U petak su mediji objavili godišnje izvješće tajne službe SOA koje tvrdi da postoje ekstremisti koji bi oružano htjeli srušiti ustavni poredak, to jest, srušiti sadašnju vlast u Hrvatskoj.

Isti taj dan Plenković osobno u Dubrovniku izjavljuje da je netko telefonski prijetio da će ubiti njega i članove vlade. Odmah poslije Plenkovićeve izjave mediji su izvještavali kako je ispred Banskih dvora pojačano osiguranje, prenoseći fotografije policajaca naoružanih dugim cijevima.

I najnaivnijem promatraču je jasno kako je ovo bio pomno pripremljen scenarij: prvo izvješće SOE, onda prijetnja, a sve s ciljem da javnost bude zaokupljena opasnošću koja prijeti Hrvatskoj. Cilj ovih javnih manipulacija je proziran, javnost treba plašiti nevidljivim neprijateljima kako ljudi ne bi razmišljali o svojim svakodnevnim problemima, i usput imali osjećaj kako se vlada bori s opakim protivnicima. Hrvatski građani ne smiju razmišljati o visini svojih plaća, o zdravstvenom sustavu, o pravosudnim vratolomijama i nepravdama ili o cijenama sira, jaja, registraciji automobila.

Doista, Hrvatska je ugrožena, tu nema nikakove sumnje. Hrvatska je ugrožena zato što su joj institucije „okupirane“ i ne služe državi i narodu, već služe uskoj skupini gramzljivih moćnika.

Ali, Hrvatsku ne ugrožavaju nevidljivi protivnici. Hrvatsku ugrožavaju osobe koje imaju imena i prezimena, imaju javne funkcije koje su zakonski utemeljene, te – iako svojim radom ugrožavaju opstanak Hrvatske – hrvatski ih građani za to i plaćaju.

Jer, ako državu ili bilo koju drugu organizacijsku cjelinu (bilo tvrtku ili nogometnu reprezentaciju) želite ošteti ili, pak, uništiti, onda ćete u toj organizaciji napraviti kaos; pravila se ne smiju poštivati i nitko se ne smije osjećati sigurnim.

Upravo je nepoštivanje zakona temeljna ugroza hrvatske države i glavni generator svih zala u Hrvatskoj. Za taj nered i nepravdu nisu nam krivi ni marsovci, ni bilo koji stranac, već isključivo osobe koje obnašaju funkcije u Hrvatskoj, od predsjednika Države, vlade, Sabora do predsjednika Ustavnog suda, županijskih sudova do glavne državne odvjetnice.

Ovih dana su europski mediji izvještavali o iznimno dobrom razvoju Rumunjske, države koja je bila jako siromašna i iz koje su se stanovnici masovno iseljavali. Sada se iseljeni Rumunji vraćaju u Rumunjsku, gospodarstvo snažno raste i standard se popravlja.

Poznato je da je današnja Europska tužiteljica Laura Kovesi bila državna tužiteljica u Rumunjskoj gdje je napravila odličan posao za svoju državu. Optužila je „krupne ribe“ u svim društvenim područjima, od pravosuđa do medija. Rezultat je brzo došao, Rumnjuska je na dobrom putu.

U Hrvatskoj je društvena destrukcija dosegla vrhunac – jedino čime se vlast i fiktivna oporba bave jest skrivanje lopovluka i skrb da slučajno ne dođe do promjena, to jest, da se slučajno u Hrvatskoj ne počnu poštivati zakoni, jer bi to neminovno značilo i polaganje računa različitih dužnosnika za svoja djela ili zlodjela.

Izmišljanje unutarnjih neprijatelja te stožerski osmišljene laži, Plenkovićeve strukture doslovno prepisuju iz vremena jugo-komunističkog razdoblja.

Komunistički sustav je vladao šireći strah i izmišljajući neprijatelje. Poznato je, primjerice, da kada je Tito dolazio u Zagreb masovno su uhićivani građani jer su navodno bili opasnost za Tita. Prijetnje o kojima Plenković govori su metode titoističkog sustava.

Prije nekoliko dana čitam kako je u studenom 1977., tadašnji šef zavoda za zapošljavanje Socijalističke Hrvatske, Živko Marović, na tiskovnoj konferenciji izjavio da je nezaposlenost u Hrvatskoj niža nego u Njemačkoj. Činjenica da je tada pola milijuna Hrvata otišlo raditi u tu Njemačku za tog druga Marovića nije bila relevantna činjenica.

Isti dan, te 1977. godine visoki komunistički “funkcioner” Tode Kurtović, izjavljuje „naša štampa je među najboljima na svijetu“.

