Glavnoosumnjičeni u aferi Skijaški savez u kojoj je ukradeno 30 milijuna eura novaca hrvatskih građana, Vedran Pavlek, pobjegao je hrvatskim istražiteljima , iako je već bio lociran u Turskoj.

Mediji uobičajeno plasiraju ovu vijest na način da opravdavaju hrvatske vlasti, koje su tobože sve poduzele, „ali eto taj Pavlek je toliko sposoban da je umakao ruci pravde“.

Razina medijsko-političkih laganja u Hrvatskoj je dosegla takvu razinu da se one više ne mogu nazivati običnim laganjem, riječ je doslovno o ruganju hrvatskoj javnosti.

Svakome je u potpunosti jasno da su hrvatski istražitelji po nalogu ministra Božinovića i Državnog odvjetnika Turudića, omogućili Pavleku da pobjegne, kako bi onemogućili da Pavlek progovori s kim je sve dijelio ukradeni novac.

U slučaju Skijaškog saveza još jedanput se hrvatske građane tretira kao naivce, i servira im se jeftina laž o navodno složenom kriminalu, kojega se eto teško razotkriva.

Činjenica je da je hrvatska policija od turskih vlasti samo zatražila da se Pavleku oduzmu mobiteli i računala, ali nisu tražili njegovo uhićenje. Znači omogućili su Pavleku da pobjegne.

Nikoga tko je imalo informiran ne iznenađuje slučaj Skijaškog saveza i institucionalna zaštita koju imaju akteri krupnog kriminala. U Hrvatskoj se krupni kriminal štiti. Naravno iz razloga što je epicentar tog kriminala u samom središtu političke vlasti kojoj asistiraju mediji i pravosuđe

Pojednostavljeno govoreći, moćnici mogu sve i za njih uvijek postoji opravdanje, ali ako običan građanin ne plati 10 eura poreza, tu nema oprosta niti razumijevanja i prema njemu će se primijeniti sva žestina državne represije.

Međutim valja podsjetiti da bajkovito laganje o nemogućnosti sprječavanja kriminala ima svoju tradiciju u Hrvatskoj.

Ta tradicija dokazuje moju konstataciju da su moćnici uvijek u pravu i njima se ništa ne želi dokazati već se njihov kriminal štiti i to od strane samoga pravosuđa.

Sjetimo se tako da je vlasnik Atlantic grupe Emil Tedeschi umakao ruci pravde jer je DORH navodno zakasnio 1 sat uložiti žalbu na prvostupanjsku presudu, a vezanu za Tedeschijevu krađu novaca Grada Sinja, namijenjenoj za kupnju oružja 1991 godine. Tako je Tedeschi zbog kašnjenja od 1 sat ostao na slobodi i nije morao vratiti ukradeni novac!

Identičan slučaj se dogodio u aferi Plenkovićeve ministrice Žalac.

DORH je, sjetimo se, proglasio djelovanje Plenkovićeve ministrice Žalac čistim i zakonitim, iako je Žalac platila softver 13 milijuna kuna, a stvarna vrijednost je bila 3 milijuna kuna. Znači 10 milijuna kuna krađe za DORH je bilo ok.

Afera Žalac je postala afera samo zato što je Europsko tužiteljstvo djelovalo i dalo uhititi bivšu Plenkovićevu ministricu.

Ali Plenkovićeve strukture su se ipak pobrinule da se sa Žalac postupa blago. Ona je tako dobila od kontroliranog sudstva nisku zatvorsku kaznu, koju pak izvršava na način kao da je u hotelu. Gospođa se kreće naokolo bez nadzora, prima posjete bez ograničenja i ima svakojake privilegije.

Da ne bi bilo zabune, postupanje sa Žalac ili s Pavlekom iz Skijaškog saveza nije posebnost Plenkovićevih struktura, identičan je bio i slučaj s Radimirom Čačićem koji je izdržavao kaznu za vrijeme Milanovićeve vlade. Čačić je za vrijeme izdržavanja kazne viđan kako igra golf i naokolo se šeće. Toliko, dakle, o hrvatskom pravosuđu i njegovom djelovanju u interesu moćnika!

Kada si sastavni dio korumpiranih moćnika, kao što su Žalac, Pavlek, Tedeschi ili Radimir Čačić, i budeš iz bilo kojeg razloga kažnjen ili dođeš pred sud, sustav osigurava da budeš zaštićen, i da što laganije prođeš tu kaznu te da zadržiš ukradeno.

Međutim ako se suprotstaviš korupcionačkim nasilnicima, i progovoriš o lopovluku onda te sustav nagazi, i to brutalno.

Sjetimo se slučaja bivšeg potpredsjednika vlade Damira Polančeca, koji je javno prozvao Stipu Mesića da je kao Predsjednik republike muljao s tadašnjim direktorom Podravke Marincem i sređivao posudbe drugoj tvrtci, te nanio ozbiljne financijske štete samoj Podravci.

