Vrlo često me pitaju ljudi – „zašto Crkva šuti na nepravde koje Hrvatsku razaraju“?
To pitanje jest ujedno i nedvojbeni dokaz da je Katolička Crkva hrvatskome narodu, čak i onima koji nisu praktični vjernici, ključni autoritet, te da ogromna većina hrvatskih građana očekuje u najmanju ruku jasan stav, o pojedinim problemima svoje svakodnevnice!
Na početku naglašavam da ovim osvrtom ne želim Katoličku Crkvu kritizirati, niti smatram da Crkva treba rješavati svakodnevne probleme hrvatskog društva, već kao pripadnica Katoličke Crkve, želim potaknuti na razmišljanje pastire Crkve u Hrvata, o ispravnosti njihovog društvenog djelovanja.
Prije dva dana je američki potpredsjednik James David Vance održao vrlo upečatljiv govor na sigurnosnoj konferenciji u Münchenu.
Potpredsjednik Vance je citirao i Sv. Ivana Pavla II, te je konstatirao da su u Europi ugroženi temeljni demokratski principi, ali da su ugrožene i medijske slobode, koje Vance ispravno smatra temeljem demokratskog poretka.
Konstatirao je da su vladajuće elite u Europskoj uniji odnarođene, te da se boje svojega naroda!
Američki potpredsjednik Vance je svoju kritiku usmjerio zasigurno na velike države kao što su Francuska i Njemačka, ali ta uplašena, korumpirana elita koju Vance spominje, jest upravo u Hrvatskoj dugi niz godina na vlasti.
Stoga se pitamo, zašto pastiri naše (hrvatske) Crkve šute na duhovno-koruptivno nasilje, koje provode elite u Hrvatskoj?
Strah plenkovićevsko-mesićevsko-šeksovsko-milanovićevskih struktura od svojega naroda, vidimo na zagrebačkom Trgu Svetog Marka koji je godinama ograđen.
Ta struktura pokazuje strah na svakom koraku – od proslave Oluje u Kninu do karikaturalne prisege koju će sutra imati Milanović, a koju organizira na 100 kvadrata prostora, te na istu poziva svoj maleni krug podupiratelja – dakle, jadno i nedostojno.
Ovdje dolazimo do uloge Katoličke Crkve u Hrvatskoj.
Blaženi Alojzije Stepinac je zbog svoje vjere i svojih beskompromisnih zalaganja za Kristovu Crkvu, ali i za prava hrvatskog naroda, prvo završio u zatvoru, a onda je u kućnoj izolaciji naposljetku bio i otrovan.
Stepinac je bio svjestan opasnosti za svoj ovozemaljski život, ukoliko se suprotstavlja komunističkoj vlasti, ali njegova duboka vjera u Isusa Krista i vječni život, te njegova nacionalna svijest, nije mu dopuštala šutjeti na opće nasilje i nepravdu koju su činile komunističke vlasti.
Zašto, dakle, današnja Crkva u Hrvata ne progovori:
O KORUPCIJI koja Hrvatskoj prouzroči godišnju izravnu štetu od 10 milijardi eura, i koja je iz Hrvatske potjerala 600 tisuća hrvatskih građana?
O NASILJU LIHVARSKIH AGENCIJA nad nezaštićenim hrvatskim građanima? Takvo djelovanje lihvarskih agencija ne postoji u nijednoj drugoj državi Europske unije. Znači, odgovornost za patnju hrvatskih građana snose vlasti u Hrvatskoj – od Borisa Vujčića, Zorana Milanovića do Andreja Plenkovića.
O RASPADNUTOM ZDRAVSTVU koje traumatizira i zdravstvene djelatnike, i pacijente? Korist od tog kaosa u zdravstvu imaju samo uske korumpirane skupine.
