Kaže se da je noć najtamnija prije svitanja, a kako se stanje u kojem se Hrvatska nalazi nedvojbeno može nazvati političkom tamom, za očekivati je da će i u Hrvatskoj uskoro osvanuti svjetlo.
Dok se svjetska politička arhitektura dramatično mijenja, u Hrvatskoj se, ako sudimo medijsku i političku stvarnost, ne događa se ništa!
Mediji se bave svim mogućim inozemnim temama, bave se bizarnim tračevima, ali životom hrvatskih građana, ili stanjem Hrvatske države, ne bave se. Hrvatski političari su na godišnjem odmoru, ali s obzirom i na njihovo uobičajeno djelovanje, može se reći da je za njih godišnji odmor trajno stanje.
Usporedbe radi, njemačka vlada je sada, za vrijeme godišnjih odmora, donijela odluku da svaka tvrtka koja s državom radi više od 50 tisuća eura prometa, mora potpisati kolektivni ugovor za radnike. U Njemačkoj se podrazumijeva da je briga za građane smisao postojanja vlade i parlamenta.
U Hrvatskoj pak politika postoji zbog političara, ne zbog naroda, a sljedeći primjeri to dokazuju.
- kolovoza obilježili smo godišnjicu smrti trojice pomoraca Jadrolinije – Boška Kostovića, Marka Topića i Denisa Šarića, koji su poginuli na svome radnom mjestu.
Za smrt trojice pomoraca dokazano je odgovorno vodstvo Jadrolinije s njenim tadašnjim direktorom Davidom Soptom, ali ni nakon godinu dana nitko nije odgovarao za smrt trojice naših sugrađana.
Podsjećam da je taj Plenkovićev direktor Sopta nakon tragične smrti svojih zaposlenika naručio vještačenje ili bolje reći falsifikat, koji ga oslobađa krivnje. Taj je uradak platio 50 tisuća eura, Jadrolinijinih eura. Isto tako je Sopta platio i 25 tisuća Jadrolinijinih eura Krešimiru Macanu da mu u medijima popravi imidž nakon smrti njegovih zaposlenika.
Samo ove dvije činjenice su dovoljne da se Soptu procesuira, jer riječ je o novcima državne tvrtke, koje je Sopta koristio za osobne svrhe, ili bolje reći za manipuliranje javnosti.
Ali Sopta nije uhićen, niti je Sopta predmet medijskih izvještavanja. Također, temu Jadrolinije i smrt trojice pomoraca ne spominje nitko na političkoj sceni, niti vlast, niti takozvana oporba.
Slučaj Jadrolinije je dokaz da je u Hrvatskoj politički sustav suspendiran, da institucije države ne djeluju, da mediji ne rade profesionalno i da oporba ne vrši svoju zadaću. A država u kojoj oporba ne djeluje, ne može se smatrati demokratskom.
Slučajevi pak Ive Sanadera i Ivice Todorića, koji su se odigrali u zadnjih nekoliko tjedana isto tako svjedoče da u Hrvatskoj nemamo slobodne medije, niti Hrvatska ima oporbu.
Ivo Sanader pušten je na slobodu iako nije vratio navodni mito od 10 milijuna eura koje je primio od mađarskog MOL- a, vezano za MOL-ovo preuzimanje INE.
Unatoč tome što nije vratio ukradeno, sa Sanaderove kuće su skinute hipoteke i Republika Hrvatska ne namjerava oduzeti Sanaderu vilu u elitnom djelu Zagreba.
Pitam se kako država postupa kada su u pitanju obični građani? Zasigurno ne kao u slučaju Sanader. Poznajem bezbroj slučajeva kada država i za minimalni iznos poreznog duga prisilno naplaćuje dug oduzimanjem imovine i blokadom računa.
Uz navedeni slučaj Sanadera, slučaj Ivice Todorića još je apsurdniji, ili bolje rečeno uvredljiviji za sve hrvatske građane.
Todorić je napravio milijardske štete hrvatskim građanima, a njegov sustav bio je u pravom smislu te riječi, djelo „duboke države“. U Todorićev Agrokor bile su upletene sve vlade u zadnjih 25 godina. Taj je sustav radio izvan zakona i izrabljivao je hrvatske radnike, uništavao hrvatske dobavljače i generirao opću nelikvidnost.
