U Hrvatskoj svi znamo da s jedne strane postoji stvarni život, koji živimo i osjećamo u svojoj svakodnevnici, a s druge strane je nepostojeća, imaginarna stvarnost, koju možemo doznati u hrvatskim medijima, u izjavama političara, ili, pak, njihovih pomagača koji se nazivaju analitičarima, stručnjacima, domoljubima, antifašistima, i slično!

Biti na strani istine, u Hrvatskoj znači biti medijski izoliran, jer, kao što znamo, istina je u Hrvatskoj zabranjena.

U SAD-u je, pak, zbog kulture polemičnosti, što je osnova demokratske kulture, ovaj tjedan ubijen Charlie Kirk, mladi konzervativni aktivist.

Vidimo kako u SAD-u postoje vrijednosne tenzije u društvu, ali je moguće iznositi svoje stavove; u slučaju Charliea Kirka, nažalost, s tragičnim posljedicama. U Hrvatskoj, pak, ne postoji mogućnost iznošenja istine; kod nas su svi medijski kanali zatvoreni; o životu i problemima običnog čovjeka se u Hrvatskoj ne smije izvještavati.

Životnu stvarnost u Hrvatskoj mi je, primjerice, prije nekoliko dana ispričao mladi čovjek iz Zagreba, čija supruga uskoro treba roditi. Taj mladi bračni par želi kupiti stan u Zagrebu. Oboje supružnika su zaposleni, s time da je supruga trenutačno na čuvanju trudnoće.

Kao što znamo, potpora obiteljima koje žele imati djecu, u Hrvatskoj je više nego smiješna, možemo reći nepostojeća.

Demografska politika jest jedna od onih imaginarnih politika, koja je u medijima napuhana, a u stvarnosti uopće ne postoji. Jer, naknade za vrijeme čuvanja trudnoće, ili dječji dodatak, su apsurdno niski, pogotovo kad se uzme u obzir visina troškova života i opća skupoća.

I tako je mladi bračni par odbijen od svoje poslovne banke, jer njihovi prihodi navodno nisu dovoljni. Dakle, banka tretira trudnu gospođu kao da će vječno biti trudna, umjesto da je uvažila njene platne liste prije bolovanja zbog trudnoće.

U svakoj drugoj državi Europske unije kreditna sposobnost bila bi procijenjena prema plaći koju je trudna gospođa imala prije bolovanja za čuvanje trudnoće, ali u Hrvatskoj to nije slučaj.

Ovaj pristup banke u Hrvatskoj je neprofesionalan, ali i izrazito nepravedan, jer kažnjava mladu obitelj.

Što radi HNB da zaštiti hrvatske građane? Ništa. Jer, HNB, kao ni druge hrvatske institucije ne rade za hrvatske građane.

Ovaj primjer iz bankarstva oslikava stanje u svim područjima u Hrvatskoj: mi imamo sve državne institucije kao i ostale članice EU, i te institucije dužne su skrbiti za život ljudi; ali u Hrvatskoj te institucije postoje zbog moćnika i njima služe, a život 29-ogodišnjih supružnika u Zagrebu koji čekaju bebu ne zanima ni Milanovića, ni Plenkovića; ne zanima ni Jutarnji list, ni Novu TV, ni HRT; oni ne izvještavaju o životnim temama – iako HRT čak i zakon na to obvezuje.

Ali zato u Hrvatskoj postoje osobe, ili bolje rečeno „službene ulizice“, koje zbog svojih interesa ili ucjenjivosti u javnosti nastupaju i dobivaju prostor kako bi toj imaginarnoj Hrvatskoj davali privid postojanja.

Tako je neki dan u Jutarnjem listu (koji je u vlasništvu obitelji Hanžeković, glave ovršne mafije u Hrvatskoj) veliki prostor dobio Anto Đapić, bivši predsjednik HSP-a.

U tom intervjuu Đapić je proglasio Andreja Plenkovića, ni manje ni više, nego političkim genijem, koji je u Hrvatskoj navodno stvorio odlične uvjete života.

Za Đapića su, dakle, sljedeći rezultati dokaz Plenkovićeve sposobnosti:

– poljoprivreda je u potpunosti uništena, Hrvatska uvozi sve, od češnjaka do govedine, od rajčice do jaja;
– nepravdu u Hrvatskoj možemo nazvati državnom politikom; dok, na primjer, velik dio radnika u Podravci zarađuje minimalac od 850 eura, direktorica Podravke Martina Dalić zarađuje 34 tisuće eura mjesečno!?
– dok zaposlenici Konzuma zarađuju minimalce od 850 eura, vlasnik Konzuma, Plenkovićev tajkun Pavao Vujnovac šverca preko granice u džepu ogrlicu od 500 tisuća eura!
– Hrvatska podivljalom inflacijom uništava svoj turizam, jer cijene u Hrvatskoj su veće nego u Italiji i Španjolskoj, a plaće su dva i tri puta niže.
– DORH i njegov čelnik Ivan Turudić su postali državni zabavljači; Turudić pompozno uhićuje referente u Zagrebparkingu i voditelje u Šumarijma za navodne štete od 10 ili 20 tisuća eura, ali desetke ili stotine milijuna vrijedne slučajeve Turudić ne dira. Samo u kaznenim prijavama koje sam osobno podnijela, šteta za hrvatske građane mjeri se u milijardama eura, ali Turudić ih drži u ladicama.