O MEDIJSKOJ CENZURI i manipulaciji koja vlada u Hrvatskoj? Mediji su pod sustavnom kontrolom vladajućih moćnika. Te medije se izravno korumpira novcima hrvatskih građana. Svi ti mediji – od Večernjeg do Jutarnjeg, od Nove TV do HRT-a – ne žive od svoga rada, već od novaca koje im omogućuju političke strukture, a zauzvrat ti mediji hrvatskoj javnosti uskraćuju pravo na informaciju i plasiraju im laži i manipulacije. Nažalost, i na sam Hrvatski katolički radio postavljen je čovjek koji je prokušani izvršitelj korumpiranih struktura, Siniša Kovačić, koji je bio i ravnatelj HRT-a. Kako to da uz toliko poštenih i profesionalnih novinara, Katolički radio vodi izvršitelj korumpiranih struktura?
O SAMOUBOJSTVU više od 3 tisuće hrvatskih branitelja? Zašto si oni koji su pokazali najviše ljudske vrline i požrtvovanost, oduzimaju život? Koliko se branitelja ubilo jer više nisu mogli gledati nepravdu koju čine oholi, blijedi, ne-autentični činovnici koji glume političare u Hrvatskoj?
O SMRTI BOŠKA KOSTOVIĆA, MARKA TOPIĆA i DENISA ŠARIĆA, pomoraca Jadrolinije koji su poginuli zbog korupcije Plenkovićeve Uprave Jadrolinije i ministarstva prometa?
O SMRTI MARIJA GUSKA, TADIJE MATKOVIĆA i sedamnaestogodišnjeg FILIPA PEZIĆA? Oni su poginuli u željezničkoj nesreći kod Novske kada je putnički vlak udario u vlak koji je u vlasništvo Plenkovićevog tajkuna Pavla Vujnovca.
O KRAĐI GLASOVA NA IZBORIMA? Kako je moguće da nitko ne reagira na činjenicu da jedino mi Hrvati u cijeloj Europskoj uniji ne potvrđujemo primitak glasačkog listića, što je otvoreni prostor za manipuliranje na izborima? Kako je moguće da nitko ne reagira na činjenicu da glasačke listiće u Hrvatskoj tiska nećak udbaša Vladimira Šeksa?
Čega se dakle boje današnji crkveni velikodostojnici, zašto šute na sve ove nepravde?
Ivan Pavao drugi je uvijek ponavljao Isusove riječi – „Ne bojte se“.
Isus Krist nam kaže „dođite svi umoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“, dakle, crkva treba biti uz slabe i nemoćne, a ne uz korumpirane moćnike!
Koji je onda razlog da naši crkveni pastiri imaju takvu bliskost s moćnima, a istovremeno zanemaruju patnje svojega vjerničkog stada?
Zašto se biskupi naslikavaju s Plenkovićem, Jandrokovićem ili Milanovićem te s drugim državnim i lokalnim dužnosnicima?
Neki će ta javna druženja nazvati obvezom poštivanja svjetovne vlasti. Međutim, to je samo djelomično točno.
Kontakt s predstavnicima vlasti jest obveza; ali demonstrirati bliskost s osobama koje su personifikacija bezbožnog lopovluka i srebroljublja, jest grijeh. Upravo tu bliskost biskupa s vlašću (i svjesno, a vjerojatno djelomično i naivno), jest ono što mnoge vjernike žalosti.
Kardinal Kuharić prosvjedovao je kod tadašnjeg predsjednika Tuđmana zato što je na izborima 1992. godine medijski zlorabilo Crkvu u političke svrhe. Treba napomenuti da su Kuharić i Tuđman bili bliski i imali kontakt za vrijeme komunističke diktature, te da su i Kuharić i Tuđman sanjali slobodnu Hrvatsku, ali je Kuharić bio beskompromisan kada je crkveno poslanje bilo ugroženo.
A crkveni nauk je jasan – lopovluk je teški grijeh, laž je teški grijeh, krivo svjedočenje jest teški grijeh!
