Krađa koju čine ministri, raspadanje zdravstvenog sustava, raseljavanje hrvatskih građana, uništavanje poljeprivredne proizvodnje, sve navedeno nije problem – problem je pjesma u šokačkoj karnevalskoj proslavi!

Naime, predsjednik HSLS-a Dario Hrebak, zaprijetio je izlaskom iz Plenkovićeve vladajuće koalicije, i to iz razloga što je član vladajuće koalicije iz DP-a, zastupnik Josip Dabro, pjevao neprimjerenu pjesmu u Starim Mikanovcima, općini pored Vinkovca.

Dakle, Hrebak i cijela politička scena izbezumljeni su zbog Dabrinog pjevanja (navodno su Hrebak, Jandroković, Dalija Orešković, Mrak Taritaš, Tomislav Tomašević i ostali završili na infuziji), a mediji (kao primjerice portal INDEX), satima su na naslovnici imali Dabrino pjevanje kao udarnu vijest „iz minute u minutu“.

Doista, hrvatska javnost izložena je ciljanom i neviđenom psiho-teroru, kakvome nije izložen nijedan drugi narod u Europi!

Jer,

– nitko od političara i medija se nije bunio što je novopredloženi ministar Alen Ružić kao ravnatelj Riječke bolnice, otvoreno činio kaznena djela i pogodovao tvrtki Medikol, dakle gospodin je upetljan u otvoreni kriminal!

– nitko od političara i medija nije se bunio zato što lihvarske agencije teroriziraju hrvatske građane, i što im u tom teroriziranju pomažu sudovi i HNB – jedino se u Hrvatskoj ne primjenjuje Europska uredba GDPR!

– nitko od političara i medija se nije bunio zato što je direktor u državnoj tvrtki JANAF, Vladislav Veselica, platio 16 tisuća naših novca, da mu se izradi jelovnik i antistresni program!

– nitko od političara i medija se nije uzbuđivao što uhićeni Glavni državni inspektor Andrija Mikulić ima lovačku pušku koja vrijedi 100 tisuća eura, i lovačkog psa koji vrijedi 50 tisuća eura; znači, nikome nije čudno da osoba koja cijeli život radi u javnoj službi ima imovinu koja nema veze s njegovim prihodima!

– nitko od političara i medija se nije uzbuđivao što ni nakon 9 godina od početka afere Agrokor nema presude – štoviše, nije održano ni jedno ročište. U slučaju Agrokor se događa dvostruka krađa hrvatskih građana: prvo su Todorić i njegov sustav sistematično potkradali porezne obveznike, a sada državni odvjetnik Turudić donese oslobađajuće Rješenje za Todorićevu djecu i najbliže suradnike, i to na način da odvjetnike Todorićevoj djeci mora platiti država, to jest hrvatski građani. Znači, medicinska sestra s Rebra plaća Todorićevoj obitelji odvjetnike, a oni žive u dvorcu i u luksuzu kao arapski šeici!

– nitko od političara i medija se nije uzbuđivao što afera INA, u kojoj je ukradeno 130 milijuna eura, do danas nije rasvijetljena, i što već 4. godinu nije održano ni jedno ročište; ili što afera JANAF ni 6. godinu nije rasvijetljena, niti je održano suđenje.

– nitko od političara i medija se nije uzbuđivao što je državna tvrtka Jadrolinija plaćala vrijednost tri katamarana, a isporučena su im dva, i što su zbog starih i ne-održavanih trajekta poginula tri pomorca – a za tu tragediju nitko nije odgovarao.

Ovako bih mogla napisati cijelu knjigu o slučajevima koji trebaju biti u žiži javnosti, i zbog kojih javnost i oporba trebaju dizati „pobunu“ – ali ne, njima smeta Dabrina pjesma.

Ovdje dolazimo do još jednog apsurda: medijima i političarima smeta Dabrina neprimjerena pjesma, ali im ne smeta četnička pjesma partrijarha Porfirija. Štoviše, i nakon javnog dokaza kako pjeva četničke pjesme i svojata hrvatski teritorij, hrvatski mediji i hrvatski političari tretiraju ga kao moralnu vertikalu.

Medijima i političarima ne smeta što zastupnik u Hrvatskom saboru (dakle, osoba koju mi plaćamo) Milorad Pupovac slavi genocid u Srebrenici, i što organizira skupove na kojima nastupaju likovi kao što je banjalučki gradonačelnik koji otvoreno širi četništvo – a to sve s odobravanjem sluša saborska zastupnica Anja Šimpraga.

Postavlja se pitanje – u kakvoj Hrvatskoj mi živimo? Tko ima pravo slaviti genocidno velikosrpsko orgijanje, a Hrvatsku i hrvatske građane konstantno vrijeđati i lažno optuživati? Svatko normalan se pita je li Hrvatska okupirana od srbofilskih medija, koje na dnevnoj bazi vrijeđaju Hrvatsku i hrvatske građane?

