Vlada kao tijelo postoji u svakoj državi, i njezin temeljni smisao postojanja jest učiniti život ljudima države kojom vladaju, lakšim i ugodnijim. Ukoliko vlada ne radi u korist svojih ljudi, onda ju se mijenja.

Nažalost, postoje i ekstremi, kada primjerice čelne osobe koje vode vladu, zaborave zašto uopće postoje, te se ponašaju kao da su same sebi svrha.
Upravo je to slučaj s Plenkovićevom vladom. Ona se ponaša kao privatni klub koji postoji zbog lagodnog života tog svog kluba; interesi građana za nju ne postoje.
Jer, Plenković je svojim zadnjim potezima krenuo u obračun sa svima koji nisu dio njegove korumpirane i nemoralne strukture.
Plenković jasno poručuje da je jedini smisao djelovanja njegove vlade dobar život vladajućih moćnika, interesi hrvatskih građana su za Plenkovića nebitni, zakoni irelevantni, a ugled Hrvatske u svijetu i napredak Hrvatske za vladu ne postoje.
Jer, doći na ideju postaviti potpuno kompromitiranu osobu za ministra, kao što je to učinio Plenković s postavljanjem Branka Bačića, jest doista šokantno.
Smijeniti Natašu Tramišak, koja je raščišćavala korupciju u svom ministarstvu, i zamijeniti ju s Kalmetinim initmusom Šimom Erlićem, osobom s kompromitiranim životopisom, jest politički bezumno!
O osobama koje će postati novi ministri i posljedicama za Hrvatsku, kao i o neophodnim promjenama koje se moraju dogoditi u Hrvatskoj, govorit ću sljedeći tjedan u Saboru.
Želim se osvrnuti na nevjerojatno trenutačno stanje u Hrvatskoj, koje nije ni prirodno, ni zakonito. Ono je destruktivno, nepravedno i protivno interesima hrvatskih građana.
Današnje stanje je isključivo moguće zbog korumpiranih medija i izdajničkih elita. U demokratskoj državi postoje društvene elite koje moraju reagirati kada vladajuće strukture prijeđu crtu dopuštenog djelovanja. Društvene elite su u današnjoj Hrvatskoj u potpunosti zakazale.
U svakoj državi postoje nepisana pravila kojih se moraju držati svi politički akteri. Riječ je o političkoj pristojnosti kao i političkoj senzibilnosti za pojedina životna područja.
Jedno od tih nepisanih pravila jest, primjerice, ravnopravna zastupljenost pojedinih skupina u izvršnoj ili zakonodavnoj vlasti kako se nitko u jednoj zajednici ne bi osjećao manje vrijednim ili loše tretiranim.
Čuveni Njemački kancelar Helmut Kohl je za vrijeme svoje vladavine vodio računa, s obzirom na to da je bio katolik, da na čelu kluba zastupnika njegove stranke bude protestant, ili, kada se Njemačka ujedinila, da na čelnim funkcijama budu osobe iz istočne Njemačke, znači djelovao je integrativno u interesu cijele nacije.
Plenković, pak, vodi personalnu politiku kao da je na čelu privatnog kluba, a ne na čelu izvršne vlasti jedne države.
Smjenom ministrice Tramišak, cijela Slavonija ima samo jednog ministra (Banožića), a u vladi nema nikoga, primjerice, iz Zagorja, kao ni iz Međimurja.
U Plenkovićevoj vladi veća moć je dana Pupovčevoj stranci nego cijeloj Slavoniji. Naime, Anja Šimpraga je potpredsjednica Vlade, a Slavonija ima samo običnog ministra.
Za naglasiti je da ni u jednoj državi Europske unije ne postoji slučaj da zastupnici koje se bira po posebnom zakonu sudjeluju u izvršnoj vlasti, to postoji samo u Hrvatskoj. Taj pristup je uveo Ivo Sanader, i zadržao ga je idejni nasljednik Sanadera, današnji premijer, Plenković.
