Hrvatski sabor je u ponedjeljak počeo sa zasjedanjem, te je, kao i svi drugi parlamenti, sjednicu počeo tzv. aktualnim satom.

Kao što znamo, aktualni sat je prilika da se upozori na goruće probleme u državi. Prateći aktualni sat u ponedjeljak, za nijednog saborskog zastupnika ne postoje aktualni problemi, za njih je jedini problem pozdrav star više od tristo godina.

Jer, oporbi i vlasti nije aktualni problem što u Osječkoj bolnici fali 80 liječnika, a u Dubrovačkoj bolnici fali 100 liječnika. Zastupnicima nije problem što je u zagrebačkom Rebru, najvećoj bolnici u državi, u zadnjih nekoliko mjeseci otkaz dalo 300 medicinskih sestara.

Ove brojke u zdravstvu dokazuju da se hrvatsko zdravstvo raspada, ali to, kao što je aktualni sat u Saboru pokazao, nije tema za zastupnike u Saboru, jer oni svejedno plaćaju privatno svoje preglede, a opće zdravstvo je za narod; a narod nije predmet interesa hrvatskih političara.

Zastupnicima u Saboru isto tako nisu problem ni proizvođači grožđa u Hrvatskoj koji svoje, u Hrvatskoj proizvedeno grožđe, ne mogu prodati. A razlog je opet lopovluk, zlouporaba i nered koji vlada hrvatskim tržištem. Naime, samo u ovoj godini uvoz grožđa porastao je za 25%.

Svakoj, pak, uređenoj državi vlastita proizvodnja je temeljna briga; a u Hrvatskoj, ni oporbi, ni vlasti domaća poljoprivredna proizvodnja nije vrijedna ni minute u parlamentu.

Zastupnicima nije bilo vrijedno spomena ni kaotično stanje u Hrvatskim šumama.

Bivši ministar poljoprivrede, Josip Dabro, je prilikom svoje ostavke rekao da su Hrvatske šume leglo korupcije. Tu Dabrinu izjavu potvrdit će svaki iole informiran hrvatski građanin, a tu činjenicu potvrđuju i zadnja uhićenja u Hrvatskim šumama (koja su se, usput budi rečeno, dogodila zbog istrage europskog tužiteljstva, a ne našeg DORH-a).

Kroz ta uhićenja doznali smo na koji se način upravlja nacionalnim, ili, možemo reći, narodnim blagom – jer šume to jesu, istinsko nacionalno dobro. I ovdje neću produbljivati temu, koja je itekako bitna; dovoljno je navesti kako – umjesto da se potiče drvo-prerađivačka proizvodnja – u Hrvatskoj se u bescjenje prodaju trupla iz hrvatskih šuma. Upravo su Hrvatske šume platforma tog, nazovimo ga, švercerskog poduzetništva.

Ali vrhunac skandala vezanog uz Hrvatske šume, koji u ponedjeljak u Saboru nije bio vrijedan nijednog pitanja, jest slijedeća činjenica:

Plenkovićeva vlada u veljači ove godine donijela je odluku o smijeni Nediljka Dujića s mjesta predsjednika Uprave Hrvatskih šuma (za sve one koji su zaboravili, to je onaj Dujić čija cijela obitelj radi u državnom aparatu, a čija kći je vrijeđala policiju i pokazivala srednji prst ne htijući se zaustaviti na policijski znak). Međutim, kako smo sada doznali, tu vladinu odluku o smjeni Dujića, ministar koji ju je trebao provesti, već sedam mjeseci nije proveo, tako da je Dujić još uvijek šef Hrvatskih šuma.

Vlada, koja donosi odluke, a ne provodi ih, ne može se zvati vladom, već je to kaotična družina. A država, čija vlada ne provodi vlastite odluke, smatra se neorganiziranom, i nijedan ozbiljan investitor u takvu državu neće investirati.

Kao što moj prijatelj kaže – ”svaka seoska slastičarnica vodi se ozbiljnije od Vlade RH!”

