Postoje razdoblja koja se za jednu naciju i državu smatraju sramotnim, a upravo danas hrvatska nacija i država proživljavaju to sramotno razdoblje.
Izjave premijera Plenkovića ispred Svetišta Gospe Trsatske na Veliku Gospu, u svakoj iole uređenoj državi, izazvale bi bijes javnosti – i takav premijer ne bi dočekao sljedeći dan na svojoj funkciji.
Plenković je, naime, svojom izjavom utjecao na pravosuđe, vrijeđao obitelji poginulih zaposlenika Jadrolinije, te otvoreno poručio hrvatskoj javnosti da su korumpirane strukture nedodirljive i da neće biti privedene pravdi, iako su odgovorne za smrt troje ljudi! Dakle, predsjednik vlade Plenković se i službeno proglasio glavnim osloncem i zaštitnikom kriminala.
Jer, poginuli Boško Kostović, Marko Topić i Denis Šarić, poginuli su zbog korupcionaškog nereda koji vlada u državnoj tvrtki Jadroliniji, a zbog kojeg su neispravni brodovi uopće u uporabi.
Godinama su različite osobe, ali pogotovo zaposlenici Jadrolinije, upozoravali na loše stanje Jadrolinijinih brodova, ali Uprava Jadrolinije i resorno ministarstvo prometa su jednostavno ignorirali ta upozorenja.
Posljedica tog ignoriranja jest smrt trojice zaposlenika Jadrolinije.
Isto tako, niz godina različite osobe upozoravaju da se u Jadroliniji odvija neviđena korupcija, da se kupuju polovni brodovi po apsurdno visokim cijenama, što upućuje na to da netko krade na tim ne-tržišnim cijenama rabljenih brodova.
Plenković unatoč svim činjenicama dolazi na misu u trsatsko Svetište u pratnji najodgovornijih osoba za smrt trojice poginulih zaposlenika Jadrolinije: došao je s direktorom Jadrolinije Davidom Soptom i s ministrom Olegom Butkovićem.
Dakle, poruka javnosti i obiteljima poginulih jest: ”vi ste nitko i ništa, vaši životi nemaju vrijednost – a mi, vlast, možemo što hoćemo.”
Plenkovićeve izjave su neviđena bahatost i otvoreno laganje. Prvo je izjavio da on ne ide na mjesta nesreće ni u drugim slučajevima, što je čista laž.
Plenković je obišao mjesto nesreće u slučaju pada malog športskog zrakoplova u svibnju ove godine, pri kojoj je poginula jedna osoba.
Plenković je također prije dvije godine, kada se dogodila željeznička nesreća kod Novske (u kojoj su poginula tri hrvatska građana, a sudionik nesreće je bio vlak u vlasništvu Pavla Vujnovca, Plenkovićevog partnera u pljački hrvatskih građana), došao na mjesto nesreće – i to u roku od 2 sata od samog događaja.
U slučaju, pak, Jadrolinije, Plenković se očitovao tek nakon tri dana, i naravno – ni tada nije posjetio obitelji poginulih pomorca, niti je otišao na posljednji ispraćaj Boška Kostovića, Marka Topića i Denisa Šarića.
Mediji su na njegove otvorene laži šutjeli – ali ne samo da su šutjeli na iznošenje laži oko dolaska na mjesto nesreće, mediji su šutjeli i na omalovažavanje poginulih zaposlenika Jadrolinije i vrijeđanja njihovih obitelji od strane Plenkovića.
Plenković je, naime, izjavio da se on nakon nesreće telefonski čuo s ministrom Butkovićem te kako je njima dvojici odmah bilo jasno koji je uzrok nesreće. Znači, Plenković je donio zaključak i prije istrage.
Iz činjenice da Plenković izjavljuje kako zna uzrok nesreće te kako predsjednik Uprave Jadrolinije, David Sopta, ima njegovu potporu – nameće se Plenkovićev zaključak da su poginuli djelatnici Jadrolinije
SAMI KRIVI ZA SVOJU SMRT.
Ova Plenkovićeva tvrdnja nije samo nedostatak pijeteta prema žrtvama, već je i čista laž, jer ta rampa, koja je ubila pomorce, pala je nevjerojatnom brzinom – što jest dokaz da je riječ o tehničkom kvaru, te da je ljudska greška isključena.
A dan prije ove skandalozne Plenkovićeve izjave, ministar Butković je izjavio da se dva dana nije oglašavao zato što nije htio ometati istragu.
Znači, dvije kontradiktorne izjave – tko onda govori istinu i tko laže? Laže li Plenković, koji kaže da je odmah kada se nesreća dogodila s Butkovićem definirao tko je odgovoran za nesreću, ili laže Butković, koji kaže da se istraga o uzroku nesreće nakon dva dana još uvijek utvrđuje?
Dakle, svjedočimo otvorenim Plenkovićevim lažima i zaštiti korupcije.
Kako je moguće da se u Hrvatskoj smrt troje ljudi na njihovom radnom mjestu prihvaća kao nešto sporedno i nebitno? Jer, Plenković i Butković se prema ovoj tragediji odnose kao prema sporednom događaju, a ne smrti troje ljudi koji imaju svoje obitelji, svoje prijatelje i svoje snove.
Zašto šuti oporba? Zar tri ljudska života koja su izgubljena zbog korupcije, nisu vrijedna njihove reakcije? Zašto šuti akademska zajednica? Zašto šuti katolička Crkva u Hrvatskoj?
