Protekli tjedan dobili smo i definitivni dokaz da institucije hrvatske države rade protiv hrvatskih građana, otvoreno radeći za korumpirane moćnike, naravno, pritom kršeći hrvatske i europske norme.

Državno odvjetništvo u slučaju Todorić, i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja u slučaju kažnjavanja trgovačkog lanca zbog niskih cijena, svojim su odlukama protekli tjedan prekršili zakone, oštetili hrvatske građane, osramotili hrvatsku državu te ponizili sve žrtve koje su pale za Hrvatsku.

To uporno i tvrdoglavo protupravno djelovanje vladajućih moćnika u Hrvatskoj nije zabilježeno desetljećima na europskom kontinentu. Sve što o Hrvatskoj u međuvremenu vidi cijela Europa, naši moćnici se prave da ne vide.

Već tjednima, naime, europski mediji izvještavaju o brutalnoj skupoći u Hrvatskoj. Kritički naslovi u europskim medijima, u kojima se turisti žale na hrvatski turizam, preplavili su i televizijske, i tiskane medije.

Primjeri naslova tih kritičkih izvještavanja su „U Hrvatskoj smo prevareni“ ili „nikada više u Hrvatsku na godišnji“. Dakle, ovo su alarmantne pojavnosti koje će za Hrvatsku u sljedećim godinama imati teške gospodarske posljedice.

Uobičajeno, naši mediji ne prenose europska negativna izvještavanja, a državna vlast, kao i svi relevantni društveni čimbenici, prave se da problem brutalno visokih cijena u Hrvatskoj ne postoji.

Čak štoviše, ovaj tjedan smo doznali da institucija koja treba sprječavati ne-tržišne, visoke cijene u Hrvatskoj, ili, bolje rečeno, pljačkaške cijene kojima smo izloženi (a to je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja), suprotno svojoj zakonskoj obvezi, prisiljava trgovačke lance na visoke cijene!

Dakle, trgovački lanac Tommy davao je popuste umirovljenicima, i zbog toga ga je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja kaznila s 200 tisuća eura.

O tempora, o mores rekao bi Ciceron!

Gdje smo to došli, dragi prijatelji?

Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja svugdje u svijetu sprječavaju stvaranje kartela, dakle, dogovaranje cijena na tržištu, kako bi spriječile pljačkanje potrošača te omogućile svojim građanima pristojan život.

Jer, ako se ključni trgovački lanci dogovore da će držati visoke cijene, primjerice, krumpira ili sira, onda je potrošač nezaštićen i izložen visokoj cijeni – i to na ne-tržištan i kriminalna način. Tržište u uređenim državama funkcionira na temelju ponude i potražnje, a dogovaranje cijena jest suspenzija tržišnih pravila; to koristi isključivo tim monopolistima, a šteti ogromnoj većini građana.

Upravo iz navedenih razloga Europska komisija je kaznila Google s 4 milijarde eura, a sve Europske države se bore protiv monopola i stalno kažnjavaju dogovaranje cijena roba, ali i usluga.

Znači, sve što se primjenjuje u drugim državama Europske unije, u Hrvatskoj se primjenjuje na suprotan i na, jamačno, protuzakonit način.

Rezultate djelovanja hrvatskih institucija vidimo na cijeni kolača u Hrvatskoj koja je 5 eura, i cijene kolača u Munchenu koja je 3,5 eura, dok konditor u Hrvatskoj zarađuje 1500 eura, a u Bavarskoj 3500 eura. Gdje je, dakle, logika i opravdanje ovoga stanja.

Nema ni opravdanja, ni logičnog tumačenja za navedeno stanje.

Stvarni razlog za opisani, apsurdni i nelogični primjer cijene kolača i plaće zaposlenika imamo u odluci Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, jer ta Agencija je potvrdila da radi protivno hrvatskim i europskim normama, znači, da radi kriminalno.

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, suprotno svojim obvezama, spriječava tržišno natjecanje, kako bi se raznorazni Vujnovci bogatili pljačkaškim cijenama koje drže u svojim ”Konzumima”. Naravno da visoke cijene odgovaraju i vladi, jer, što su cijene više, to je i više PDV-a u državnoj blagajni.

U Hrvatskoj državna tijela rade za moćnike i protivno zakonu, a posljedice su visoke cijene i niske plaće.

Kada bi se kartelska pravila primjenjivala u Hrvatskoj kao, primjerice, u Njemačkoj, Slovačkoj ili Portugalu, onda bi cijene bile u skladu s tržišnim pravilima; konkretno, cijene bi nam bile dvostruko niže, a plaće dvostruko veće.
Ali tada ne bi postojali Todorići, Vujnovci, Tedeshiji, Martine Dalić, Sanaderi, Milanovići, Plenkovići ni Tomaševići.