Ove dvije izjave identične su Plenkovićevim izjavama kako su plaće narasle 40%, papagajsko ponavljanje euro i Schengen, dobra obnova od potresa s vrhuncem kada izjavljuje da nam je nezaposlenost najniža u zadnjih nekoliko desetljeća. Ljudi se pitaju u kojoj državi živi Plenković?!

Plenković, kao navedeni drugovi iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, vidi ono što želi vidjeti, istina i činjenice ne postoje za njega.

Nažalost većina medija u Hrvatskoj jest sadržajno na razini navedenog komunističkog vremena. Prošli tjedan, na primjer, objavljena je vijest kako je državni tajnik zadužen za energetiku, Ivo Milatić, posredstvom vlasnika PPD-a Pavla Vujnovca, plasirao svoja vina u Konzum. Ovu skandaloznu činjenicu objavila je samo jedna tv kuća i ni jedan drugi mediji. Da stvar bude gora, taj dan je navedeni Milatić nazočio otvaranju solarne elektrane u Obrovcu u osobnoj pratnji premijera Plenkovića.

Ovaj primjer nam govori da vlast u Hrvatskoj bez ikakovog srama demonstrira svoj lopovluk, i još se ruga hrvatskim građanima.

U Hrvatskoj spremačica u školi u Zagrebu sa svim dodatcima zaradi 520 Eura, medicinska sestra ni tisuću eura, a građevinski inženjer četiri puta manje nego u Njemačkoj.

Ove činjenice ne zanimaju Plenkovića ili Jandrokovića, ali nažalost ni velik dio oporbe.

Razlog lošeg života jest nefunkcioniranje državnih institucija, jer, ako nam vitalni tjelesni organi loše rade, onda to ograničava funkcionalnost našega tijela. Ako nam pravosuđe, inspekcije ili Sabor loše rade, onda to osjećaju hrvatski građani, i pojedinci, i gospodarstvo.

Neki dan je, nakon 13 godina, donesena prvostupanjska presuda u slučaju Bankomat. Naravno, svi su oslobođeni. Banka je oštećena, porezni obveznici su pokrili gubitke u stotinama milijuna kuna, ali nitko nije kriv. Slučajevi kao navedeni Bankomat su pravilo, a ne iznimka. Mi svi moramo biti svjesni da novci koji završe u nečijim privatnim džepovima, novci su hrvatskih građana, koji onda nedostaju za plaće, zdravstvo ili razvoj.

Prije par tjedana je državno tužiteljstvo Austrije otvorilo istragu protiv velikih medijskih kuća (Heute i Kronen Zeitung) zato što su dobivali novce poreznih obveznika, a zauzvrat su pisali pozitivno o bivšem kancelaru Kurzu.

Ovdje valja napomenuti da su iznosi i manipulacije o kojima je u Austriji riječ, i zbog kojih je kancelar morao odstupiti te mu sada prijeti 10 godina zatvora, su za naše prilike smiješno niski.

Iznosi koje mediji u Hrvatskoj dobivaju, su dramatično visoki i u potpunosti su blokirali medijsko izvještavanje. Upravo slučaj državnog tajnika Milatića potvrđuje nevjerojatnu razinu cenzure koja vlada u Hrvatskoj.

Dokaze o kršenju zakona, opću nepravdu i glavne zaštitnike korupcije, Plenković i družina panično skrivaju od hrvatske javnosti. Metode manipuliranja koje koriste su izmišljanje unutarnjeg neprijatelja po modelu iz titoističkog vremena, a korumpiranje medija brutalnije je nego za Sanaderovog razdoblja.

Rezultate vladavine hrvatskih moćnika koja se temelji na korupciji, cenzuri i općoj nepravdi, osjećaju hrvatski građani na svojim niskim plaćama i visokim cijenama osnovnih potrepština kojima su svakodnevno izvrgnuti.

Rumunjska nam je primjer da su razvoj i blagostanje mogući, ali pod jednim uvjetom: funkcionalne vladavine prava.

Znači: ili korupcija i siromašni građani i bogata uska skupina moćnika, ili uređena država, poštivanje i jednakost pred zakonom, što posljedično znači dobar život za većinu stanovnika, povratak raseljenih, to jest, uspješna Hrvatska.

Zato moramo urediti Hrvatsku, taj plemeniti cilj dužni smo ostvariti, zbog svoje djece, zbog svih žrtava koje su pale za našu Hrvatsku.

Na današnji Majčin dan sjetimo se svojih majki kojima dugujemo sve što imamo.

I Hrvatska je naša majka, naša jedina majka domovina, zato ju volimo i poštujmo ju, čuvajmo ju i ne dopustimo da ju pohlepnici zlostavljaju.