Prije 31 godinu Hrvatska je u vojno-redarstvenoj akciji Bljesak munjevito oslobodila Zapadnu Slavoniju.

Vojna efikasnost naših braniteljskih heroja u navedenoj vojnoj operaciji zadivila je Hrvatsku, ali i svijet, a bajka o navodno jakoj srpskoj vojsci istopila je se kao proljetni snijeg.

Hrvatska je u toj vojnoj operaciji imala ratni cilj, kao što su ratne ciljeve, primjerice, imale Francuska, Češka ili Poljska kada su oslobađale svoj teritorij od nacističke Njemačke. Posljedica svake vojne pobjede jest da pobjednik uspostavi one ciljeve i uređenje, zbog kojih je i izvela vojne operacije.

Hrvatska zasigurno nije provela vojnu operaciju Bljesak kako bi se svake godine u Okučanima okupili mrzovoljni i nezainteresirani političari, koji nevoljko odrecitiraju uvijek iste parole, i što brže sjednu u svoje luksuzne limuzine i odu svoj luksuzni svijet.

Hrvatska je, dakako, imala ratne ciljeve u Bljesku. Te ciljeve je tadašnji predsjednik Franjo Tuđman i službeno formulirao i javno objavio, identično kao što su saveznici u Drugom svjetskom ratu imali ratni cilj, koji su nakon pobjede protiv hitlerovske Njemačke i implementirali.

Dakle, svaki rat i svaka strana u bilo kojemu ratnom sukobu ima svoj cilj, tako je bilo i tako će uvijek biti.

Ratni cilj svih oslobodilačkih akcija u Domovinskom ratu, tako i akcije Bljesak, glasio je: uspostava ustavno-pravnog poretka na hrvatskom državnom teritoriju.

Znači, naši branitelji su ginuli, ili bili ranjavani, kako bi se na tada okupiranim područjima započelo s primjenom hrvatskih zakona.

A hrvatski Ustav i zakoni jamče da su svi građani jednaki pred zakonom, da svatko odgovara za svoja djela, da svatko podnosi jednak porezni teret i da je Hrvatska socijalna država – dakle, ove ustavne vrijednosti su bile cilj akcije Bljesak, i zbog ovih ciljeva su naši dečki ginuli.

A provedba ratnih ciljeva se vidi i u odnosu države prema svojim građanima, prema svojim vojnicima i prema svojoj povijesti.

Svaka država na svijetu, dakle, posebno poštuje svoje zaslužne građane, a hrvatski branitelji jesu najzaslužniji za hrvatsku slobodu, i upravo iz dubokog poštovanja prema našim hrvatskim braniteljima ne želim licemjerno i prigodničarski govoriti o zaslugama hrvatskih branitelja, već postaviti pitanje: je li Hrvatska ostvarila ratne ciljeve akcije Bljesak, ili je pobjeda u ratu izgubljena u miru?

Je li, dakle, Hrvatska uspostavila ustavne vrijednosti koje je trebala uspostaviti nakon akcije Bljesak? Jesu li hrvatski građani ravnopravni pred zakonom? Plaća li svatko u Hrvatskoj pravično i zakonito porez? Jesmo li jednaki pred sudom? Štiti li sud u Hrvatskoj svakoga na temelju zakona? I, imaju li svi građani jednaku zdravstvenu zaštitu?

Odgovor je nedvojbeno ne!

Zamislimo si da su saveznici u Drugom svjetskom ratu, nakon što su porazili Hitlerov režim, dopustili da taj zločinački režim nastavi djelovati. Ovaj scenarij je naravno nezamisliv. Jer, kada vojno ostvarite pobjedu, tada provodite i ratni cilj zbog kojeg ste ratovali.

Saveznici su nakon svrgavanja hitlerovskog režima uspostavili drugačiju vlast, i odstranili iz javnog života podupiratelje tog režima.

Ili pogledajmo primjer Francuske. Kada je general Charles de Gaulle zajedno sa saveznicima oslobodio Pariz, svi oni koji su surađivali s Njemačkim okupatorima bili su brutalno kažnjavani. Francuski osloboditelji su pri kažnjavanju Francuza koji su surađivali s Nacistima, počinili i zločine. Tako su Francuskinje koje su imale veze s njemačkim vojnicima, šišane kako bi bile sramoćene; neke su i ubijene. Masovno su vršene likvidacije Francuza za koje se smatralo da su bili izdajnici.

A pogledajmo stanje u Hrvatskoj. Ono je u potpunosti suprotno od francuskog ili poljskog iskustva. U Hrvatskoj, naime, vlada otvorena politička izdaja i neviđena društvena nepravda!

Milanovićevsko-plenkovićevska vlast plaća odštete obiteljima poginulih srpskih vojnika, znači, Hrvatska plaća agresiju na samu sebe!

Istovremeno, Srbija nije platila ni jedan cent Hrvatskoj zbog ratnog razaranja, niti je platila ijedan cent hrvatskim građanima koje je držala u svojim koncentracijskim logorima na teritoriju Srbije!

A ratni zločinac Mile Martić koji se javno hvalio da je bombardirao Zagreb i druge hrvatske gradove prima hrvatsku mirovinu.

