Slike uz ovu objavu jesu dokaz da hrvatskom vlada politička močvara.

Dakle, Hrvatskom vladaju osobe bez morala i svjetonazora, osobe kojima ništa nije sveto, i za koje postoji samo njihov osobni interes, a patnju svojih susjeda, patnju svojih prijatelja ili patnju svojih sugrađana, ti ljudi ne osjećaju.

Naslovna slika dokazuje da su HDZ, SDP, obavještajna zajednica ali i mediji međusobno uvezani, da je njihova jedina ideologija njihov osobni interes, a njihova neuvjerljiva javna prepucavanja jesu u stvarnosti obična podvala i jeftina predstava za javnost.

Znači, na slici vidimo SDP-ovu saborska zastupnicu Sanju Radolović, koja se 30. kolovoza ove godine u Poreču, srdačno druži i slika s dr. Krešimirom Rotimom, jednim od glavnih aktera lopovluka u takozvanom slučaju Beroš. Taj Krešimir Rotim, pak, korupcionaški je djelovao sa srbijanskim dubioznim poduzetnikom Sašom Pozderom, s obitelji Petrač i ministrom zdravstva Berošom, te su medicinsku opremu koja je tržišno vrijedila 140 tisuća eura, hrvatski porezni obveznici plaćali 450 tisuća eura.

Znači, SDP-ovoj saborskoj zastupnici Radolović krasti hrvatske porezne obveznike je sasvim u redu, i ona se smješka s dr. Rotimom na otvorenju još jedne njegove poliklinike.

Kao prvo u civiliziranim društvima postoji načelo javno odgovornog ponašanja; dakle, zastupnica u Saboru ne može se naslikavati s osobom koja je krala novce poreznih obveznika. U svakoj iole uređenoj državi se za ovakvo neodgovorno ponašanje automatski podnosi ostavka, što kod zastupnice Radolović nije slučaj.

Kako je, dakle, moguće da Sanja Radoliović nakon ovog skandaloznog slučaja, nije ni od strane medija, niti od njezinog SDP-a bila prisiljena podnijeti ostavku? Dakle, temeljno pitanje jest zašto se, i iz kojeg se razloga u Hrvatskoj politička pristojnost i demokratska kultura, ovako brutalno gaze? Kako je moguće i u čijem je interesu, da demokratske institucije ne reagiraju na otvoreno protucivilizacijsko ponašanja najviših državnih predstavnika, ali i kako je moguće da su mediji u Hrvatskoj do ove razine cenzurirani i da uopće ne reagiraju na slučajeve kao što je ovaj slučaj bahate potpore korupciji u slučaju zastupnice Radolović?

Odgovor na ovo pitanje nalazi se u donjoj fotografiji ove objave. Na njoj je ponovno dr. Krešimir Rotim, i to u društvu s Josipom Jurčevićem.

Josip Jurčević je špijun, a dr. Rotim liječnik. Što njih dvojicu povezuje da su ovako bliski? Inače, taj Jurčević široj javnosti je u biti nepoznanica, iako ga njegov životopis i njegov sadašnji status predisponiraju da bude svaki dan glavna ”medijska zvijezda”.

Naime, Josip Jurčević je suvlasnik Fortenove (bivši Agrokor), te glavni partner Plenkovićevog tajkuna Pavla Vujnovca; znači, Josip Jurčević je multi-milijunaš, a moguće je i da je milijarder. Međutim, signifikantno je to što je taj Jurčević do prije nekoliko godina bio zaposlenik hrvatske tajne službe SOA. Narodski rečeno, Jurčević je bio špijun, a sada je milijarder.

Je li ova činjenica o tom Josipu Jurčeviću razlog za medijski interes? Naravno da jest.

Jer, svako normalno uređeno društvo bi se pitalo kako je moguće stvoriti ovakvo bogatstvo u tako kratkom vremenu, te bi u svakoj uređenoj državi to bogaćenje bilo predmet medijskog istraživanja, ali i institucionalnog istraživanja Porezne uprave, policije ili parlamentarnog istražnog povjerenstva.

Hrvatska javnost, pak, o jednom od najbogatijih Hrvata ništa ne zna. Fotografija koju sam objavila jedna je od rijetkih fotografija koja o Jurčeviću uopće postoji.