Hrvatska ima institucije kao i sve druge uređene države; Hrvatska ima navedenu Agenciju koja treba skrbiti za uređeno tržište; Hrvatska im DORH koji treba sprječavati kriminal i korupciju; Hrvatska ima sudove koji trebaju jamčiti zakonsku zaštitu na jednak način svim građanima; Hrvatska ima zdravstvo koje nam treba osiguravati adekvatnu zdravstvenu skrb.

Dakle, sve navedene institucije bi trebale u svojemu djelokrugu skrbiti za zakonitost, te djelovati na temelju zakona, i time osiguravati spokojan život svojim građanima.

A građani plaćaju sve navedene institucije koje su dužne raditi za njih – ali one to ne čine. Upravo suprotno, institucije hrvatske države rade protiv interesa hrvatskih građana.

Naime, ono što su organi za svako živo biće, to su institucije za jednu državu. Ako su vam jetra, bubrezi ili koljena bolesni, onda ne može ni tijelo normalno funkcionirati.

Ako DORH ne radi po zakonu, onda će područje za koje je odgovoran DORH biti u neredu, a posljedice će osjećati građani.

A kada DORH ne funkcionira, onda vam to u praktičnom životu znači: niske plaće, loši radni uvjeti te visoke cijene.

Jer, kada bi DORH radio po zakonu, onda u Hrvatskoj ne bi bila uništena poljoprivreda i onda ne bi bili stvoreni trgovački i prehrambeni karteli, što je, pak, rezultiralo visokim cijenama i lošim životnim standardom.

Navedeni karteli nastali su 2000.-tih godina, i to pod vodstvom Ivice Todorića.

Dakle, Todorić je trebao još prije 20 godina završiti u zatvoru. Ali naša stvarnost je da je DORH-u trebalo 8 godina da prije nekoliko dana podigne optužnicu protiv Todorića.

A ova lakrdija od optužnice jest ujedno i dokaz da je Glavni državni odvjetnik Turudić ili ucijenjen, ili korumpiran, ili poslovno neuračunljiv!

Jer, to što DORH naziva optužnicom protiv Todorića, jest neviđena pravosudna sramota!

Ova loše režirana sapunica oko Todorića i Agrokora jest uvreda zdravog razuma i sramota za Državu Hrvatsku.

Nama se DORH, Todorić, Andrej Plenković, Martina Dalić, Zoran Milanović i svi ti moćnici smiju u lice i rugaju se narodu, ali i žrtvama koje su pale za Hrvatsku.

Turudićev DORH je podigao optužnicu koja služi društvenom zamagljivanju i otvoreno skriva lopovluk Ivice Todorića i niza drugih osoba – od izvjesnog Damira Kuštraka, do Zdravka Marića.

Todorić je bio platforma lopovluka u koju su bile uključene sve ključne političke skupine, kao i pravosuđe i mediji. Zato Todorić u Hrvatskoj ne može biti osuđen. Jer, ne može se Todorića osuditi, a da se ne obuhvate premijeri i ključni ministri u zadnjih 20 godina.

Ovakav pristup bi se dogodio u svakoj, iole uređenoj državi (ali Hrvatska nije uređena država!):

Uzmimo samo primjer manipuliranja bilanci, što je Todorićev Agrokor činio. Dakle, američka rating agencija Moodys, još je 2017. godine dokumentirala da je Todorićev Agrokor manipulirao bilancama (lažirao poslovne brojke), što je teško kazneno djelo.

DORH nikada nije optužio Todorića za navedeno kazneno djelo, kao što nije optužio ni tadašnjeg Todorićevog bliskog suradnika Zdravka Marića, koji je bio zadužen za bilance Agrokora.

Todorić nije optužen ni za činjenicu da je njegov dvorac sagrađen s građevinskom dozvolom za hotel, što jest prijevara i kazneno djelo, te da je gradio dvorac novcima Agrokora, a navedeni objekt privatno koristio, što je jamačno utaja poreza.

A pogledajmo aktualni slučaja iz Austrije koji nam svjedoči kako rade pravosudna tijela u drugim državama, a što nije slučaj rada pravosuđa u Hrvatskoj.

Naime, u slučaju stečaja ogromne nekretninske tvrtke iz Austrije, Signa Holding-a, pravosuđe je uhitilo vlasnika navedenog koncerna, Renea Benka, iako taj Benko nije bio formalni direktor. Dakle, pravosuđe nije nasjelo na poslovne trikove i formalne strukture, koje nisu stvarno donosile odluke. Znači, pravosuđe mora utvrđivati činjenice i provoditi zakone, a ne zadovoljavati formu, što je slučaj sa hrvatskim pravosuđem.

