Prekjučer, prilikom izbora Alena Ružića za ministra u Plenkovićevoj vladi, zastupnici Mrak-Taritaš nije smetala otvorena upetljanost ministra Ružića u korupciju u svezi CT aparata u Riječkoj bolnici, već je Mrak-Taritaš počela lamentirati o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i događanjima od prije 85 godina.

Upravo je Mrak-Taritaš primjer kako se putem pravosuđa štite kompromitirane osobe jer Mrak-Taritaš je, kao ministrica u Milanovićevoj vladi, obnavljala Gunju nakon poplave.

Pri toj obnovi počinjen je rijetko viđen lopovluk. Mrak-Taritaš plaćala je kvadrat obnove u Gunji tri i pol tisuće eura, dok je u to vrijeme tržišna cijena bila oko 900 eura.

Znači, Mrak Taritaš je činila „mračnu“ korupciju od 300 posto, i umjesto da je procesuirana zbog tog lopovluka, ona u Saboru napada hrvatske građane i kleveće ih da su ustaše i fašisti.

Hrvatski problem jest u činjenici što ima pravosuđe koje istovremeno i lopova štiti od osude i montira nedužnome kazneni progon ili preuveličava bagatelni delikt u krupni kriminal.

Dokaz istinitosti navedene logike jest prošlotjedni slučaj Joška Jeličića, bivšeg nogometaša i športskog komentatora.

Joško Jeličić nastupa u športskim emisijama i pri tome ponekad provokativno komentira pojedine društvene pojavnosti.

Jeličić je tako komentirao aferu INA, spominjući kako umirovljeni maslinar ima na računu pola milijarde kuna, a istovremeno Hrvatska nema novca napraviti pošten stadion iako smo svjetska nogometna sila.

Svi znamo da je u aferu INA upetljan najuži krug oko Plenkovića, a sam Plenković osobno je upetljan u druge štetne radnje u slučaju INA.

Znači, afera INA se ne smije javno spominjati niti se odgovornima za lopovluk u današnjoj Hrvatskoj smije suditi, jer pravosuđe i mediji slijede korumpirane strukture te ne poštuju zakone niti načela profesionalnosti.

Upravo iz razloga zabranjivanja istine, osobu kao što je Joško Jeličić, a zbog njegove građanske hrabrosti, koji ponekad „bocne“ društvene anomalije, valja izbaciti iz javnog prostora.

Optužnica protiv Joška Jeličića svjedoči da pravosuđe, u ovom slučaju Turudićev DORH, protivno zakonu montira procese kako bi izvršila političko-koruptivne naloge hrvatskih moćnika.

Jeličić je prije dvije godine javno priznao da je iz straha govorio neistinu pred USKOK-om. Pitanje je zašto je DORH uopće čekao dvije godine, tim više što je Jeličić priznao i obrazložio svoj prijestup. Sve što je bilo potrebno je odrediti mu pristojnu novčanu kaznu i zaključiti slučaj, a ne raditi medijske predstave oko njega.

Jer, pogledajmo činjenice u svezi takozvanog lažnog svjedočenja.

U Hrvatskoj naime postoje samo tri poznata slučaja da je netko optužen za krivokletstvo – i sva trojica su nogometaši: Dejan Lovren, Joško Jeličić i Luka Modrić.

Lovrena i Modrića DORH je maltretirao i to za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva. Dakle, DORH je svjesno psihički maltretirao naše ključne nogometaše, a sada Jeličića izbacuje iz javnog prostora upravo pred Svjetsko prvenstvo u nogometu u Sjevernoj Americi, jer drsko komentira pojedine društvene bolesti u Hrvatskoj.

Postavlja se pitanje, što je s lažnim svjedočenjima Kalmete, Šeksa, Linića, Jandrokovića, Branka Bačića, Miroslava Šeparovića, Tedeschija i niz ostalih sumnjivih moćnika.

Ovdje ću podsjetiti na slučaj Ratka Mačeka, bliskog suradnika Ive Sanadera.

Taj Ratko Maček je otvoreno lagao na sudu, mijenjao svoje iskaze – i nitko ga nije optužio za krivokletstvo.

