U međunarodnim političkim odnosima termin nacionalnih interesa opće je poznat i prihvaćen.

Pojednostavljeno, nacionalni interes jedne države ili nacije jest prosperitet te države ili nacije.

U Hrvatskoj mi nije poznato da u zadnjih 25 godina postoji jasno definiran nacionalni interes Republike Hrvatske. Čak štoviše, u Hrvatskoj smo se počeli navikavati da hrvatska vlast radi protiv interesa hrvatske države i hrvatskog naroda.

Kada gledate nastupe Milanovića i Plenkovića, stječe se dojam da to nisu hrvatski političari, već agenti srbijanskog režima iz Beograda. A oni koji smatraju da je ovo pretjerana formulacija, neka pročitaju slijedeće činjenice.

Prije nekoliko mjeseci HAZU je (za divno čudo) grubo definirao nacionalne interese po pitanju proširenja Europske unije, pa su, među ostalim, napisali da Hrvatska treba Republici Srbiji kao preduvjet pristupanju EU uvjetovati isplatu ratne odštete. Na taj zahtjev HAZU-a, koji je racionalan, logičan i nesporan, promtno se javio Zoran Milanović koji je rekao da je to apsurdno jer mi ne možemo tražiti ratnu odštetu od Srbije jer to Srbija ne prihvaća.

Upravo je ovo pitanje ogledni primjer stanja u kojem se Hrvatska nalazi.

Da se ovaj slučaj dogodio u Poljskoj, Francuskoj, Češkoj ili Sloveniji, Zoran Milanović bi bio predsjednik otprilike još 24 sata. A posljedice za njega, da se taj slučaj dogodio u Izraelu, neću posebno navoditi.

Zoran Milanović nastupa kao odvjetnik Srbije, a ne kao hrvatski predsjednik.

Ta Srbija je umarširala u Hrvatsku i palila i rušila Hrvatsku, i stvarala ratnu štetu. Hrvatska to ima crno na bijelo u presudi međunarodnog suda u Haagu.

Dakle, ono što međunarodni pravnici i suci potvrđuju, predsjednik Hrvatske, kojeg hrvatski građani plaćaju, to osporava. Može li ovo itko razumijeti ili opravdati?

Bi li ovakvo ponašanje državnog čelnika bilo moguće u bilo kojoj drugoj europskoj državi? Ne, ovo nije moguće u nijednoj uređenoj državi!

Ovih dana hrvatska javnost konfrontirana je sa zabrinjavajućim vijestima o masovnom otvaranju tzv. srpskih kulturnih centara.

Gradnju tih srpskih kulturnih centara, voljom Andreja Plenkovića, financiraju hrvatski porezni obveznici. Dakle, medicinske sestre, vatrogasci, policajci, građevinski radnici, poljoprivrednici – svi mi plaćamo Plenkovićevo financiranje centara koje služe svemu, ali zasigurno ne služe hrvatskim ili europskim interesima.

Znači, Plenkovićeva vlada nema novaca za veće plaće vatrogasaca, pravosudnih dužnosnika ili za dječji doplatak, nema ni za niže poreze hrvatskim zaposlenicima, ali Plenković ima novaca za izrazito suspektne srpske centre.

Postavlja se pitanje – čemu služe svi ti centri? Njima upravlja Pupovčeva struktura, a Milorad Pupovac predvodi stranku koja Hrvatsku nikada nije jasno i nedvosmisleno prihvatila kao svoju domovinu, te koja nikada nije osudila srpsku agresiju na hrvatsku državu, a koja slavi ratne zločince Milu Martića i Ratka Mladića – a kao što smo nedavno vidjeli, članovi Pupovčeva SDSS-a su osobe za koje postoje ozbiljne sumnje da su počinjavali ratne zločine.

To da je Milorad Pupovac po međunarodno prihvaćenim, današnjim kriterijima ultranacionalist – nije sporno. Jer, Pupovac jest rigidni srpski nacionalist. On nikada nije osudio zločine ni u Vukovaru, ni u Škabrnji, ni u Srebrenici.

Taj Milorad Pupovac ima dovoljno drskosti doći u Vukovar i bacati vijence u Dunav – na dan kad je Srbija okupirala Vukovar.

Dakle, takvom Miloradu Pupovcu, Plenković gradi centre u Zagrebu, Rijeci, Splitu, itd., a posebni skandal dogodio se prije nekoliko dana u Glini. Naime, na otvaranju velebne građevine srpskog centra nazočio je izaslanik Aleksandra Vučića koji je prije 29 godina u toj istoj Glini izjavio da Glina nikada neće biti ustaška i hrvatska.

A slučaj pozivanja Aleksandra Vučića na međunarodnu konferenciju u Dubrovnik je dodatan dokaz veleizdajničkog karaktera Plenkovićeve vlasti.

Plenkovićeva vlada jest platforma za širenje velikosrpske ideologije. On daje prostor velikosrpskom nacionalizmu, negiranju genocida u Srebrenici – u krajnjoj liniji – proruskom režimu, a što srpska vlada definitivno jest (a što Plenkoviću ne smeta).

Mogla bih navoditi na stotine drugih primjera. Među ostalim, da je Hrvatska jedina država u povijesti koja obeštećuje agresorske vojnike, a taj isti Plenković nije blokirao pregovore Srbije s Europskom unijom, iako je to po odlukama prethodnih vlada bio dužan učiniti.

Dakle, racionalno i činjenično, Plenković i Milanović jesu veleizdajnici, a svi oni koji podržavaju tu politiku jesu podupiratelji veleizdaje – od DP-a do kukavičkog Mosta.

Jer, nismo ovih dana čuli da se itko suprotstavlja otvaranju srpskih centara po Hrvatskoj. Postavljam pitanje – koliko je hrvatskih centara otvoreno u Srbiji, a koje je financirala srbijanska vlada?

Nula.

Postavljam, dakle, pitanje – ima li Hrvatska kao država i kao suvereni međunarodni subjekt pravo na vlastite nacionalne interese? I – u konačnici – je li hrvatski narod ravnopravan s drugim narodima u EU? Ja kažem da jest.

Plenković, Milanović, Hajdaš-Dončić, Ivan Penava, Ivan Anušić, Marija Selak Raspudić, Tomislav Jonjić, Dragan Primorac, smatraju da hrvatski narod nije ravnopravan s drugim europskim narodima – i zato oni o ovim napisanim činjenicama šute, ili ih sami provode.

Stoga jasno i nedvosmisleno današnjoj, u korupciji ogrezloj eliti poručujem da je hrvatski narod jedan od najstarijih europskih naroda, da je Republika Hrvatska međunarodni čimbenik, te da imamo pravo na uređenu i civiliziranu hrvatsku državu.

Zasigurno nećemo pasivno promatrati da Andrej Plenković i Zoran Milanović hrvatskim poreznim novcima šire srpsku, genocidnu ideologiju.

Stoga pozivam sve demokratske i domoljubne misleće ljude da se pridruže Odlučnosti i Pravednosti, jedinoj političkoj opciji koja nedvosmisleno i odlučno namjerava uspostaviti vladavinu prava u Hrvatsku, u kojoj su svi jednaki pred zakonom.

Samo uređena Hrvatska može biti uspješna Hrvatska, zato

UREDIMO HRVATSKU!