Kada objašnjavam strancima što rade hrvatske vlade zadnjih dvadesetak godina, točnije, kako daju novce kojima se financira kršenje temeljnih civilizacijskih vrijednosti, onda uvijek čujem konstataciju – pa to je veleizdaja! Kod nas u Češkoj, Poljskoj ili Francuskoj takvi bi političari bili u zatvoru, a ne na funkcijama!

Naime, u Hrvatskoj se slave događaji koje su međunarodni sudovi osudili kao etničko čišćenje i genocid. Na primjer, Memorandum Srpske akademije znanosti i umjetnosti, u niz međunarodnih presuda označava se kao ideološka podloga za etničko čišćenje i genocid. Ali unatoč ovoj činjenici, Pupovac, uz potporu Plenkovićeve vlade, te svih drugih stranaka u Saboru, slavi autore tog Memoranduma!?

Svatko normalan se pita, kako je to moguće?

Naime, vlada Andreja Plenkovića, kao i prethodne Zorana Milanovića i Ive Sanadera, daju na desetke milijuna eura Pupovčevom društvu Prosvjeta. Ta, pak, Prosvjeta organizira događaje koje naziva kulturnim, a u stvarnosti je riječ o skupovima na kojima se veliča genocid, etničko čišćenje i zaziva Velika Srbija!

Znači, novcem hrvatskih poreznih obveznika Pupovac napravi predstavu u centru Zagreba o Dejanu Medakoviću, tajniku a potom i predsjedniku srpske akademije SANU, prikazujući u pozitivnom svjetlu tog srpskog šovinista.

Mediji, koji su pod potpunom kontrolom Plenkovićeve korupcijske hobotnice, taj sramotni događaj proglašavaju kulturnim događajem, a policija – umjesto da zabrani taj skup – osigurava isti, te naganja prosvjednike protiv navedenog skupa!

Postavlja se pitanje, je li Hrvatska u nekakvom lošem filmu, kako je ovo moguće, tko ima pravo terorizirati hrvatsku javnost i slaviti srpsku genocidnu politiku, koja je osuđena od cijelog svijeta?

Jer, podsjećam na činjenicu da je Memorandum SANU ideološka platforma za zločine i agresije koje je Srbija vodila; znači, ono što je rasna ideologija bila za Hitlerov režim, to je Memorandum SANU-a bio za Miloševićev režim!

Rasna ideologija je proglasila arijsku rasu kao nad-rasu, a Memorandum je proglasio tuđe prostore koje trebaju pripasti Srbiji, te se te prostore valja očistiti od ne-Srba. Naravno da je Memorandum svoje ciljeve zamaskirao pričom o ugroženosti Srba, a Srbi su navodno bili ugroženi na Kosovu, u BiH i u Hrvatskoj, i u cijelom svijetu.

Dakle, Dejan Medaković je ideolog srpskog genocida, a Andrej Plenković, koji je predsjednik hrvatske vlade, staje u obranu izložbe o šovinistu Medakoviću. Je li to normalno?

Je li normalno da hrvatski premijer staje u obranu skupa na kojemu se slavi ideolog srpskih zločina?

Naravno da nije normalno. Plenkovićevo djelovanje jest po europskim načelima čin veličanja zločina, čin negiranja genocida, te čin veleizdaje, tu nema sumnje!

Postavljam pitanje, koja bi reakcija bila u Poljskoj, u Češkoj ili u Francuskoj kada bi se u Pragu, Varšavi ili u Parizu organizirala izložba o doprinosu arhitekturi i urbanizmu Hitlerovog ministra Alberta Speera, koji je po struci bio arhitekt?

Dakle, u Parizu, Varšavi ili Pragu ne bi bili prosvjedi ispred prostorije u kojoj se održava ta manifestacija, već bi gorila i prostorija i zgrada u kojoj bi se to održavalo. U to budite sigurni.

Ali, Andrej Plenković i njegov ministar Božinović, umjesto da zabrane taj skup, oni ga policijski osiguraju, a njihov prijatelj Pupovac još vrijeđa sve hrvatske građane izjavljujući da se on nema kome ispričavati.

Milorad Pupovac, koji se u skladu s filozofijom SANU-ovog Memoranduma prikazuje žrtvom, ovaj puta se je u potpunosti demaskirao; on više ne nastupa plačljivim glasom, već Pupuvac otvoreno širi četništvo, a mediji i gotovo cijela politička scena mu plješću.

