Najava ministarstva pravosuđa da će se promijeniti zakon kako bi i stranci mogli raditi u državnoj službi, još je jedan dokaz kojim putem se Hrvatska i njeni građani kreću. Vladajuće strukture ne pokazuju nimalo osjećaja za stanje u Hrvatskoj, a i ne pomišljaju da bi trebalo zaustaviti gramzljivost i lopovluk.
Znači, plaće će ostati niske, većina stanovništva će plaćati visoke poreze, a uska skupina odabranih će se bogatiti na račun većine naroda. Rješenje za vladajuće je uvoziti radnu snagu kojoj su nedostojne hrvatske plaće prihvatljive, a hrvatski građani slobodno mogu ići trbuhom za kruhom.
Cijene osnovnih namirnica, od hrane do higijenskih potrepština, na razini su država gdje su plaće dvostruko ili trostruko više, znači, uvjeti rada i života u Hrvatskoj postaju za široki krug ljudi nepodnošljivi.
Istovremeno čitamo da je u aferi Uljanik šteta 7 i pol milijardi kuna (ili milijarda eura). INA je kriminalno i štetno privatizirana, ali unatoč toj činjenici MOL je Hrvatsku tužio na međunarodnim arbitražnim sudovima, te Hrvatska mora platiti više od 2 milijarde kuna – što kazni, što troškova. A bivši članovi Uprave INE (među kojima je i suprug Martine Dalić, i koji su smijenjeni nakon što je razotkrivena afera INA od milijardu kuna) tuži INU zbog otkaza. Svatko se normalan pita – kakvi ljudi upravljaju Hrvatskom? Imaju li imalo pristojnosti i srama?
Bivša ministrica Žalac plati softver 13 milijuna kuna umjesto 3 milijuna koliko je stvarno vrijedio, a DORH kaže nije ništa sporno, i da nije bilo Europskog tužiteljstva nikada se ne bi procesuirao taj slučaj.
Ministarstvo zdravstva plaća najam CT aparata, a za godišnji iznos najma mogu se kupiti četiri takova aparata, te ih ne bismo trebali iznajmljivati.
Što sve ove činjenice govore? One govore da je Hrvatska bogata država, da imamo sve pretpostavke za gospodarski snažnu državu u kojoj će građani živjeti pristojno i dobro. Ali Hrvatska je u lošem stanju isključivo zbog lošeg upravljanja – koje je i k tome, kriminalno.
Logično pitanje jest – zašto hrvatski građani trpe sve ove nepravde? U svim drugim državama ljudi se bune i ne dopuštaju ponižavanja koje Hrvati trpe.
Odgovor je da je Hrvatska doista u medijskom mraku i u rijetko viđenoj blokadi svih relevantnih društvenih institucija čija je osnovna metoda sustavno manipuliranje te lažno predstavljanje.
Osnovni alati za održavanje današnjeg stanja jesu mediji i pravosuđe.
Putem medija usmjeravate javnost – namećući teme koje ljude emocionaliziraju, te prešućujući ili iskrivljeno predstavljajući bitne teme. Ova metoda se odnosi i na aktualnosti, i na povijesna događanja.
Najbolji primjer je slučaj INA. Ukrade se milijarda kuna, a nitko ni ne primijeti – od same INA-e do Porezne uprave. Da je nekim slučajem prvooptuženi Škugor bio oprezniji i negdje drugo deponirao 500 milijuna kuna umjesto na račun svoga umirovljenog oca, nikada se za ovu pljačku ne bi doznalo.
U svakoj uređenoj državi bi nakon ovolike afere bile smijenjene sve ključne osobe – od Porezne uprave, do šefa tajne službe. U Hrvatskoj nitko nije smijenjen, a o ovoj se aferi uopće ne govori.
Afera INA, pak, dokazuje metode rada vladajućih struktura. Nemojmo imati iluzije da na isti način ne funkcioniraju i HEP ili Hrvatske šume. Jednostavno, cijeli sustav je postavljen na način da koristi nekolicini moćnika i nanosi štetu velikoj većini građana.
Kada bi mediji, pravosuđe i ključne političke stranke radile svoj posao, nema ni teoretske šanse da bi korupcija bila ovako visoka. I, naravno, kada korupcija ne bi bila ovakva, onda bi i standard bio puno veći u Hrvatskoj.
Jer, korupcija je otuđivanje novca medicinskim sestrama ili policajcima, ali i ograničavanje tržišta i gospodarskih aktivnosti.