Znači „velikom domoljubu“ Đapiću loš život hrvatskih građana nije vrijedan spomena, i on Plenkovića proglašava sposobnim, iako je po svi mjerljivim rezultatima Plenković nesposoban i korumpiran, te izrazito štetan za Hrvatsku.

Ali sjetimo se tko je Anto Đapić. Uzmimo, na primjer, slučaj izgradnje Arene u Osijeku, koju je Đapić kao tadašnji gradonačelnik htio izgraditi za 800 milijuna kuna, da bi ista kasnije bila izgrađena za upola nižu cijenu; ili slučaj obnove Trga Ante Starčevića u Osijeku, kada je prije 20 godina jednu klupu plaćao 46 tisuća kuna.

Dakle, Đapić je jedan od onih, koji zbog svojih interesa proglašavaju raznorazne Plenkoviće genijima; znači, lagati zbog osobnih interesa jest platforma djelovanja raznoraznih Đapića.

Da ne bi bilo zabune, postoje Đapići i s ”druge političke strane”, oni koji glume ljevičare, i u javnosti šire laži i stvaraju imaginarnu stvarnost koja ne postoji.

Sjetimo se samo izjave odvjetnika i navodnog ljevičara Ante Nobila, kada je proglasio tri Josipa zaštitnicima demokracije i ljudskih prava u Hrvatskoj.

Nobilo je, naime, rekao da su Josip Manolić, Josip Boljkovac i Josip Perković devedesetih godina štitili demokratske vrijednosti u Hrvatskoj. Znači, šefovi UDBE su bili zaštitnici ljudskih prava?! Svaki komentar je suvišan.

Ali hrvatski mediji Nobila uporno predstavljaju kao pravng lumena, iako je taj čovjek upravo suprotno – on je stvarni sinonim primjene prava kao instrumenta za provedbu nepravde.

Nesporno možemo utvrditi da je laž izvor svih nedaća na ovome svijetu! Laž mrzi istinu, i to je povijesna, znanstvena ali i teološka činjenica.

Hrvatska javna scena, kao što sam argumentirala, temelji se na laži i ona je uzročnik svih nepravdi koje u Hrvatskoj imamo.

Govoriti istinu i boriti se za ispravne vrijednosti jest opasno, i danas, i u prošlosti.

Ubojstvo mladoga Charliea Kirka pred očima njegove djece i supruge jest događaj koji je šokirao cijeli svijet.

Charlie Kirk ubijen je iz mržnje jer se zalagao za obitelj, za kršćanske vrijednosti, a ono što ga je posebno odlikovalo jest njegova otvorenost za razgovar s neistomišljenicima.

Ni ja se nisam slagala sa svim Kirkovim stavovima, ali s njegovim kršćanskim vrijednostima i njegovim zalaganjem za obiteljske vrijednosti u potpunosti sam se slagala.

Jer, mi nažalost živimo u svijetu, u kojemu se ne smije konstatirati biblijska istina i biološka stvarnost, da je Bog stvorio muško i žensko, jer ćemo u protivnom biti proglašeni desničarima i netolerantnima.

Kirk je, dakle, ubijen zbog svojih stavova, a reakcije pojedinaca na njegovu smrt su zastrašujuće. Pojedini mediji i političari se čak i naslađuju – a čovjek je ubijen jer je demokratski raspravljao s neistomišljenicima. Te, pak, netolerantne osobe proglašavaju sebe mjerilima tolerancije.

Sve navedeno mi u Hrvatskoj imamo već desetljećima.

Udbaše koji su bili nositelji kršenja ljudskih prava, tretira se kao mjerila za ljudska prava.

Dokazani lopovi proglašeni su uspješnim gospodarstvenicima, a nemoralni i neprofesionalni plaćenici su postali mjerila medijskih sloboda.

Svi moramo biti svjesni, da se za demokratske i slobodarske vrijednosti moramo boriti, one nam neće pasti s neba.

Protivnici navedenih vrijednosti jesu laž i sljedbenici laži, neovisno o tome kako oni sebe nazivali – ljevičarem kao Nobilo, ili desničarem kao Đapić.

Hrvatska može postati uspješna, jer doista ima sve predispozicije za uspjeh. Ali preduvjet je da pobijedimo društvenu laž kao platformu upravljanja Hrvatskom.

U prijevodu, moraju se početi primjenjivati zakoni, a time će osobe koje su nositelji nepravde i laži, biti razotkrivene i uklonjene iz javnog života.

Upravo zato je OIP i osnovan – odlučno uspostaviti pravednost u Hrvatskoj!

Zato podržite Hrvatsku u kojoj vlada istina, pravednost i stvarna demokratska kultura!