Navedeni grijesi jesu nosivi stupovi hrvatskih vlasti zadnjih 25 godina, i ti grijesi jesu razlog za sve probleme koje imamo u Hrvatskoj.
Isus Krist tijekom svoje patnje komunicira s okupacijskom vlašću, dakle, On odgovara na pitanja Poncija Pilata (koji je predstavnik Rimske vlasti), ali sa židovskim kraljem Herodom koji je u tadašnjoj Judeji simbolizirao dekadenciju, nije progovorio ni riječi!
A današnje vlasti u Hrvatskoj jesu doista dekadentne, te Hrvatsku razaraju.
Možemo li si zamisliti koliko obitelji proživljava krize zato što su blokirane. te ne mogu podmiriti svakodnevne životne troškove?
Koliko ljudi živi u tjeskobi i nemiru, zbog izloženosti nepravdi koje doživljavaju pred upravnim i sudskim tijelima u Hrvatskoj, ili nepravdi koje doživljavaju na radnom mjestu?
U nizu razgovora s crkvenim dužnosnicima često čujem opravdanje kao što su – „mi ne znamo je li sve istina o korupciji o kojoj se priča“ ili „pojedini lopovluk nije dokazan na sudu“!
Ovdje valja napomenuti da je Katolička Crkva u svojoj povijesti imala i pastire koji su bili protuteža blaženom Stepincu. Na primjer:
Profesor Svetozar Rittig bio je svećenik, župnik župe Svetog Marka i ministar u komunističkoj vladi Hrvatske 1946. godine.
Dok je Rittig bio ministar u komunističkoj vladi, njegov šef, Alojzije Stepinac, bio je osuđen od komunističkog suda.
Dok je Stepinac bio u zatvoru u Lepoglavi, Rittig je postao akademik JAZU-a (sadašnji HAZU).
Kada su komunističke horde 1947. u istarskom Lanišću ubile mladog svećenika Miroslava Bulešića, Rittig je sastančio s Vladimirom Bakarićem i Titom.
Rittig je, za pretpostaviti je, isto govorio da on ništa ne zna o ubojstvima, i da je Stepinac slučaj pravosuđa koje se i tada nazivalo neovisnim, i u koje se on ne može miješati.
Stoga se velikodostojnici današnje Crkve u Hrvata trebaju pitati – koje vrijednosti oni promiču? Stepinčeve i Kuharićeve, ili Rittigove?
Jer, po djelima ćete ih prepoznati kaže Sveto pismo. A djela ćemo ponijeti pred Gospodina, koji će nas pitati jesmo li nahranili gladne, pomogli bolesne, tješili tjeskobne, i jesmo li se digli protiv nepravde.
Ili smo se gostili na dvorovima s moćnicima. Jer, ako Hrvatsko katoličko sveučilište angažira osobe kao što je Ivan Malenica, bivši ministar pravosuđa a sada saborski zastupnik, koji je aktivno štitio lihvarske agencije, onda je to u najmanju ruku tužna istina. Usput, Malenica nema nikakvu akademsku karijeru koja bi ga kvalificirala za predavača na Katoličkom sveučilištu.
Stoga, dragi naši crkveni pastiri, zapitajte si kako bi blaženi Alojzije Stepinac i sluga Božji Franjo Kuharić reagirali na političare koji su doveli do stanja da Hrvatsku napusti 600 tisuća ljudi, i da 72 posto mladih razmišlja o napuštanju Hrvatske.
Budite sigurni da bi Stepinac i Kuharić jasno rekli svoje stavove i ne bi tim smutljivim likovima rezervirali prva mjesta u crkvama.
Hrvatska je bogata država, Hrvati su marljiv i pošten narod, i jedino što nas sprječava da budemo uspješni jesu lopovske i izdajničke elite. Zato smo dužni izboriti se za vladavinu prava i jednakost, kako bi Hrvatska bila uspješna država, a Hrvati spokojan narod koji će se vraćati u svoju Domovinu, a ne iz nje iseljavati!