Znači, u Hrvatskoj ne postoje slobodni mediji koji rade svoj posao, a bez slobodnih medija je nemoguće imati stabilan i efikasan demokratski poredak. A upravo je struktura koja se okuplja oko Josipa Jurčevića i Pavla Vujnovca od Plenkovića zadužena za kontrolu, to jest, korumpiranje medija. Ta struktura putem oglašavanja kontrolira i cenzurira medije, i to sve s novcima poreznih obveznika. Dakle, oni kažu pojedinom mediju što smije objavljivati, a što ne smiju objavljivati, i to vežu za oglašavanje u samom mediju, a vrlo često su u pitanju i ucjene koje bivši špijun Jurčević organizira.

Dakle, slobodni mediji su glavna opasnost sadašnjoj korumpiranoj močvari. Jer slobodni i necenzurirani mediji istraživali bi kako špijun, koji je zarađivao dvije tisuće eura, može nakon par godina imati milijarde eura; ili bi isto tako postavili pitanje odakle dr. Rotimu ovakvo poslovno carstvo – odakle, dakle, novci dr. Rotimu za njegov sustav poliklinika?

Pravosuđe svake uređene države bi nakon izbijanja afere Beroš (u kojoj se doznalo da su medicinski roboti tri puta skuplje plaćani) istražilo način nabave u ministarstvu zdravstva, i to nekoliko godina unazad; istražilo bi poslovanje dr. Rotima i svih drugih sudionika te afere.

Međutim, Državni odvjetnik Ivan Turudić je okončao ovu aferu praveći se da je sav kriminal u zdravstvu nabava nekoliko robota – što svatko normalan zna da tomu nije tako, jer lopovluk u zdravstvu se mjeri u desecima a,ko ne i stotinama milijuna eura godišnje.

Svakodnevno dobivam dojave o korupciji u zdravstvu, i to s konkretnim imenima i primjerima; neke od njih sam i kazneno prijavila, ali Turdićev DORH ih ignorira.

Ovo što sam opisala dokazuje da su u Hrvatskoj povezani svi sa svima: političari, mediji, špijuni i mafija – oni svi skupa imaju istu ciljanu skupinu u obzoru, a ta ciljana skupina jesu hrvatski građani. Jer, zastupnica Radolović zna da ako se jedan robot plati tri puta skuplje, da su hrvatski građani dobili jedan robot a platili su tri; znači, logika je jasna, korupcija izravno šteti svakome hrvatskom građaninu, a koristi, na primjer, samo dr. Rotimu ili sličnim osobama.

Ovo što su radili Rotim ili bivši ministar Beroš, isključivo je moguće zato što su mediji cenzurirani, a pravosuđe blokirano. U toj političko-društvenoj kaljuži valjaju se moćnici u Hrvatskoj. Ta kaljuža opstaje zato što ju ignoriraju oni koju ju ne smiju ignorirati. Svatko tko ima bilo kakvu društvenu ulogu ne smije šutjeti na ovakvu razinu bezakonja i nepravde.

A to bezakonje doslovno ubija. Ovih dana smo tako doznali, da zbog te silne krađe, hrvatski pacijenti umiru prije nego mogu ostvariti svoja zakonska prava. Naime, pravo na inkluzivni dodatak imaju teški pacijenti, vrlo često oboljeli od karcinoma, i njihov zahtjev bi se morao obraditi u roku od 15 dana; ali ti zahtjevi ne obrađuju se mjesecima, a nekad i više od godine dana. Znači, tisuće hrvatskih pacijenata je umrlo zbog ovoga bezakonja, ali nitko nije zbog toga odgovarao.

Ta vijest je bila aktualna jedan dan, umjesto da bude aktualna sve dok se odgovorni ne uklone s pozicija i budu privedeni pravdi.

Ovaj primjer jest odgovor svima koji tvrde da korupcija i nepravda nisu nekakav problem u Hrvatskoj. Ja ih pitam – jesu li 15 tisuća umrlih pacijenta, koji su umrli prije ostvarivanja svojih zakonskih prava, razlog da progovore i suprotstave se nepravdi koja razara hrvatsko društvo?

Doista, odgovor na koji način se izvući iz političke močvare jest vrlo jednostavan. On glasi: poštivanje zakona, sloboda medija i funkcionalno pravosuđe. Jedini koji traže istinske promjene u Hrvatskoj jesmo mi u OIP-u, i zato smo u medijskoj izolaciji.

Pozivam sve vas koji želite da u Hrvatskoj zavladaju pravda i blagostanje – podržite nas. Mi u OIP-u nikada nećemo odustati od borbe za uređenu i uspješnu Hrvatsku.