Mesić pak kao i drugi moćnici, a svi odreda imaju vezu sa bivšim komunističkim službama, ili su njihovi potomci, ne praštaju ako netko javno progovori o njihovom lopovluku, te su se okomili na Polančeca.

Polančec je tako osuđen da je organizirao postavljanje reflektora na seoskom nogometnom igralištu u Podravini.

Polančec je dakle napravio općekorisnu investiciju, i zbog toga je osuđen na 1 godinu zatvora.

Ovdje konstatiram da je Gabrijela Žalac ukrala hrvatskim poreznim obveznicima 10 milijuna kuna i osuđena je na 2 godine zatvora!

Znači Polančec je organizirao gradnju reflektora za selo u Podravini i nije uzeo novce za sebe već je doprinijeo seoskom nogometnom klubu i dobio je godinu zatvora, a Gabrijela Žalac je organizirala krađu 10 milijuna kuna novaca hrvatskih građana i dobila je 2 godine zatvora. Logiku donošenja presuda od strane hrvatskog pravosuđa ne razumije nitko u Hrvatskoj niti u svijetu, tu logiku razumije isključivo samo hrvatsko pravosuđe?!

Isto tako, Polančec je za razliku od hotelskog zatvorskog režima Gabrijele Žalac, tretiran rigorozno u zatvoru u Turopolju.

Polančec je kao fakultetski obrazovan zatvorenik morao cijeli dan tjerati ptice kormorane od ribnjaka u krugu zatvora, a istovremeno je nisko obrazovan zatvorenik radio u zatvorskoj knjižnici. Polančecu nisu dopuštali da ide na misu za katoličke blagdane, i nije dobio dana prijevremenog otpusta iz zatvora, a vidjet ćemo pak kako će to biti u slučaju Gabrijele Žalac.

Znamo da su Sanadera pustili prijevremeno iz zatvora, iako nije vratio novce za čiju krađu je osuđen.

Zakoni se, očito i dokazano, u Hrvatskoj provode selektivno, lopovluk je temeljna platforma vladajućih moćnika, a kada se slučajno ponekad razotkrije lopovluk onda se mediji i pravosuđe pobrinu da bude brzo zaboravljen.

Istrage se pak vode apsurdnom logikom. Tako je Sanader osuđen za slučaj INA, iako je mito zbog kojega je osuđen Sanader, potrošio Robert Ježić, koji nije osuđen niti je novac vratio u državni proračun.

Kao i u drugim apsurdnim odlukama hrvatskog pravosuđa i u slučaju Skijaškog saveza djeluje se proturazumno i apsurdno. Tako osoba koja je uhvaćena sa crnim novcima, Neno Eror, nije bio uopće u pritvoru niti je za njega tražen pritvor, a predsjednik Skijaškog saveza, izvjesni Miho Glavić uopće nije osumnjičen. Kako je moguće da predsjednik saveza ne primijeti da se iz saveza kojega vodi, godišnje ukrade pola prihoda?!

Usput, taj Miho Glavić je do ušiju umočen u aferu Agrokor, za koju kao i nitko do sada nije odgovarao.

Kada sagledamo sve opisano onda ne čude i posljedice koje snose hrvatski građani zbog ovog divljačkog lopovluka koji vlada Hrvatskom.

Kada vam se u Hrvatskoj dijagnosticira karcinom onda ne dobivate onu terapiju kakvu dobivaju pacijenti u drugim europskim državama. Na primjer, pacijentici kojoj se dijagnosticira karcinom u Njemačkoj, radi se osobna terapija koja sadržava i takozvanu imuno-terapiju, to pak u Hrvatskoj nije slučaj jer navodno nema novaca za skupa liječenja.

Ili kada vam je dijete bolesno, manje-više morate sustavno participirati u troškovima liječenja, znači niti djeca u Hrvatskoj nemaju potpunu zdravstvenu zaštitu.

Razlog je jasan, ako se ovako brutalno krade, onda je i logično da nema novaca za zdravstvo, školstvo ili za plaće policajaca.

Znači, u Hrvatskoj je sve jasno, nepoštivanje zakona, i zaštita lopovluka od onih koji su plaćeni da sprječavaju lopovluk, jesu glavni uzročnici lošeg životnog standarda hrvatskih građana, ali i svih drugih društvenih devijacija kojima su izloženi hrvatski građani.

Ovo stanje u Hrvatskoj jest dakako isključivo moguće zato što su sve političke stranke koje su zastupljene u Saboru ili same u korupciji ili se prave da ne vide te silne zlouporabe, i samim tim sudjeluju u tim nečasnim i protuhrvatskim radnjama.

Rješenje jest jednostavno i jedino je moguće, ono se zove vladavina prava, poštivanje zakona i kažnjavanje svih onih koji su uspostavili ovaj protupravni poredak u Hrvatsku.

Mi u OIP-u znamo kako, i čvrsto smo odlučni uspostaviti reda u svoju Domovinu, zato nas podržite, jer samo uređena Hrvatska može biti uspješna Hrvatska!