Na poziv novinara Gorana Flaudera, jučer sam bila gošća njegove emisije „Karte na stol“ u kojoj sam otvorila teme o kojima u Hrvatskoj nitko ne govori.
Od gubitka 250 milijuna eura u arbitražama oko slučaja INA, koje su izgubljene među ostalim i zbog Glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića, pa sve do slučajeva Agrokor i Fortenova.
Jasno sam pojasnila povezanost korupcije sa sramotno niskim plaćama naših građana, te o svojim planovima za predsjedničke izbore.
Isto tako sam činjenično opisala, kako se Slavonce ugrozilo požarom koji se dogodio prošle godine u tvrtci Drava international, a koji se dogodio isključivo zbog kriminala vlasnika te tvrtke Zvonka Bedea; govorila sam i o pomoći koju mu u tom kriminalu daju Osječko-baranjska županija, Državni inspektorat te ministarstvo gospodarstva i njegov bivši državni tajnik Mile Horvat.
Nakon snimanja emisije, jučer je izbio i novi požar, koji je još jednom dokazao svu štetnost korupcije u Hrvatskoj. Jer, osoba koja je prouzročila neviđenu štetu za zdravlje stanovništva Slavonije, u samo nekoliko mjeseci je ponovno prouzročila požar u Osijeku.
Naime, Zvonko Bede je skladištio 20 puta više plastike nego mu je koncesijsko odobrenje dopuštalo. Unatoč toj činjenici, i nakon požara prošle godine, Bedeu nije oduzeta koncesija od strane Županije osječko-baranjske – što, pak, dokazuje da osobe kao Ivan Anušić nastupaju s tobože ispravnih, domoljubnih stajališta, ali u biti čuvaju svoje fotelje tolerirajući korupciju i nanošenje štete hrvatskom građanima.
Upravo zbog mojega iznošenja nedvojbenih istina, emisija „Karte na stol“ je zabranjena!
U obrazloženju zabrane emisije, Goran Flauder navodi da je Državni inspektorat radio korektno svoj posao te da je uredno kontrolirao tvrtku Drava international.
Logika hrvatskih institucija koju Osječka televizija slijepo zastupa, a koja je i razlog zašto zabranjuje emisiju, je sljedeća:
U cijeloj Europskoj uniji je plastika označena kao izrazito velika opasanost za okoliš. Tako se nijednoj plastičnoj boci ne može odvojiti plastični zatvarač, jer je plastika štetna. Ta ista plastika kada gori, po stavu hrvatskih vlasti, nije štetna za zdravlje!!!???
Istovremeno, jučer se stanovništvo Osijeka pozivalo da zatvori prozore te ne izlazi iz svojih stanova!
Dakle, svatko normalan si postavlja pitanje: „tko je ovdje lud?“, i tko pokušava ovako neuvjerljivo obmanjivati hrvatsku javnost? Ako goreća plastika nije opasna, zašto treba zatvarati prozore te ne izlaziti iz kuća?
Postavljala sam upravo sva pitanja koju si svatko normalan postavlja, te sam tražila primjenu zakona, a upravo je istina ono čega se boje današnje vladajuće strukture, i zato su zabranili emisiju u kojoj sam ja gošća.
Naravno, prijavit ću ovu protuzakonitu i protu-ustavnu cenzuru nadležnoj instituciji, Vijeću za telekomunikacije, svjesna da će ta Agenciju, koju vodi skandalozni Josip Popovac, moju prijavu odbaciti.
Ali sve moje aktivnosti imaju jasan motiv, a on se zove: dokumentirati sve lopovluke i protuzakonitosti koju čine moćnici danas u Hrvatskoj, jer će vrlo skoro doći vrijeme polaganja računa za sve radnje, svakoga ponaosob.
Jer, zabranjivanje istine nije ništa novo u povijesti, ni u Hrvatskoj, ni u svijetu.
Plenković, Milanović, Šeks ili Miroslav Šeparović mogu opstati isključivo ukoliko se istina bude skrivala od hrvatskih građana – kako se njihove zlouporabe nebi razotkrile.
Jer, ako građani saznaju istinu, da njihovi životni problemi imaju isključivi uzročnik u lopovluku današnje vladajuće strukture, onda bi se narod mogao pobuniti, a naroda se današnje strukture jako boje.
Dakle, zabrana emisije „Karte na stol“ bi trebala izazvati lavinu reakcija ukoliko bi hrvatsko društvo bilo demokratično. Ali to se neće dogoditi, jer strah od istine ima i Plenković kao i Milanović; od istine strahuje i Peđa Grbin, kao i Ivan Penava.
Znači fronte su jasne, oni, današnji političari se boje istine i svoga naroda, a narod, pak, prezire današnje političare – a mene koja govorim istinu zabranjuju kako istina ne bi doprijela do naroda.
Današnja zabrana emitiranja emisije „Karte na stol“ jest sramotna stvarnost u kojoj se Hrvatska nalazi. A ta stvarnost jest da se iz Hrvatske iselilo 12 posto stanovništva, koje se i dalje raseljava, a jedina politička opcija koja govori o raseljavanju i temeljnim problemima današnje Hrvatske jest OIP – i zato smo izvrgnuti cenzuri.
Ali poručujem današnjim censorima da će se sramiti svojih djela i da će vrlo skoro, zbog kaznenog djela cenzure, odgovarati zbog sudjelovanja u istoj!
S poštovanjem,
Karolina Vidović Krišto
predsjednica OIP-a
