrima” i ne žele se zamijerati moćnima, te šute na svu ovu nepravdu!

Ta ”mudrost” jamačno nije mudrost, već je po svim politološkim i sociološkim načelima čista izdaja; a borba OiP-a za poštivanje zakona nije nikakav egoizam, niti je političko gubitništvo – dapače, to je jedini put za Hrvatsku; put, kojim Hrvatska može zaustaviti razgradnju i uspostaviti vladavinu prava, i postati država u kojoj će se poštenje, marljivost i rezultati nagrađivati, a lopovluk, laž i korupcija kažnjavati.

Tražiti da se u Hrvatskoj primjenjuju zakoni kao u drugim državama nije nikakva piolitička utopija. A svi oni koji staju u obranu sadašnjeg stanja u Hrvatskoj, u velikoj većini imaju interes da ovo stanje opstane.

Jer zamislite, kad bi netko prisluškivao Matu Granića, Plenkovićevog savjetnika, što bi Hrvatska saznala.

Ukrajinci su, na primjer, prilikom prisluškivanja korumpiranih ministara saznali, da je milijun i 600 tisuća dolara teško nositi u torbi; riječ je, naime, o puno novčanica i takva torba je teška.

A svi se sjećamo matematike Mate Granića, u davnoj aferi iz 2004. godine, kada je s osobom s kojom je planirao korupcionašku radnju, dogovorio da će podjela ići na način – ”pola meni, pola tebi, pola Bagi”.

Znači, Granićeva cjelina ima tri polovice, te je za pretpostaviti da je Graniću dva puta dva – devet.

Doista, Hrvatskom upravljaju čudnovati likovi, a njihove rezulate osjeća velika većina hrvatskih građana.

Stoga je dužnost svakog mislećeg demokrata i svakoga tko se naziva kršćaninom ili domoljubom, suprotstaviti se bezakonju, lopovluku i nejednakosti. Jer, samo na takav način Hrvatska može postati uspješna, a hrvatski građani zadovoljni sa svojom državom!