Unatoč dokazanim i javno objavljenim lopovlucima Ivice Todorića i njegovih pomagača, Todorić dan danas živi u dvorcu koji po građevinskoj dozvoli uopće nije kuća, već je hotel, a Porezna uprava nije niti pokušala naplatiti dug od Todorića, kao i što mu nije oduzela taj dvorac.
Najnovija odluka Državnog odvjetnika Ivana Turudića omogućila je pak Todorićevoj djeci i njegovim suradnicima, da naplate i odvjetničke usluge od države.
Dakle spremačica u školi, zaposlenica Konzuma ili građevinski radnik će svojim porezima platiti Todorićevoj djeci odvjetnike!
TO je surova stvarnost današnje Hrvatske!
Niti na slučaj Sanader, niti na slučaj Todorić, kao niti na slučauj Jadrolinija nitko, ali baš nitko na političkoj sceni, nije se udostojao reagirati.
Nitko se nije udostojao reagirati na vijest da je Hrvatska na Europskom vrhu po visini inflacije.
Strani mediji su puni negativnih vijesti o visini cijena u Hrvatskoj. Od mesnih proizvoda do higijenski potrepština, od vina do soka, sve je skuplje nego u Njemačkoj ili Italiji. Cijena čokolade za kuhanje je 80 posto viša u Hrvatskoj nego u Njemačkoj, a kao što znamo plaća u Njemačkoj je tri puta viša nego u Hrvatskoj.
Sve navedeno bi trebalo bita svakodnevna tema politike i medija, jer sve navedeno jest dokaz da je Hrvatska u krizi i da hrvatski građani zbog navedenih razloga loše žive i trpe nepravdu.
Navedeni primjeri jesu politička tama u kojoj se Hrvatska nalazi. Politička scena se u potpunosti odvojila od naroda, mediji su postali glasnogovornici kriminalnih skupina, a pravosuđe je produžena ruka korumpiranog sustava. Sve je to tako kako bi se hrvatske građane držalo pod kontrolom i osigurala nesmetana korupcija.
Iritantno glumatanje domoljublja u posljednje vrijeme sadašnje Plenkovićeve vlade, da nije žalosno, bilo bi smiješno. Baš ovih dana objavljeno je kako nekakav državljanin Srbije, koji je prije nekoliko mjeseci od svoga sunarodnjaka u pol bijela dana ispred jednog hotela u Zagrebu pretučen, pokreće televiziju u Hrvatskoj kojoj će ciljana skupina biti mladi.
Dakle Plenkovićeva vlada daje odobrenja srbijanskom polusvijetu da ima televizije kako bi trovali našu mladost. Toliko o Plenkovićevom domoljublju i europejstvu.
Treba podsjetiti da medijskim prostorom u Hrvatskoj ne dominiraju Europski investitori, već dubiozni likovi iz Srbije. Direktor u tvrtci koja je vlasnik Nove TV i N1 Televizije, je sin ratnog zločinca Mile Martića, Duško Martić, a sam taj Martić koji je osuđen za ratne zločine u Hrvatskoj prima hrvatsku mirovinu.
Bi li ovo bilo moguće u Francuskoj, Poljskoj ili Češkoj? Naravno da je to nezamislivo u bilo kojoj državi koja se smatra demokratskom ili uređenom.
Usput, naši poljoprivrednici su dobili i do tri puta manje poticaja u usporedbi sa prethodnim godinama, jer eto nema novaca, ali zato ima novaca za 40 srpskih centara koje se grade po hrvatskoj i to novcima poreznih obveznika. U Srbiji se ne gradi niti jedan hrvatski centar.
Sve ovo dokaz je trulosti političkog stanja u Hrvatskoj, no kao što znamo, Hrvati su strpljivi dok im, narodski rečeno, ne „pukne film“. A taj film će vrlo brzo puknuti.
Kao što je rekao Abraham Lincoln, narod možeš varati, ali ga ne možeš varati zauvijek. Jednako tako treba reći da je vrijeđanje i omalovažavanje hrvatskih građana poprimilo takve razmjere da će narod zasigurno reagirati te će pomesti sa scene te nesposobne i gramzljive uzurpatore koje vladaju Hrvatskom.
Stoga podržite nas u OIP-u, jedinoj stranci koja zna što Hrvatskoj treba i zna kako sprovesti promjene, kako bi Hrvatska bila ono što naša himna kaže, lijepa i uređena država!