Podsjećam da su 2. i 3. svibnja 1995. godine, Srbi bombardirali centar Zagreba, dječju bolnicu u Klaićevoj, Hrvatsko narodno kazalište i niz drugih lokacija. U tom bombardiranju s nedopuštenim kazetnim bombama, poginulo je 7 hrvatskih građana i 200 ih je ranjeno, te je iz tog razloga Međunarodni sud osudio Milu Martića zbog ratnog zločina, i odredio mu dugogodišnji zatvor.

Što je Hrvatska napravila nakon navedene presude Martiću? Ništa! Kao što sam spomenula, Hrvatska isplaćuje Mili Martiću mirovinu, koju mu šalje u zatvor u kojemu se nalazi zbog zločina nad hrvatskim građanima. Doista neviđeni skandal!

Netko će reći da je mirovina stečeno pravo na koje ima pravo i ratni zločinac, i ja se s tim slažem! Međutim, ako imate presudu da vam je netko počinio štetu, onda svaki pojedinac ili država nakon takve presude, obračuna i štetu koja je sudski utvrđena. Znači, Hrvatska je trebala obračunati štetu koju je Martić počinio bombardirajući Zagreb i druge hrvatske gradove. Ta šteta koju je Hrvatska trebala obračunati iznosila bi na stotine milijuna eura, te Martić nikada ne bi vidio hrvatske mirovine kao, ni njegovi nasljednici u 100-tom koljenu.

Ali Hrvatska nije Martiću obračunala štetu; hrvatski porezni obveznici plaćaju ratnom zločincu Martiću mirovinu, a sin Mile Martića, Duško Martić, direktor je na N1 i Novoj TV u Hrvatskoj.

Zamislite da je sin Heinricha Himmlera direktor televizija u Poljskoj ili u Francuskoj. Dakle, to je nezamislivo.

Hrvatska, točnije, hrvatske vladajuće strukture, odnose se prema svojim građanima kao ni jedna država u modernoj povijesti.

Ratni zločinci, koji su ubijali hrvatske građane, primaju mirovine od Hrvatske, sinovi ratnih zločinaca su na vodećim pozicijama, a hrvatski mediji skupa s političarima, protivno povijesnim činjenicama koje su potvrđene međunarodnim presudama, izmišljaju Hrvatskoj ratne zločine te prešućuju ili umanjuju srpske zločine.

Hrvatsko ministarstvo kulture koje vodi dokazano korumpirana Nina Obuljen Koržinek, novcima hrvatskih građana financira filmove iz Srbije koje režiraju velikosrpski redatelji.

Danas, primjerice, na dan obljetnice Bljeska, na državnom HRT-u nema ni jednog (ni dokumentarnog, ni igranog) filma o Bljesku, niti o hrvatskim žrtvama. Hrvatska nije snimila film o sedmero poginulih u Martićevom bombardiranju zagrebačke Klaićeve dječje bolnice, niti o bombardiranju hrvatskih baletanki u HNK, na koje su tada pale granate.

Doista, Hrvatska nije provela ratne ciljeve za koje su se hrvatski branitelji herojski borili.

U Hrvatskoj su na vodećim pozicijama osobe koje se nisu ni borile za Hrvatsku, niti je izvjesno jesu li uopće željele slobodnu Hrvatsku.

Plenković, Milanović ili Jandroković drže Hrvatsku u medijskoj tami i ne dopuštaju da hrvatski građani imaju ista prava kao drugi europski narodi. U Hrvatskoj ne postoji tržišna ni bilo koja druga ravnopravnost. Posljedice su abnormalne cijene i mizerne plaće.

Kada kao običan građanin ne platite parkirališnu kaznu, onda vas se drugi dan ovrši; ali kada ste dio struktura, onda možete što vas je volja.

U Hrvatskoj su afere izvan svih zamislivih kriterija, krade se u športskim savezima, krade se na donacijama za bolesnu djecu, a provizije nisu više 10 posto kao nekada, već su u međuvremenu narasle na nevjerojatnih 300 posto.

Osobe koje su u vlasti, ili su bile u vlasti, ponašaju se kao afrički diktatori, jer, kako drugačije objasniti slučaj bivšeg državnog inspektora Andrije Mikulića koji ima lovačku pušku koja vrijedi 100 tisuća eura!?

Ovo opisano stanje nije posljedica legitimne vlasti. Naime, vlast u Hrvatskoj je posljedica sustavnog kršenja zakona i elementarnih europskih, hrvatskih i demokratskih vrijednosti.

Jer, u Hrvatskoj se protuustavno korumpiraju mediji kako bi vršili cenzuru, pravosuđe je otvoreno uvezano s vlašću u korupciji, a dokazi o izbornim krađama ostaju neodgovoreni!

Znači, Hrvatska jest u svojevrsnoj političko-društvenoj okupaciji!

Ali mi se ne smijemo predati malodušju, već smo dužni boriti za pravednu Hrvatsku, i do kraja provesti ratne ciljeve akcije Bljeska.

Mi smo dužni uspostaviti vladavinu prava, znači, uspostaviti Hrvatsku ravnopravnih i jednakih, a ukloniti ovu današnju u kojoj jedna mala skupina zlostavlja većinsku i poštenu Hrvatsku!

U ispravnim ciljevima su uspjeli naši heroji prije 31 godinu u akciji Bljesak; znači da možemo i mi uspjeti, i od Hrvatske stvoriti uspješnu i pravednu državu!

Neka je slava i vječna hvala svim žrtvama oslobodilačke akcije Bljesak, i svima koji su svoj život položili za slobodu Hrvatske!