Plenkovićevo djelovanje jest dokaz da nije dorastao funkciji koju obnaša. On djeluje neorganizirano, nema viziju, ne donosi odluke. Plenković je autentični izdanak netransparentih struktura, poznatijih pod nazivom „duboka država“. Plenković nikada ne bi imao relevantnu ulogu kada bi u Hrvatskoj postojala funkcionalna vladavina prava i kada bi postojala elementarna medijska objektivnost.
Nesposobnost i gramzljivost Plenkovićevog sustava vidimo na cijenama životnih namirnica koje imamo u Hrvatskoj.
Činjenica da su nam cijene iste, ili blizu s cijenama u Njemačkoj, a plaće tri ili četiri puta niže, čine bilo kakovu raspravu o karakteru Plenkovićevske vlasti besmislenom.
Hrvatskom se upravlja na traljav i neorganiziran način. Sam Plenković je mjerna jedinica za kaotični pristup sustavu. Plenkovićevo imenovanje čelnih osoba u državnim tvrtkama je dokaz njegovih skučenih poimanja stvarnosti, njegovo temeljno načelo jest strah od konkurencije.
Zato postavlja za šefa HEP-a Franu Barbarića koji, primjerice, ne govori ni jedan strani jezik, a novi šef Hrvatskih šuma Nediljko Dujić nema baš nikakovih referenci za šefa tvrtke od 10 ljudi, a kamoli za šefa Hrvatskih šuma.
Upravo kriterij ispodprosječnosti, ali i ucjenjivosti jest osnovni kriterij kojega primjenjuje Plenković. U tom pristupu nema mjesta ni racionalnosti, ni političkoj pristojnosti, niti interesima naroda za kojeg je odgovoran.
Andrej Plenković je u svojih sedam godina vladanja pokazao da je u potpunosti podkapacitiran za čelnu osobu vođenja, bilo države bilo, na primjer, tvrtke. Jer on se boji donositi odluke, boji se konkurencije, nema samopouzdanja, a odluke donosi pod pritiskom i bez dubinske analize.
Njegovi istupi ovih dana ga u potpunosti demaskiraju. Njegove izjave kako mu strani državnici daju komplimente, dokazuju da ne zna razlikovati između forme i sadržaja.
Poznat je slučaj teksta objave rata Japanskom Caru Hirohitu kojega je Winston Churchill u ime Velike Britanije, u prosincu 1941. objavio. U navedenom pismu u kojemu se objavljuje, rat zadržava se forma u kojoj Churchill izražava „divljenje carskoj vladi“.
Plenković, kao klasični činovnik, ne razumije međunarodne odnose, jednostavno ne razmišlja državnički, već kao činovnik.
Stanje u Hrvatskoj dokaz je mojih argumenata, oni se zovu platežna moć hrvatskih građana, raseljavanje naših ljudi, ponižavanje Hrvatske u međunarodnim odnosima, nakazno i lopovsko pravosuđe, raspad zdravstvenog sustava, bezperspektivnost hrvatske mladosti.
Ponižavati jednu cijelu regiju kao što je Slavonija, privilegirati stranku koja se ogriješila o Hrvatsku i koja još uvijek ne pokazuje lojalnost, kao što je SDSS, dopuštati obespravljivanje poljoprivrednika, ugostitelja, zdravstvenih djelatnika, policajaca, znanstvenika te svih drugih poštenih ljudi u Hrvatskoj, jest dokaz da su vodeće strukture nedorasle i pogubljene, te kao reakciju svojega nesnalaženja ponašaju se kao da nisu odgovorni za naciju, već su sami sebi dostatni.
Hrvatska je duboko podijeljena, ali ne na lijeve I desne, već na šačicu nepoštenih i ogromnu većinu poštenih.
Hrvatsku moramo učiniti uspješnom državom, u kojoj su svi jednaki pred zakonom, jer samo uređena Hrvatska može biti uspješna Hrvatska.

UREDIMO HRVATSKU!