Hrvatska ima probleme koje hrvatski građani osjećaju u svakodnevnici, od upisa djeteta u vrtić i plaćanja istog, do nedostupnosti zdravstvenih usluga.

Ali, u hrvatskoj javnosti ti problemi ne postoje. Mediji svakodnevno muljaju i izmišljaju te prikrivaju opće bezakonje koje imamo u Hrvatskoj.

Dokazano korumpirana Plenkovićeva vlast stvara umjetne afere koje onda tobože uspješno rješava, pri čemu mediji igraju krajnje sramotnu ulogu.

Najnoviji primjer je uhićenje saborskog zastupnika Josipa Šarića i direktora hrvatskih cesta Josipa Škorića. Mediji prikazuju ta uhićenja kao ozbiljnu borbu protiv korupcije, što je jeftina i neuvjerljiva laž.

U Hrvatskoj na korupciju ode 10 milijardi eura godišnje, a Šarića se uhićuje za plaćanje ručkova i kupovanja kravata. Dakle, riječ je o običnoj farsi.

Ali reakcija oporbe na Plenkovićeve igrokaze jest žalosna i jadna. Oporba djeluje po sljedećem modelu.

Zamislimo si situaciju u kojoj je izbio ogroman požar, za čije je gašenje potrebno na desetke vatrogasnih vozila i na stotine vatrogasaca, ali umjesto svih neophodnih vozila, dođu samo vatrogasci i požar gase dječjim vodenim pištoljima.

Upravo se opisana scena dogodila u Saboru pri ispitivanju Ivana Turudića, Glavnog državnog odvjetnika. Znači, korupcija razara Hrvatsku a glavni krivac je kontrolirani DORH, ali oporba postavlja jalova i njonjasta pitanja kompromitiranom i dubioznom Glavnom državnom odvjetniku Turudiću.

Cjelokupna oporba ponaša se kao da je Turudić vjerodostojna osoba, pa mu spočitavaju zašto je dojavio Andreju Plenkoviću da će zastupnik Josip Šarić i direktor Hrvatskih cesta Josip Škorić biti uhićeni, i da on to, eto, nije smio učiniti.

Dakle, to se zove ruganje hrvatskim građanima.

Ta oproba, koja Turudiću spočitava da je nešto dojavio Plenkoviću, očigledno ne zna „googlati“, jer da zna, onda bi s dva klika pronašla izjavu Zorana Milanovića od prije dvije godine, kada je prilikom uhićenja bivšeg ministra Darka Horvata izjavio kako se čudi Plenkoviću što mu je uhićen ministar, s obzirom na to da je on, (Zoran Milanović), za svog premijerskog mandata bio upoznat sa svim većim istragama DORH-a.

Znači, Milanović je javno rekao da je on – usput, protuustavno – kontrolirao istrage DORH-a. Ono što Milanović javno kaže Plenković također radi, samo bez javnog priznanja.

Dakle, i mala djeca u Hrvatskoj znaju da Plenković i ostali društveno-politički moćnici kontroliraju DORH, i da DORH ne radi svoj posao, niti radi po zakonu – a upravo zbog nerada DORH-a, u Hrvatskoj svake godine na korupciju ode 10 milijardi eura (što je 34 peljeških mostova!).

Znači, mizerne plaće, raspadnuto zdravstvo i raseljavanje ljudi jesu posljedica kontroliranog i blokiranog pravosuđa, a tu kontrolu politika vrši već desetljećima.

Hrvatska je vjerojatno jedina država u Europskoj uniji koja ima Glavnog državnog odvjetnika koji je sam predmet jedne optužnice. Naime, njemu je odijela kupovao optuženik, bivši direktor Janafa Dragan Kovačević. O drugim dubioznim činjenicama u svezi Ivana Turudića bezbroj puta sam i govorila, i pisala.

I ovdje smo kod one teze o ukradenim izborima za Hrvatski sabor, jer ponašanje zastupnika u Saboru danas dokazuje da je aktualni saziv ciljano formiran na način da u Hrvatskoj više nitko ne govori o stvarnim problemima.

Na aktualnom satu, prve sjednice nakon ljetne stanke, nitko nije spomenuo poginule pomorce Jadrolinije: Boška Kostovića, Marka Topića i Denisa Šarića, niti je itko spomenuo razloge za tu pogibiju. A razlog kao što znamo jest neviđena korupcija u Jadroliniji.

Zašto u Saboru nitko nije pitao Turudića zašto nije uhitio direktora Jadrolinije Davida Soptu i resornog ministra Olega Butkovića, s obzirom na to da je javno objavljeno da je Jadrolinija za cijenu tri katamarana kupila dva, te zbog još niza drugih nepravilnosti i kriminalnih nanošenja štete Jadroliniji pod njihovim vodstvom.

Dio današnje oporbe upozoravao me prije nekoliko godina da ne otvaram pojedine teme, kao što su pravosuđe, HNB, lihvarske agencije, standard hrvatskih građana – jer ću (po njihovim dobronamjernim savjetima) doći u medijsku izolaciju.

I, doista, OIP i ja jesmo u medijskoj izolaciji; a Hrvatska ima oporbu koja je – ili i sama korumpirana kao i vlast, ili je potpuno nesposobna i kukavička – te samim time u cijelosti bespotrebna.

Grdno se varaju svi ti gramzljivi scenaristi koji misle da će medijskim obmanama i protuustavnom blokadom pravnog poretka, Hrvatsku i hrvatske građane zadržati u mraku bezakonja.

Sigurna sam da ćemo OIP i ja u Hrvatskoj okupiti kritičnu masu koja će se obračunati s korupcijom i bezakonjem, u kojoj Glavni državni odvjetnik neće biti sam u korupciji, i u kojoj će vlada raditi za svoj narod a ne besramno svoj narod potkradati kao što to čini Plenković, Milanović i ostala družina.