Zastupnik u europskom Parlamentu Tomislav Sokol medijski je doveo u pitanje unutarstranački život u HDZ-u, ustvrdivši zdravo razumno da jednoumlje ne donosi nikakvo dobro. Usput je spomenuo da su osobe bliske Plenkoviću vršile pritisak i spriječile kandidaturu Sokolove supruge za nekakvu unutarstranačku poziciju u HDZ-u.

Sokolova kritika može se smatrati tzv. ”kamilica-kritikom”, jer Sokol uopće nije iznio one kritike koje bi jedan odgovoran političar bio dužan iznijeti, jer činjenica jest da je HDZ prestao biti strankom još od vremena Ive Sanadera, u kojoj ne vrijede nikakvi statuti, ni programi, već samo osobni interes. Ove činjenice je svjestan svaki iole razuman i informiran Hrvat.

Da ne bi bilo zabune, isto vrijedi i za SDP, koji nikada niti nije bio stranka, a službeni naziv SDP-a jest partija, dakle, Socijaldemokratska Partija, koja je i financijska i formalno-pravna nasljednica komunističke partije.

Dakle, Hrvatska ima dvije stranke koje s demokratskim vrijednostima i slobodarskom filozofijom, nemaju ništa zajedničko.

Međutim, problem u Hrvatskoj je razina jednoumlja u koje je potonulo hrvatsko društvo. Naime, na Sokolovu zdravorazumsku kritiku uslijedila je kanonada režimskih piskarala, i poznatih političkih, beskarakternih interesnih sljedbenika.

Tako je novinar Jutarnjeg lista Nino Đula objavio difamacijski tekst o Sokolu, slavodobitno utvrdivši da je Plenković Sokola spalio, a Gordan Jandroković zgraža se nad Sokolom, pozivajući da se sve rješava unutar stranke.

Činjenica je, pak, da je Sokol vrhunski obrazovan, i očigledno nije mogao više trpjeti tu sramotnu podaničko-smutljivu atmosferu koja vlada u HDZ-u – i to su osudili vodeći mediji i glavni polit-smutljivci!

Znači, u Hrvatskoj nije dopušteno imati svoj stav, te slično kao u mafiji (gdje postoji zavjet šutnje, Omerta), ni u HDZ-u se ne smije govoriti o demokratskoj deformaciji koja je u toj stranci na sceni.

Demokracija nije idealan oblik vladanja, ali bolji oblik ne postoji na ovom svijetu. Sastavni dio demokracije je sukobljavati argumente, kritizirati, i naravno nuditi rješenja, kako bi onda birač na temelju svoje prosudbe donio odluku tko treba upravljati društvom, odnosno, državom.

Osobno se sjećam Sabora HDZ-a za vrijeme Franje Tuđmana, koji su trajali po dva dana, i na kojima su nastupali razno-razni poznati i nepoznati, te je itekako bilo i kritika.

Mediji, kao što je Jutarnji List, Tuđmana su proglašavali autokratom, a izborom Sanadera za predsjednika HDZ-a, pa onda i Plenkovića – taj se dvojac medijski proglašava savršenim liberalnim demokratima.

Ovdje ističem da se kod Tuđmana svaki izaslanik mogao prijaviti da govori na tom Saboru. Kod Sanadera i Plenkovića ne može se svatko javiti, te govoriti smiju samo govornici koji moraju pjevati isključivo hvalospjeve o dvojcu, nekada Sanaderu, sada Plenkoviću.

Hrvatski mediji doista imaju jedinstveno shvaćanje demokracije i slobode!

Podsjećam tako na sam početak Plenkovićevog mandata, kada su Davor Ivo Stier i Miro Kovač, vrlo suptilno kritizirali stanje u Hrvatskoj, znači, Plenkovićevu vlast, na što ih je Plenković promptno smijenio sa stranačkih funkcija.

U svakoj stranci mora postojati red, ali ne smije postojati jednoumlje. Sadašnji njemački kancelar Friedrich Merz niz puta je pokušavao preuzeti vodstvo svog CDU-a, što mu je tek nakon niza godina pošlo za rukom.

Ovakvih primjera mogla bih nabrajati u nedogled. Dakle, primjeri u kojima se pojedinac ili manje skupine protive vodstvu stranke, te kad-tad od manjine postanu većina, jesu demokratski standard. Različita mišljenja, dakle, jesu osnovni postulati demokracije.

To u Hrvatskoj nažalost nije slučaj. U Hrvatskoj misliti svojom glavom i iznositi argumentirana stajališta, znači biti isključen iz svoje stranke ili biti medijski i politički izoliran, što ja i OIP itekako osjećamo.

Ali jednoumlje je štetno. Jednoumlje se temelji na nekritičnom sljedbeništvu pojedincu ili skupini, a motivi su uvijek karijerizam ili strah, to jest, kukavičluk. Oba motiva su pogrešna i štetna za društvo.

Pluralizam se, pak, temelji na natjecanju ideja, i na osobnim i mjerljivim rezultatima pojedinca. Znači, isključivo od pluralizma društvo može očekivati korist.

Valja podsjetiti da su izvorište jednoumlja u Hrvatskoj mediji, koji rade protivno profesionalnoj etici, koji zanemaruju činjenice, ideološki su ”nabrijani”, te su pogotovo korumpirani.

Hrvatski dužnosnici koji se u domaćim medijima slave, istinski su u međunarodnim okvirima predmet podsmjeha. Sjetimo se koliko je Sanader, po hrvatskim medijima, bio utjecajan u svijetu i EU, a uhićen je na granici kao sitni švercer – i nisam čula bilo čiju međunarodnu potporu za vrijeme njegova suđenja.

Identična situacije je s Andrejom Plenkovićem, kojeg hrvatski mediji slave kao utjecajnog u Europskoj uniji, a u EU ga smatraju najdosadnijim i naj-ne-originalnijim političarem koji šeta briselskim hodnicima.

Da je tomu tako, svjedoči činjenica da Hrvatska nema gotovo nijednog velikog, institucionalnog investitora iz EU, i da nijedna EU institucija nije nastanjena u Hrvatskoj.

Kao što se kaže u Svetom pismu – ”prepoznat ćete ih po djelima.”

Djela hrvatskih političara jesu standard hrvatskih građana i jednakopravnost građana pred zakonom. U Hrvatskoj je ta ravnopravnost ispod svake razine.

Stoga podržite nas u OIP-u, kako bismo uspostavili slobodu, pluralizam i vladavinu prava u Hrvatskoj, jer samo takva Hrvatska može biti uspješna Hrvatska!