Stečajni upravitelj Signa Holdinga, pak, unovčuje sve što se unovčiti da – od mandžeta za košulje gospodina Benka, do skupih satova i lovačkih pušaka.

Jeste li čuli da se Ivici Todoriću oduzeo skupocjeni sat ili lovačka puška? Ne, niste čuli!

Suprotno djelovanju austrijskih državnih tijela, Todoriću se ništa nije oduzelo; on još uvijek živi u dvorcu, a Todorićevoj djeci i suradnicima u lopovluku porezni obveznici će platiti čak i njihove odvjetnike!

Dakle, ovo je rezultat rada Ivana Turudića, ali i njegovih prethodnika Mladena Bajića i Dinka Cvitana. Naši državni odvjetnici nisu pravosudni dužnosnici koji rade po zakonu, već su izvršitelji kriminalnih skupina. Dakle, u drugim europskim državama ovakve se osobe naziva banditima!

Zbog Turudića i ostalih dužnosnika, sveučilišni profesor u Hrvatskoj zarađuje manje nego spremačica u Munchenu.

Drskosti državnog odvjetništva ponovno smo svjedočili i u takozvanom slučaju Hipodrom. Turudić je, naime, dao uhititi izvjesnu Jagodu Bončina Franjković, vršiteljicu dužnosti ravnateljice gradske ustanove, i to zato što je potpisala bivšem ravnatelju ugovor o radu, navodno, s povoljnijim uvjetima.

Navedenu gospođu su uhitili na godišnjem odmoru u Istri, i to pred maloljetnom djecom, te su je dovezli u Zagreb na saslušanje, pri čemu su je korumpirani mediji slikali s lisicama na rukama.

Znači, zbog ugovora o radu Plenkovićev državni tužitelj uhićuje i terorizira ljude.

Ovdje podsjećam na slučaj Jadrolinija, u kojemu su prošle godine poginula tri pomorca. Mediji su objavili da je Plenkovićev direktor David Sopta platio 50 tisuća eura izvjesnom profesoru kako bi taj napisao pamflet kako su pomorci sami krivi za svoju smrt, što je dokumentirana laž. Osim profesorskog honorara, Plenkovićev Sopta je platio i 25 tisuća eura korumpiranom Krešimiru Macanu, kako bi Macan u medijima nametnuo tezu da Jadrolinija nije odgovorna za smrt svojih pomoraca.

Dakle, Plenkovićev direktor Sopta je novcima državne tvrtke plaćao laži, što jest počinjenje kaznenog djela. Međutim, nije uhićen ni Sopta, ni njegov šef Oleg Butković, niti Krešimir Macan. Slučaj Jadrolinija i slučaj Hipodrom, dokazuju da se zakoni ne primjenjuju jednako, već selektivno, kriminalno i apsurdno.

Sve što navodim je potkrijepljeno činjenicama, i, suprotno dobronamjernim ili zlonamjernim komentarima, moje djelovanje nije ni oštro, niti je nepromišljeno, već jedino ispravno.

Razgradnju Hrvatske možemo zaustaviti isključivo ukoliko se zakoni počnu primjenjivati doslovno, ukoliko se zakoni počnu provoditi na jednak način prema svakome i ukoliko se kazni bezakonje i korupcija, te ukradeno nacionalno bogatstvo pokuša vratiti narodu i državi.

Hrvatska ne može biti zdrava i efikasna država, ukoliko državna i pravosudna tijela, kao opisana Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja i Državno odvjetništvo, nastave raditi protivno zakonu i protiv hrvatskih građana.

Isto tako Hrvatska ne može biti demokratska i uređena država, ukoliko ne bude imala oporbu i slobodne i profesionalne medije. Činjenica je da sve ovo što navodim, nitko na političkoj sceni ne tematizira. Činjenica je i da mediji šute o svemu o čemu ja pišem. To jesu dokazi da Hrvatska nema ni oporbu, ni slobodne medije.

Zato se moramo politički emancipirati i početi se ponašati kao ravnopravan i suveren narod, i to ne bilo koji narod.

Hrvatski narod je jedan od najstarijih europskih naroda, i ima jednaka prava kao i drugi Europski narodi. Dakle, imamo pravo živjeti u državi u kojoj se zakoni poštuju, a oni koji nam to osporavaju moraju biti kažnjeni i uklonjeni s upravljačkih funkcija.

Stoga podržite nas u OIP-u, jedinu političku stranku koja želi i zna kako uspostaviti uređenu i prosperitetnu Hrvatsku!