Pupovac, dakle, slavi autora SANU Memoranduma, a valja podsjetiti na to o čemu je u tom dokumentu uopće riječ.

Memorandum je 1986. godine ustvrdio da su Srbi ugroženi u Jugoslaviji – a u vrijeme te navodne ugroze su, primjerice, u JNA 70% zapovjednog kadra bili Srbi. U miliciji tadašnje socijalističke Hrvatske 75% vodećeg kadra su također bili Srbi. Toliko o manipulativno-lažljivom karakteru tog Memoranduma.

Profesorica Mirajna Kasapović, koja je devedesetih godina bila žestoka protivnica Franje Tuđmana, nedavno je ustvrdila da ta sistematska laž, da su Srbi ugroženi od Austro-Ugarske, od Albanaca, od Hrvata, od Bošnjaka, od NATO-a, jest obično prikrivanje velikosrpskog exspanionizma, dakle, organizirana laž.

A kao što svi znamo, Pupovac tvrdi da su Srbi bili ugroženi i u Vukovaru, i u Škabrnji, i u Sarajevu, i u Srebrenici.

Dakle, tom Pupovcu, koji bi po europskim i demokratskim zakonima morao čamiti u zatvoru jer je dokazani klevetnik i negator genocida, klanja se predsjednik vlade Plenković, a Ivan Anušić (kojega osobno cijenim) izjavljuje kako te izložbe ne bi trebale biti u studenome?!

Dakle, Anušić smatra da veličanje genocida ne treba biti u studenom, ali u listopadu ili veljači se može veličati srpsko etničko čišćenje i genocid?!

Pitam se, što se događa s hrvatskim političarima?

Mediji, pak, tretiraju Pupovca kao trajnu političku zvijezdu, a pitati Pupovca o genocidu u Srebrenici, koji je UN proglasio Danom sjećanja na sve genocide u svijetu, to se ne smije ni spominjati – jer je Pupovac zvijezda?

Ali proglašavati hrvatske građane ustašama, to je postao poremećaj svih hrvatskih političara.

Znači, HDZ-ovci govore o domoljublju, a sve što rade je suprotno hrvatskim interesima: od sveopćeg lopovluka, do odnosa prema srpskim ratnim zločinima.

SDP i ostali se ponašaju kao da ne postoje međunarodne presude koje govore o zločinačkom karakteru srpske politike, i njima je vrijeme stalo u njihovoj Jugoslaviji, u kojoj su Hrvati proglašavani zločincima.

Jer, u Hrvatskoj se ne smije spomenuti da su srpski agresori ubili 402-oje djece, ili da su hrvatske žene silovane, ili da je 15 tisuća hrvatskih građana bilo u logorima u Srbiji; ako to spomenete, onda ste za Jutarnji list i ostale korumpirane medije, Ustaša i fašist!

Novinari u Hrvatskoj djeluju kao glasnogovornici Miloševića i Vučića. Osobe kao izvjesni Bajruši, Tomić, Dežulović ili Pupovčeva partnerica Slavica Lukić, otvoreno se dive srpskom etničkom čišćenju. Za njih ne postoje zločini na Ovčari ili u Sarajevu i Srebrenici.

Ovih dana čitamo da su Srbi imali organizirani ”turizam”, to jest, organizirali su za svakojake psihopate iz svijeta ubijanje snajperima s brda oko Sarajeva. Najveću cijenu su srpski teroristi naplaćivali za ubijanje djece!!!

Jeste li čuli Vučića, partrijarha Porfirija ili Pupovca da su se ispričali, ili istinski osudili ovakva zvjerstva? Naravno da niste.

Politika izjednačavanja žrtve i agresora je općeprisutna u Srbiji, ali ono što je apsurdno i u potpunosti neprihvatljivo, jest što je taj narativ sveprisutan i u Hrvatskoj.

Od HRT-a do svih drugih medija, srpska se zvjerstva i zločini umanjuju, a hrvatski prijestupi se beskonačno prenapuhuju; dakle, riječ je o sustavnom pristupu koji nije moguć bez vladajućih struktura koji kontroliraju medije.

Gorka istina jest da Hrvatska ima vlast koja ne radi za istinu, ne radi za hrvatske i europske vrijednosti, već otvoreno djeluje u interesu velikosrpskih interesa.

To naravno nije, niti može biti normalno, i toj politici se svatko razuman u Hrvatskoj mora suprotstaviti!