Vijest da je PPD kažnjen u Mađarskoj zbog kršenja tržišnih pravila, jest dokaz što za jednu državu znači uređeno tržište.
Kada se tržišna pravila ne poštuju, onda vrijedi zakon jačega, onda se stvaraju nedopuštene koncentracije, a to je uvijek i svugdje prvenstveno štetno za potrošača, znači za prosječnog građanina.
Činjenica je dakle, da su tijela, kao što su Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja, Državni inspektorat, DORH ili SOA – blokirane. Razlog te blokade jest upravo omogućavanje nepoštivanja zakona kako bi se pojedinci besramno bogatili.
Neosporno je da navedenu blokadu vrše vladajuće strukture uz asistenciju navodne oporbe.
Tako, primjerice, MOŽEMO i SDP odlaze kod guvernera Vujčića kako bi s njime razgovarali o lihvarskim agencijama. To je isto kao da idete osuđenom pedofilu kako biste razgovarali o zaštiti djece, jer upravo Vujčić omogućuje, putem prodaje bankovnih potraživanja, da lihvarske agencije uopće postoje.
Ovaj primjer dokazuje da SDP i Možemo glume oporbu kako bi kod dijela javnosti stvorili dojam da se tobože bore za malog čovjeka, a u biti je to samo predstava. Za napomenuti je da SDP ne želi potpisati opoziv Jandrokovića, što jest dokaz da su u tajnim dogovorima s vladajućim strukturama.
Drugi primjer lažnog predstavljanja jest Domovinski pokret. Izjave odgovornih iz DP-a o PPD-u jesu dokaz da ta stranka nije oporba, već glumi oporbu.
DP ima ulogu privući birače koje iritira HDZ-ovo ponašanje, i to u pogledu nacionalnih pitanja. Znači, DP ne želi vladavinu prava i jednakost, što pokazuju podrškom dubioznom PPD-u, već samo prikupiti dovoljno glasova kako bi nakon izbora uzeli svoj dio vlasti i nastavili sadašnju politiku.
Što su rješenja koja mogu dovesti do stvarnih promjena, kako bi Hrvatska postala uspješna i uređena država?
Kao prvo, birač mora imati pouzdanje da ono što političar zastupa, da će taj političar i provesti u djelo kada dođe na poziciju da to može učiniti.
Ne može se podržavati stvaranje monopola i kršenje zakona, i tvrditi za sebe da si oporba.
Iskren političar je dužan reagirati na svaku nepravilnost u društvu, bez kalkulranja je li to oportuno. Jednostavno, ne-poštivanje zakona nema opravdanja.
Upravo zaštita „vlastitih lopova“ jest otrov za društvo i politiku u Hrvatskoj.
Dvostruki kriteriji razaraju pravni poredak, i uzročnik su svih devijacija u društvu. SDP je kritizirao privatizaciju i tajkune devedesetih godina, a sam je imao svoje tajkune. Sjetimo se Vrhovnika ili Štroka. Isti slučaj je s DP-om i Vujnovčevim PPD-om.
Naravno, glavnu krivicu snose mediji koji će pisati o zlouporabama s putnim nalozima, čija je šteta 10 tisuća kuna, ali o milijardama nema niti slova – to jest, afere kao INA traju 5 dana, i onda se izvještava o novoj aferi kako bi se prethodna zaboravila.
Svaka politička opcija kojoj interes svojih građana nije svetinja, neminovno dovodi do razaranja države i društva.
Privatni interes bilo koga ne može, niti smije biti iznad interesa države i njezinih građana.
Imamo primjer privatne tvrtke, Schwarz Gruppe (vlasnici Lidl i Kauflanda) gdje na svakoj sjednici Uprave svaki član ispred sebe ima karticu na kojoj piše da je interes koncerna uvijek ispred privatnih interesa!
Znači, interes Hrvatske i njezinih građana mora biti na prvom mjestu, a to podrazumijeva aktivnu borbu protiv svih oblika nepravde i odlučno zalaganje za jednakost pred zakonom.
Svaka politička opcija, koja prešućuje očigledne nepravde, zlouporabe ili laži, ne može doprinijeti ničemu dobrom u Hrvatskoj, i jest politička obmana.
Stoga smo dužni odlučno uspostaviti pravednost i transparentnost, kao osnovni preduvjet uređene države.
Jer samo uređena Hrvatska može biti uspješna Hrvatska!