Smrt trojice hrvatskih sugrađana prije dvije godine u željezničkoj nesreći, i smrt trojice zaposlenika Jadrolinije jesu posljedica korupcije koja vlada državnim tvrtkama, te blokiranog pravosuđa i policije.
Uprava Jadrolinije bila je dužna otkloniti tehničke nedostatke svojih brodova. To, pak, Uprava nije napravila, a ministarstvo Olega Butkovića nije ništa poduzelo – iako je odgovorno za Jadroliniju.
Hrvatsko, ali i europsko pravo, u ovome slučaju je jasno: ako ste upoznati s problemom, a niste reagirali, i zbog ne-reagiranja dođe do smrtnog slučaja, onda je to ubojstvo iz nehaja.
Upravo je iz navedenog razloga Plenković stao u obranu direktora Jadrolinije Davida Sopte i ministra Butkovića. On time poručuje Turudiću i Božinoviću da ne smiju djelovati po zakonu i istraživati, već trebaju prikriti odgovornost onih koji su odgovorni za smrt Boška Kostovića, Marka Topića i Denisa Šarića.
U svakoj drugoj državi Europske unije, Sopta i Butković bi već bili uhićeni; ali u današnjoj Hrvatskoj oni s Plenkovićem idu na misu, i pred Gospinim svetištem bešćutno lažu. Svatko se pita kako je to moguće.
Na sprovodu Boška Kostovića, hrvatskog branitelja, nije bilo ministra Tome Medveda, nije bilo ni ministra Ivana Anušića, niti je bilo Stipe Mlinarića Ćipe – a nije bilo ni splitskog župana Bobana.
Boško Kostović, hrvatski branitelj i čestit građanin koji je pošteno radio svoj posao i poginuo zbog korupcije onih moćnika koje Tomo Medved, Ivan Anušić, Stipe Mlinarić Ćipe i Blaženko Boban podupiru, nije dotičnoj gospodi dovoljno važan, niti im je vrijedan da bi mu odali posljednju počast i došli na pogreb.
U današnjoj Hrvatskoj, vlastodršcima (pod tim mislim na sve političke opcije koje su u današnjem Saboru zastupljene) hrvatski građani nisu bitni; jedino im je bitno da pravosuđe bude kontrolirano i blokirano, te da mediji budu cenzurirani – jer u protivnom 80% današnjih političkih elita nestaje s političke scene.
Kada u bilo kojoj drugoj državi Europske unije poginu ljudi kao što su poginuli naši pomorci, odgovorni daju ostavke, a istrage pogibije su brze i transparentne.
Mi svjedočimo otvorenim lažima, a nadležni istražitelji najavljuju izvješće o nesreći za kraj godine?! Klasični pristup hrvatskih institucija: pustiti da aferu prekrije zaborav i na taj način zaštiti odgovorne za prijestupe.
Sve ovo navedeno ujedno je i odgovor zašto hrvatski građani napuštaju svoju Domovinu, i zašto mladi ne vide perspektivu za planiranje života u Hrvatskoj.
Ali mi nemamo drugu Domovinu osim Hrvatske, i zato se moramo izboriti da Hrvatska postane uređena i uspješna.
Zamislite da je ukradenih 130 milijuna eura iz afere INA iskorišteno za obnovu brodova Jadrolinije, ili 250 milijuna koje smo platili MOL-u za arbitraže – pa, imali bismo najbolju flotu brodova u cijeloj Europi.
Upravo je to naš izbor: ili današnja korupcionaška Hrvatska koju vode takozvani lijevi i takozvani desni, a jedino što znaju jest krasti i blokirati državne institucije – ili Hrvatska koja je uređena i u kojoj se zakoni poštuju, i u kojoj ne postoji ”moj lopov i tuđi lopov”.
I, naravno, valja posebno naglasiti odgovornost za ovaj nered koju snose mediji. Bez medijske asistencije Hrvatska ne bi bila u ovakvoj društvenoj krizi i čvrstom korupcionaškom zagrljaju, a što je dovelo do stanja u kojemu je ljudski život postao bezvrijedan.
Imamo po tom pitanju uzor Laure Kovesi, koja je tada kao Glavna državna odvjetnica Rumunjske dala uhititi niz medijskih moćnika u svojoj državi, te je Rumunjska na putu razvoja i blagostanja.
Realno govoreći, Hrvatsku zlostavlja 1% stanovništva, koji je nemoralan i nesposoban. Taj navedeni direktor Jadrolinije u normalnom je svijetu gubitnik bez ikakvih osobnih sposobnosti – njegova jedina sposobnost je uvezanost s Andrejom Plenkovićem i njihovo prijateljstvo iz ministarstva vanjskih poslova.
Vrijeme je da se oslobodimo ove okupacije koja traje, a današnji okupator se zove korupcija; imena izvršitelja i zaštitnika nalaze se na Internet stranicama vlade, Sabora, Vrhovnog suda, Ustavnog suda ili DORH-a.
Mi te ljude plaćemo kako bi nas štitili; djelokrug njihova rada je zapisan u hrvatskim i europskim normama – a oni rade sve suprotno od onoga što trebaju činiti.
Zato moramo odlučno uspostaviti pravednost u svojoj jedinoj Domovini Hrvatskoj.
