U javnosti se početkom godine, a nakon uvođenja eura, diskutiralo o visokim cijenama osnovnih životnih potrepština. Cijene su ostale visoke, to jest, i dalje rastu, ali o toj temi se gotovo uopće više ne govori.

U Hrvatskoj glavni društveni činitelji, skupa s medijima, djeluju kao okupacijska skupina zadužena za zabranu istine i držanja društva u stanju nadrealnih iluzija.

Jer, život ljudi u Hrvatskoj sliči situaciji na tonućem Titanicu: dok brod tone, orkestar svira i pravi se da je sve u najboljem redu.

Međutim, uopće nije u redu ono što se događa hrvatskim ljudima, nije i ne može biti u redu da se nepravda na nepravdu nadovezuje, da svakodnevnica poštenim ljudima postaje sve teža, a sve to zbog uske skupine moćnika i njihove gramzljivosti.

Ovih dana mi roditelji djece školaraca pričaju o financijskom pritisku kojemu su izloženi – od školskih izleta do nabave školskog pribora. Izlet u prirodi ovaj mjesec je, primjerice, skoro 100 eura – kako je to moguće?

Plaće i standard naših ljudi ne podnose navedene troškove. Ako netko zarađuje 800 ili 900 eura, i ako drugi supružnik zarađuje 1.000 eura, imaju troje djece, možda kredit samo za auto, ne i za stan, takva obitelj živi doslovno na rubu siromaštva.

No, stvarni problem je u tome što su desetine tisuća hrvatskih građana ispod prihodovne razine koju sam napisala. A kako oni žive, to samo oni znaju.

Za ovo stanje je netko odgovoran. Konkretno, to su oni koji su plaćeni da skrbe za dobro gospodarstvo, za funkcionirajuće tržište, dobar bankarski sektor, ali i oni koji trebaju štititi našu imovinu, a to su DORH, sudovi i policija. Hrvatski ljudi u svakodnevnom životu na vlastitoj koži svjedoče da te institucije ne rade za njih, već za usku skupinu moćnika.

Jer, ako Hrvatska samo za arbitražu s MOL-om plati kaznu od 250 milijuna eura, a onda doznamo da se ukralo dodatnih 130 milijuna eura, tada je jasno da plaće liječnika, vatrogasaca ili učitelja moraju biti niske. Jer, netko lopovluk mora platiti, a to su hrvatski građani.

Premijer Plenković kao da u nekom bunilu izjavljuje da je afera INA potrošena, a na razgovoru u riječkoj luci prije nekoliko dana s danskom premijerkom, u protokol pored sebe stavi vlasnika PPD-a, Pavla Vujnovca.

Plenković otvoreno kaže: “Ja mogu što hoću, imam svoj DORH, korupcionaški podmićujem medije, znači, narode, ja ću vas tlačiti dokle god budem htio.”

U ovom kontekstu treba jasno naglasiti da je jedan od glavnih problema današnje hrvatske demokracije, lažno predstavljanje.

Opoziv Jandrokovića odbio je potpisati jedan Peđa Grbin, ali i jedan zastupnik Domovinskog pokreta. Toj gospodi, koji glume oporbu, stanje u Hrvatskoj je dobro, a Jandroković – koji je jedan od ključnih ljudi današnje vlasti – također im je dobar!

Toj lažnoj oporbi sadašnje stanje odgovara, kao i formalnoj vlasti predvođenoj HDZ-om. Dobar dio današnje oporbe itekako koristi bezakonje i time povezane osobne privilegije. Njima ne smeta Jandroković koji je blokirao Hrvatski sabor, a od Sanaderovog vremena za njega se vežu ozbiljne optužbe sudjelovanja u korupciji.

Blaženi kardinal Stepinac je govorio: „Griješiti je ljudski, ali ustrajati na grijehu je sotonski“.

Ako javni djelatnik, u ovom kontekstu političar, svojim postupcima štiti lopovluk i nečije zlouporabe, onda on radi protivno interesima svojih građana. Jer, štiteći predvodnika korupcionaškog sustava, Jandrokovića, Peđa Grbin dokazuje da nije socijaldemokrat, a spomenuti zastupnik Domovinskog pokreta je sve, ali domoljub doista nije. Jer, lopovu držati ljestve je isto kao i biti lopov.

Primjer otvorenog lažnog predstavljanja je i zagrebački gradonačelnik Tomašević i njegovi ideološki ekstremisti pod nazivom Možemo. Moja najava od prije dvije godine da je Tomašević jedan od kandidata vladajućih moćnika u Hrvatskoj se nažalost u potpunosti potvrdila.

Ti ljudi u dvije godine nisu napravili ništa osim dizanja cijena, skrivanja Bandićevog kriminala, a osobno su oličenje egoizma i nemorala. Ukidati naknade majkama s više djece koje, posvećujući se djeci, rasterećuju zagrebačke vrtiće, je apsurdno. Posebno je, pak, odvratno da ti možemovci, koji su gramzljivo izvlačili novce iz državnog proračuna i ostalih izvora, za svoje udruge, koje su u biti njihov obiteljski biznis, a riječ je o doslovno desecima milijuna kuna, imaju obraza ukidati potpore majkama i zagrebačkoj djeci. Rijetko viđena sramota!

Za skupinu Možemo doista možemo reći da su dio korumpiranog režima, jer žive od poštenih hrvatskih poreznih obveznika, a ne od svoga rada, a u toj svojoj gramzljivosti i otvorenoj nastranosti, oni doslovno vrijeđaju najsenzibilnije osjećaje ogromne većine Zagrepčana.

Doći na ideju davati ulicu Milki Planinc, osobi koja je svoju karijeru gradila na kršenju ljudskih prava i zatvaranju studenata, za koje se vežu ozbiljne optužbe da je sudjelovala u poslijeratnim masovnim ubojstvima civila, je doista izvan svake pameti.

Tomaševićevi možemovci u svome ludilu vrše udar na građanski duh srednjoeuropskog Zagreba, dovlačeći u zagrebačko kazalište osobu pod nazivom Lepa Brena, koja je zabavljala srbijanske zlikovačke vojnike pod vodstvom ratnog zločinca i kriminalca Arkana. Zagreb i Hrvatska su u totalitarnoj Jugoslaviji baštinili srednjoeuropske vrijednosti i građansku kulturu, a možemovci s Milkom Planinc i Lepom Brenom žele nas potopiti u balkansko blato.

Ali to im ne smijemo i nećemo dopustiti, ni Plenkoviću, ni Jandrokoviću, ni možemovskim ekstremistima.

Hrvati su jedan od najstarijih europskih naroda i imamo pravo na civiliziranu i uređenu državu u kojoj DORH progoni kriminal, policija štiti građane i u kojoj su svi jednaki pred zakonom; a to znači da svatko odgovara za svoje prijestupe, pa bio on predsjednik Države, Sabora ili poljodjelac. I upravo uspostavom vladavine prava od Hrvatske ćemo stvoriti uspješnu i prosperitetnu državu, a lopove i njihove držače ljestava ćemo privesti pravdi.

Hrvatska jest srednjoerupska država i uvijek je kulturološki pripadala europskom podneblju, i neće nas raznorazni smutljivci uvući u okvire u koje ne pripadamo.