Ratko Maček se uz navedeno laganje na sudu, tijekom samog suđenja sastajao s tadašnjim ministrom pravosuđa Bošnjakovićem u podrumskim prostorijama nekakvih pizzerija. Ratko Maček je u kumskim odnosima s aktualnim ministrom Damirom Habijanom, a u posebnim odnosima je i s Miroslavom Kovačićem, jednom od suvlasnika, u korupciju upetljane, Poliklinike Radiochirurgija Zagreb.

Općenito su izjave, i to pod prisegom, u svim aferama u Hrvatskoj prožete mijenjanjem ili potpuno izmijenjenim iskazima (što jest po zakonu krivokletstvo) – od Sanadera, do afere Bankomat, ali DORH jedino proganja (slobodno možemo reći) naše športske heroje. Oni, ako i jesu napravili nekakav prijestup, to sigurno nije bilo iz predumišljaja, već po savjetu nekoga tko je zlorabio njihovo povjerenje.

Opisane činjenice potvrđuju da je pravosuđe baseball-palica u rukama korupcionaških struktura, a trebalo bi biti upravo suprotno. Pravosuđe bi trebalo biti baseball-palica protiv korupcionaških struktura.

U Hrvatskoj je pravosuđe glavni zaštitnik bezakonja i korupcije u Hrvatskoj.

Slučaj manipuliranja i po potrebi teroriziranja nepodobnih osoba možemo vidjeti u slučaju zastupnika Josipa Dabre.

Njegova neprimjerena pjesma se napuhala u glavni problem u Hrvatskoj, i iskorištena je da se prikrije stvarni problem koji se dogodio ovih dana, a on je izbor Alana Ružića za ministra, iako niz dokaza potvrđuje da je taj gospodin upetljan u korupciju.

Prilikom izbora Ružića dogodila se otvorena politička korupcija, naime zastupnica Boška Ban Vlahek, koja je izabrana u Sabor sa liste SDP-a, glasovala je za Plenkovićevog ministra.

Ali, niti mediji niti političke stranke se nisu oglasile o navedenom silovanju demokratskog poretka, već je Jutarnji list objavio ogromni tekst koji zastupnika Dabru prikazuje manje-više, simpatizerom četništva, analizirajući njegovo obiteljsko stablo, to jest nacionalnost njegove majke.

Međutim, u potpunosti je jasno zašto su se mediji „nasadili“ na Dabru. Naime, Dabro je dirnuo u svetinju u Hrvatskoj, a ta svetinja se zove KRUPNA I SISTEMSKA KORUPCIJA.

Podsjećam da je Dabro prilikom napuštanja Vlade, posvjedočio da je Plenkovića upozorio da se u sustavu poljoprivrede i šumarstva kradu stotine milijuna eura, a Plenković mu je zabranio da o tome govori. Znači Plenković je izravno zaštitio korupciju, a u zakonu piše da svatko tko ima spoznaju o kaznenim djelima mora isto prijaviti.

Predsjednik vlade pogotovo mora djelovati ako sazna za korupciju.

Mediji i vladajući moćnici koriste sve mehanizme kako bi u javnosti mogli djelovati podobne osobe koje ne dovode u pitanje postojeći nepravedni i dokazani koruptivni sustav.

Jer, Jutarnji list koji otvoreno slavi velikosrpstvo, objavljuje tekst koji zastupniku Dabri broji krvna zrnca.

Kako bi izgledalo da pogledamo obiteljsko stablo na primjer Tomislava Ćorića, koji je navodno odrastao sa svojim djedom Vukašinom, Jugo-milicajcom iz Nevesinja? Ili da analiziramo obiteljsko stablo Andreja Plenkovića, Gordana Jandrokovića ili Vesne Pusić i njezinog djeda Jugo žandara?

Jamačno, oni koji su sastavni dio korupcionaškog sustava, njihov životopis se ne smije analizirati jer se to proglašava nacionalizmom, homofobijom i slično.

Ali ako netko dira u korumpirani sustav, onda se smiju brojati krvna zrnca, smiju se preuveličavati prijestupi i smiju biti izložene javnom linču.

Kaže se da je najgora istina bolja od najbolje iluzije. A iluzija jest da će osobe čija je glavna platforma laž i bezakonje donijeti boljitak hrvatskim građanima.

Stoga je svatko od nas dužan sve poduzimati kako bi se u Hrvatskoj počeli primjenjivati zakoni na sve jednako i kako nitko ne bi bio iznad zakona.

Jer samo red i poštivanje zakona, može donijeti prosperitet jednoj državi.