Dragi prijatelji, imamo zastupnike u Hrvatskom saboru, kojima budućnost građana ništa ne znači, a ti isti zastupnici žive od tih građana.

Zastupnici su se na aktualnom satu bavili pozdravom Za dom, koji se prvi put spominje prije više od tristo godina. Dakle, njima je pozdrav iz 1684. godine tema za aktualna polemiziranja, a jasno je i zašto.

Jer, kad govorite o pozdravu Za dom, ili Za dom spremni, ili koje inačice sve već postoje, vi emocionalizirate društvo, a politička scena poručuje građanima da se oni oko nečega svađaju. Ali, ta svađa je laž, ona je izmišljena. Oni govore o pozdravu Za dom, kako ne bi govorili o stanju u zdravstvu, o stanju u sudstvu, o sustavu pod nazivom PPD, u koji su uključeni i Plenković, i Milanović, i Tomašević, i Mario Radić, i Božo Petrov. Taj PPD sustav kontrolira više od 20% BDP-a i time po ekonomskim i racionalno-znanstvenim normama, taj sustav jest ugroza za hrvatsku budućnost.

I tim zastupnicima nije bitno što u tom Vujnovčevom Konzumu zaposlenici zarađuju 850 eura, dok istovremeno taj Vujnovac Plenkoviću plaća gala večere u SAD-u – jer Plenković je toliko politički ugledan, da nema sponzore u SAD-u, nego mu to mora plaćati njegov tajkun Vujnovac.

Svi u hrvatskoj javnosti – bili političari, ili mediji – koji prešućuju sve anomalije koje se u Hrvatskoj događaju, a koje sam dijelom navela u ovom tekstu, i bave se sa Za dom spremni, optužujući i klevećući hrvatski narod za nekakav nacionalizam koji ne postoji, te osobe, te stranke i ti mediji jesu prevaranti, i ne zaslužuju ničije povjerenje.

Ovo je, pak, i odgovor svima onima koji su sumnjali u moju tvrdnju da su izbori pokradeni kako OIP i ja ne bismo bili u Sabori, jer, današnji Sabor jest rezultat prevare plenkovićevsko-milanovićevskih struktura, kako bi zadržali cenzuru, političko slijepilo i blokadu pravosuđa.

Jer, zadržavanje sadašnjeg stanja, jest preduvjet za opstanak korumpiranih struktura na upravljačkim pozicijama u Hrvatskoj.

A do koje mjere se moćnici u Hrvatskoj boje istine jest i vijest koju su primili pretplatnici Jutarnjeg lista: taj list ukida mogućnost komentiranja članaka na svom portalu. Poruka je jasna, treba suzbiti svaku mogućnost da građani saznaju činjenice i istinu o stanju u Hrvatskoj.

Koliko god sve ovo izgledalo crno i besperspektivno, ja tvrdim upravo suprotno!

Danas postoje dvije Hrvatske. Jedna – poštena, radišna i čestita Hrvatska, koju čini ogromna većina hrvatskih građana, i ona druga – mala, privilegirana, bezosjećajna i izdajnička Hrvatska, koja pokušava spriječiti ono što se spriječiti ne da, a to je istina.

Ta mala korumpirana Hrvatska živi u strahu, a kao što vidimo taj strah poprima panično-paranoidne oblike. Jer, tragovi korupcije se ne daju više skriti.

A ova šutnja hrvatskog naroda isto je znakovita. Jer šutnja naroda uvijek prethodi buntu naroda. Tog bunta se boje Plenkovići, Jandrokovići, Milanovići, Hajdaš-Dončići, Tomaševići, Šeparovići, Vujčići i Turudići.

I ja im preporučujem da se trebaju bojati, jer mi u OIP-u ćemo učiniti sve da Hrvatska postane pravedna i uređena država, u kojoj će se zakoni poštivati, u kojoj će svi biti jednaki pred zakonom i u kojoj će državne institucije raditi u interesu svoga naroda.

I sigurna sam u pobjedu, iz jednostavnog razloga: mi imamo jače oružje od njih. Naše oružje je istina, a njihovo oružje je laž. A istina kad-tad pobijedi.