Pogledajmo kako se druge države odnose naspram svoje prošlosti. Imamo tako primjer Baltičkih država, Litve, Letonije i Estonije, koje svake godine u ožujku obilježavaju sjećanja na svoje veterane – a ti veterani su bili u SS postrojbama i borili su se tada protiv Sovjetske armije, to jest, protiv Rusa.

Na međunarodne kritike, kako mogu slaviti SS vojnike, te države kažu kako je to bila opravdana borba protiv ruskih postrojbi koje su činile zločine protiv njihovih naroda, i oni nisu imali izlaza nego se udružiti s drugim zlikovcima, dakle, SS postrojbama.

Sadašnja Europska povjerenica za vanjsku politiku, Kaja Kalas, koja medijski nastupa izrazito progresivno, kao premijerka Estonije također je obilježavala navedeno komemoriranje vojnika SS postrojbi.

Potpuno je jasno da kada se u Hrvatskoj pjevaju neprimjerene pjesme, ljudi koji ih pjevaju time ne postaju nikakvi kriminalci, niti fašisti, već je uglavnom riječ o otvorenom otporu desetljetnom klevetničkom ponižavanju Hrvatske, koje je upravo u ovoj plenkovićevsko-milanoviševskoj vladavini doseglo vrhunac.

Bolna hrvatska povijest poprilično se podudara se s poviješću baltičkih država. Jer, kao što Estonci, Litvanci i Letonci kažu – nama je jedan totalitarizam zamijenio drugi totalitarizam, mi u Hrvatskoj možemo s pravom reći da javni narativ, u kojemu se slave komunistički sustav i partizanski pokret, jest otvoreno vrijeđanje hrvatskog naroda.

Jer, Hrvati kao narod doživjeli su najveća poslijeratna stradanja u Europi. Masovne egzekucije koje su počinili komunisti nad hrvatskim nedužnim civilima, su u Europi neviđene. Taj razmjer zločina u odnosu na veličinu hrvatske nacije jest brutalan i nezabilježen u Europi.

I umjesto da njegujemo pijetet prema svakoj nevinoj žrtvi, mi u Hrvatskoj dan-danas imamo slavljenje partizanskih zločina, i vrijeđanje hrvatskih žrtava.

Taj protucivilizacijski pristup vladajuće strukture primjenjuju i na Domovinski rat. Tako znamo imena četiriju srpskih ubijenih civila u Osijeku, ali ne znamo nijedno ime od tisuću ubijenih hrvatskih civila u Osijeku.

Dakle, prikazivanjem laži kao istine došli smo u stanje, da hrvatska država plaća odštetu obiteljima srpskih agresorskih vojnika poginulih u napadima na Hrvatsku. Taj protucivilizacijski, i u povijesti nezabilježen čin, provode veliki domoljubi iz HDZ-a, DP-a i Hrebakovog HSLS-a.

Vrhunac ovog silovanja zdravog razuma jest činjenica da Hrvatska ima najcenzuriranije medije u Europi, i da je novinarska profesija izbrisana iz riječnika hrvatskog jezika.

Vjerodostojnost medija u Hrvatskoj ne postoji. Svi hrvatski mediji bi propali kada im korumpirani političari ne bi davali naše novce iz državnog proračuna, jamačno protupravno.

I onda ti, beskorisni medijski plaćenici na svakodnevnoj bazi šire velikosrpsku ideologiju (kao taj Index, JL i VL); prešućuju međunarodne presude, i Odluku Opće skupštine UN-a o proglašenju Dana sjećanja na genocid u Srebrenici međunarodnim Danom sječanje na žrtve svih genocida u svijetu, ali pjesmu jednog zastupnika stiliziraju u nacionalnu katastrofu.

A o hrvatskim medijima najbolje govori činjenica da je predsjednik HND-a Hrvoje Zovko zaposlenik Pupovčevih srpskih novosti, te da je njegova potpresjenica Slavica Lukić nevjenčana supruga Milorada Pupovca. Ova činjenica govori da Pupovac upravlja medijima u Hrvatskoj.

Ali da ne bismo bili u zabludi – Hrvatskoj nije problem Milorad Pupovac, i on nije oteo moć u Hrvatskoj, već mu ju je netko dao.
Hrvatski problem su korumpirani političari, koje netko ucjenjuje, da provode politiku protiv hrvatskih građana.

Zakonom zdrave logike, ako hrvatski političari rade u interesu Srbije, a to ovaj tekst dokazuje, onda zasigurno hrvatske političare ne ucjenjuju talijanska ili francuska tajna služba, već beogradska.

Stoga, svi vi koji sumnjate u ove navode, zapitajte se – jesu li ovo činjenice, i bi li opisano stanje u Hrvatskoj bilo moguće u bilo kojoj drugoj državi EU?

Zaključno, Hrvatskoj treba vladavina prava, poštivanje zakona, i jamačno kažnjavanje svih lopova, i svih izdajnika.